Brojke ne lažu - ali ih valja znati pravilno "čitati". Tako, recimo, treba znati da ćete, kada u Njemačkoj pitate ljude kolika im je mjesečna plaća, dobiti odgovor o bruto, a ne neto iznosu. Ako uopće dobijete odgovor, jer Nijemci to pitanje smatraju indiskretnim i nerado odgovaraju na njega. Statistike, pak, govore da je prosječna mjesečna bruto plaća u Njemačkoj 2018. iznosila oko 2.950 eura. Usporedbe radi: prosječna mjesečna bruto plaća u Hrvatskojje u prvoj polovici ove godine iznosila nešto više od 8.700 kuna, dakle, oko 1.175 eura. Prosječna neto plaća isplaćena zaposlenicima u Njemačkoj je, međutim, bila znatno niža, točnije, 33 posto niža - i iznosila je 1.945 eura. Iza tih više od tisuću eura razlike između bruto i neto iznosa stoje davanja državi u vidu poreza i doprinosa za razna osiguranja. Visina poreza koji se mjesečno odbija od plaće pritom ovisi o poreznoj klasi zaposlenika (1-6), koja, pak, ovisi o tome živi li u on bračnoj zajednici, je li samohrani roditelj, radi li njegov/a suprug/a, zarađuje li jedan bračni partner znatno više, radi li više poslova...
Neto i bruto plaća u Njemačkoj
Da bismo vam pokazali kako to izgleda u praksi, izračunali smo bruto i neto plaću u dva slučaja: za jednog bračnog partnera koji više zarađuje od drugog, ima dvoje djece i prosječnu njemačku plaću od 2.948 eura mjesečno i za samca bez djece koji ima istu toliku plaću.
Ocu ili majci dvoje djece će - nakon što mu se odbije 167 eura poreza, 215 eura (7,65 posto), doprinosa za zdravstveno osiguranje, 274 eura (9,3 posto) za mirovinsko osiguranje, 36 eura (1,25 posto) za osiguranje za slučaj nezaposlenosti i 45 eura (1,525 posto) za osiguranje za njegu u starosti - na račun sjesti 2.209 eura.
Osoba koja živi bez bračnog partnera i nema djece će na računu na koji joj se uplaćuje mjesečna plaća u bruto iznosu od 2.948 eura naći samo 1.944 eura, jer je porez koji mora platiti puno viši. Osim toga, mora platiti i 22 eura poreza solidarnosti od kojega su otac ili majka dvoje djece iz našeg prethodnog primjera oslobođeni. Ako je pritom i član/ica katoličke ili protestantske zajednice, onda će joj na račun sjesti još 40-ak eura manje.
Najbolje i najlošije plaćena zanimanja
Prosječna plaća je, međutim, apstraktni statistički podatak koji ne govori puno o tome koliko su dobro ili loše plaćeni zaposlenici u pojedinim branšama. Razlika između onih koji su na vrhu liste primanja i onih koji su na njezinom dnu je ogromna. Liječnici primarijusi zarađuju tako u prosjeku preko 120.000 eura godišnje, dakle, više od 10 tisuća eura bruto mjesečno, nešto manje menadžeri u trgovačkom i financijskom sektoru, a 30-ak tisuća eura godišnje manje liječnici specijalisti - i to bez kadrovske odgovornosti.
Oni na začelju liste žale se da jedva spajaju kraj s krajem. Na neslavnom zadnjem mjestu je pomoćno osoblje u kuhinjama koje zarađuje u prosjeku manje od 2.000 eura bruto mjesečno, dok konobari i frizeri, odnosno frizerke, zarađuju tek nekoliko desetaka eura više. Među najlošije plaćenim zanimanjima su agenti u call-centrima, kuhari, pomoćno osoblje u stomatološkim ordinacijama, njegovatelji i vozači kamiona. Znatno nižu od prosječne njemačke plaće imaju i medicinske sestre s malo radnog iskustva (u javnim zdravstvenim ustanovama), kao i odgajatelji/odgajateljice u vrtićima.
Zakonski propisana minimalna nadnica
Njemačka je jedna od zemalja Europske unije sa zakonski propisanom minimalnom plaćom po satu. Ona trenutno iznosi 9,19 eura. Najvišu zakonski propisanu minimalnu satnicu ima Luksemburg (11,97 eura), a višu od Njemačke još četiri EU-članice: Belgija, Irska, Nizozemska i Francuska.
Najnižu minimalnu plaću po satu imaju Bugarska (1,72 eura), Latvija (2,54 eura), Rumunjska (2,68 eura), Mađarska (2,69 eura) i Hrvatska (2, 92 eura). I ovdje se, naravno, radi o bruto iznosima. Ako niste u privremenom ili stalnom radnom odnosu kao zaposlenik neke privatne tvrtke ili javne ustanove s odgovarajućim ugovorom, već radite kao honorarac, onda ćete se morati sami pobrinuti za zdravstveno i druga osiguranja te izraditi poreznu prijavu i platiti državi porez. Za to će vam najvjerojatnije biti potreban porezni savjetnik jer izrada porezne prijave nije baš lak zadatak u Njemačkoj.
Može vam se lako dogoditi i da vam upravo to savjetuju porezni službenici kojima se obratite s pitanjima o vašim poreznim obvezama i poreznoj prijavi. A s poreznim vlastima u Njemačkoj nije se za šaliti pa se s poreznom prijavom ni u kojem slučaju ne smije "zabušavati". Osim toga, njemački porezni sustav je vrlo složen i vrlo je vjerojatno da bi vam porezni savjetnik mogao pomoći ne samo da ispravno napravite svoju poreznu prijavu nego i da možda ne previdite koju poreznu olakšicu koju možete iskoristiti i koja bi mogla umanjiti vaš porezni dug.
Više od europskog prosjeka, niže nego u Švicarskoj
Dakle, jesu li plaće u Njemačkoj visoke? Iz hrvatske perspektive svakako jesu - prosječna bruto plaća je dva i pol puta viša, neto plaća nešto malo manje (1.945 eura u Njemačkoj naspram 6.436 kuna, dakle, oko 870 eura).
Radi se, treba to na kraju naglasiti, naravno, uvijek o uredno reguliranim, prijavljenima i plaćenim radnim odnosima. Poslovi "na crno" su izvan svih ovih statistika - i zakona. Plaće u Njemačkoj su znatno više od europskog prosjeka, ali niže nego u Švicarskoj, Luksemburgu i Danskoj. To govore "gole" statistike i brojke.
No, kada govorimo o visini plaće, uvijek je važno promatrati i širi kontekst: koliki su troškovi života, prije svega hrane i stanovanja, kakva je situacija na tržištu rada, kako su plaćena pojedina zanimanja. Korisno je, na koncu, znati i ovaj podatak: da je 2017. jedno njemačko domaćinstvo u prosjeku potrošilo 2.517 eura mjesečno, od čega 897 eura samo na stan i režije.
>> Pogledajte i ovaj video: Porezi i doprinosi - Hrvatska i dalje europski rekorder u prikupljanju PDV-a
Kakva je ovo računica. Ako se za Njemačku plaću odbije zdravstveno i mirovinsko, onda treba isto napraviti i za Hrvatsku plaću. Navedena plaća od 6.436 Kn rezultira bruto plaćom od 10.889 Kn. To govori da razlika bruta nije 2.5, nego "samo" 2 puta... Postoci pokazuju koliko su visoka davanja kod nas, nesrazmjerno za uslugu koja se dobije... Pod hitno treba početi isplaćivati pune bruto plaće na račun ljudima, te onda neka si HZZO, HZMO i država skidaju trajnim nalozima iznose, tako da ljudi na računu lijepo vide koliko im se uzme... Ono što bi svakako isto trebalo napraviti, jest da se zabrani da rate kredita firma direktno plaća bankama i to mora ići trajnim nalogom s računa. Ovako ljudi jako vole zaboraviti kolike su kredite uzeli pa onda poslodavac ispadne robovlasnik... Ovo kako je kod nas potiče uravnilovku jer država zapravo skriva koliko uzima. Sjećam se u Americi, točno se dobije kompletna razrada - ovoliko za policiju, ovoliko za vatrogasce, toliko za školu itd...