Na današnji dan prije dvadeset godina pao je Berlinski zid, simbol poslijeratne podijeljene Europe. U Zagrebu će danas tim povodom, ispred njemačkog veleposlanstva u Ulici Alexandera von Humboldta, biti svečano otkriven dio Berlinskog zida visok 3,6 metara i širok 1,2 metra te težak 2,5 tona. Pokušali smo ga jučer snimiti, ali nas je u tome spriječila policija. Taj komad Zida Hrvatskoj je darovao berlinski poduzetnik Axel Brauer, a sljedećih će ga dana oslikati Krešimir Golubić.
Otkupio zid od DDR-a
– Imam pet ovakvih komada Berlinskog zida koje sam još prije 19 godina otkupio od bivše vlade DDR-a – rekao je Brauer. Hrvatski veleposlanik u Berlinu Miro Kovač o tome kaže:
– Na primanju u povodu Dana državnosti moj kolega u Zagrebu, njemački veleposlanik Bernd Fischer, sjedio je pokraj gospodina Brauera i iznio mu ideju da u Zagrebu, ispred njemačkog veleposlanstva, izloži komad Berlinskog zida. To se, eto, i ostvarilo.
Pad Berlinskog zida izazvao je domino-efekt i kraj socijalizma u Istočnoj Europi, a posljedica toga bio je i raspad SSSR-a i njegov silazak sa svjetske pozornice kao supersile. Još početkom te 1989., u siječnju, predsjednik Demokratske Republike Njemačke i šef njezine partije Erich Honecker govorio je: “Berlinski zid će stajati ovdje još stotinu godina!”
Malo vjere u ujedinjenje
Istodobno, samo je tri posto zapadnih Nijemaca vjerovalo da će doživjeti ujedinjenje Njemačke. Tako je bilo do 9. studenoga 1989. Te je noći, pred očima potpuno pasivnih istočnonjemačkih vojnika, pod naletom mase Berlinaca, pao DDR-ov granični režim na Zidu. To je potaknulo izlazak na ulice i stanovnike drugih istočnonjemačkih gradova te ohrabrilo poljski pokret Solidarnost, reformatore u Mađarskoj, kao i samoga sovjetskog predsjednika Gorbačova. Uslijedili su prvi slobodni izbori u DDR-u, a 3. listopada 1990. potpisan je Ugovor o ujedinjenju. No, tadašnji njemački predsjednik Richard von Weizsäcker dalekovidno je upozorio: “Kako će ujedinjenje uspjeti u ljudskom smislu ne ovisi o ugovoru između vlada, o ustavu i odlukama zakonodavca. To ovisi samo o držanju svakoga od nas.”
I zaista, iako Zid više fizički ne postoji, još je mnogo razlika u navikama, stavovima i tumačenjima života prije 1989. kod istočnih i zapadnih Nijemaca. Na Zapadu će mnogi reći da su istočni Nijemci neradnici kojima socijalizam nikada nije izašao iz glave. Oni, pak, koji su živjeli u DDR-u odbijaju tumačenja da je sve u toj državi bilo loše.
Predsjednik neće nazočiti jer se on 10 godina bori za održanje jednog oblika komunističke diktature nad Hrvatima koju naziva antifašizam. U tome je u mnogome uspio pa mu je svaki dan dragocjen u promidžbi antifašizma=komunizma. Ipak su mu dani odbrojani a zamijeniti će ga osoba koja će vrlo brzo poništiti ono što je glavna kočnica za napredak Hrvatske države a to je oslobađanje od takvog antifašizma= komunizma. Deklaracija Vijeća Europe o osudi diktatorskih režima u kojem spada Titov komunizam mora se provesti i u Hrvatskoj ako žele postati dio naprednog i kulturnog europskog nasljeđa. Treba zatražiti dio zida i postaviti ga na trg Bana Jelačića kao dio naše stvarnosti.