Vatrenu stihiju, koja je zaprijetila progutati Split, zaustavila je jedna druga elementarna snaga, snaga ljudske solidarnosti.
Kao i prilikom katastrofalnih poplava prije tri godine, samo je spontano samoorganiziranje i spremnost dobrih ljudi da priteknu u pomoć, spriječilo da požar na obodima grada ne krene prema njegovom središtu i ne prouzroči katastrofu nesagledivih razmjera.
Prvi susjedi, slučajni prolaznici, navijači, vatrogasci, vojnici, svi su nesebično priskočili pomoći ljudima koji su branili svoju imovinu i prilaze gradu od vatrene nemani. Alarmirani su uglavnom putem društvenih mreža, preko kojih su ljudi slali apele za pomoć i postavljali slike koje su govorile koliko je situacija dramatična i opasna. To što je požar dospio do samog Splita i što su Splićani bili primorani osloniti se na vlastite snage i spontanu solidarnost ljudi kako bi obranili svoje živote i imovinu, govori samo o jednom – zakazao je sustav. Slika Velikog rimskog požara od 17. srpnja 64. godine i Nerona koji je, prema legendi, svirao liru promatrajući kako plamen proždire grad, sama se nameće. Iako Neron nije bio piroman, tu su sliku o njemu stvorili revoltirani građani, bijesni na državni sustav koji je zakazao. Sam Neron, kojeg će povijest upamtiti jedino po tom požaru, dosjetio se skinuti krivnju sa sustava tako što će pronaći žrtvenog jarca, pa je za podmetanje požara okrivio kršćansku zajednicu, što je urodilo jednim od prvih poznatih progona kršćana u povijesti.
Po istoj neronovskoj matrici, i sada imamo prebacivanje krivnje i grozničavu potragu za žrtvenim jarcem kako bi se potisnula slika sustava koji svira liru. Tako je jedan političar, koga je po vlastitom priznanju i inače teško impresionirati, na vijest o dramatičnoj situaciji u Splitu rekao da se radi o požaru koji je medijski atraktivan jer je riječ o drugom gradu u državi te da će hitno sutra doći obići tu atrakciju. Još je nadodao da je sustav reagirao baš onako kako treba iako je svima jasno da se sustav potpuno raspao zbog lošeg odnosa države prema njemu – loše održavanje, premalo novca, premalo ljudstva, loš sustav komunikacije, nekompetentnost zapovjednog kadra – pa je sve palo na pleća samih građana i vatrogasaca, koji su morali uložiti nadljudske napore kako bi nadoknadili raspad sustava. Nakon tih lirskih tonova u slavu sustava u raspadu krenuli su medijski epski heksametri kako bi se pronašlo krivca koga će se baciti lavovima u cirkusu.
Trebalo je svakako očuvati opjevanu idilu i maknuti fokus s problema. Tako je prvo stradala predsjednica koja se pitala zbog čega ljudima ne pomogne vojska, nakon što ju je kontaktirao aktualni gradonačelnik Splita, Opara, njezin bivši savjetnik, kako bi je obavijestio da situacija izmiče kontroli i da je sustav zakazao. Nekome tko je iz plamena spašavao nepokretnu staricu svakako treba vjerovati ako kaže da je sustav u kolapsu.
Potom se medijskim spinom htjelo dovesti predsjednicu u sukob s ministrom obrane, generalom Krstičevićem, koji je profesionalnim instinktom ispravno predvidio situaciju i vojsku stavio u pripravnost. Na osnovi jedne izjave, proistekle iz stvarne zabrinutosti i pokušaja da se pomogne, iskonstruiran je napad na ministra Krstičevića, nakon čega je on ponudio svoju ostavku. Kasni poziv vojsci da se pomogne, što je činjenica koju je kasnije potvrdio i Dragan Lozančić, manipulacijom je pretvoren u napad na ministra, koji je u tom trenutku bio na terenu.
Nakon što je Krstičević dao ostavku, a Lozančić potvrdio predsjedničine riječi, mediji su, opet, cijelu situaciju preveli kao predsjedničin obračun sa smijenjenim ravnateljem SOA-e. Poanta ovih medijskih spinova i stavljanja u sukob predsjednice i ljudi koji su korektno obavljali svoj posao jest pomicanje fokusa kako bi se analizirao Pantovčak, a ne Vlada i kolaps sustava. Kruna svega je najava o preispitivanju podrške HDZ-a predsjednici u utrci za drugi mandat. I sve to na osnovi jedne izjave, dane u namjeri da se alarmira sustav i pomogne, koja je od strane medija protumačena kao napad. Dojam je da je splitska srpanjska drama manipulativno i grubo iskorištena kako bi se započeo politički obračun Vlade s Pantovčakom – i to neposredno nakon što je predsjednica Grabar-Kitarović uspješno suorganizirala iznimno važan summit u Varšavi, koji je podržao i američki predsjednik Trump, a u okviru kojega je razmatran i za nas strateški važan projekt izgradnje LNG terminala na Krku. Tome slijedi i pitanje: je li požar u Splitu iskorišten samo kao plamen koji treba zapaliti Uspravnicu?
Bravo, Ristiću! U sridu! Čekam još komentar gđe Višnje Starešine, ali u ovoj slici medijske harange na Predsjednicu "potpaljene" iz Banskih dvora, ovo je prvi konkretni, nedvosmisleni i jasni članak koji otvoreno piše o čemu se tu radi. Također, jedan konkurentski medij već neko vrijeme priprema teren za pohod Milanovića na Pantovčak, pa me ne bi začudilo da Plenković odigra kao Sanader/Kosor i krene sabotirati KGK s par trojanskih konja, tzv. neovisnih kandidata s ciljem da razmrve KGK-ino biračko tijelo, pa da se onda Milanović, kao nekoć Josipović, progura do Pantovčaka. Pika Uspravnica, pika! Teta Merkel je jaaako bijesna, a znamo da je u HDZ-u odvajakad bitniji interes Angele Merkel od interesa RH.