Imena Duško Kuliš, Dragan Kojić, Ana Bekuta i Zorana Mićanović do jučer su malo značila ljudima izvan turbofolk svijeta, no njihov je zajednički koncert prerastao u politički i svjetonazorski skandal nakon što im je odlukom gradonačelnika Filipa Zoričića zabranjen nastup u pulskom Domu sportova. "Istina je da sam posve nedvosmisleno i jasno rekao da se u javnom prostoru grada Pule i u objektima kojima upravlja Grad koncerti ovakve vrste neće održavati i da mislim da ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada", rekao je Zoričić, pozivajući se na "građanski duh grada, europsku i mediteransku Pulu". A zatim je, ako je vjerovati organizatorima, nimalo europski iste ocijenio "srpskim smećem".
Zanimljivo je pritom da ovo nije prva pulska zabrana – prije dvadesetak godina, vladajuća Lista za Pulu donijela je odredbu kojom je zabranila održavanje techno partyja i sličnih manifestacija, navodno zbog droge i buke, a 2008. godine grad je odbio dati suglasnost za održavanje Thompsonova koncerta u pulskoj Areni. I dok je obrazloženje tadašnjega gradonačelnika Borisa Miletića da nema ništa protiv Thompsona i njegovih pjesama, ali ne može podupirati ustašku ikonografiju koja je popratni element njegovih koncerata još i moglo držati vodu, Zoričićevo pozivanje na građanski duh grada duboko je malograđansko.
Na kraju krajeva, Pula već dugo nije samo pankerski grad, kao što ni Rijeka više nije samo prijestolnica rocka. Pula je grad u čijem se centru zadnjih godina češće prže ćevapi nego riba, u čijim se prenapučenim kafićima na Giardinima definitivno ne sluša samo "alternativa", u kojem je nakon sloma škvera gotovo šaptom pao i istoimeni, kultni rock-klub Uljanik. Ali isto tako, to je i grad i danas živog Monte Paradisa, bezbrojnih klupskih programa u kasarni Rojc, u kojem uz popularnu muziku itekako postoje i punk i rock-koncerti – i sve je to Pula danas, sviđalo se to nekome ili ne.
Gledajući kako Zoričić zdušno preuzima ulogu komesara za šund, moram pitati zašto mu nije bilo toliko stalo do identiteta Pule kada su građani prosvjedovali i molili da zaštiti Lungomare, istinski simbol grada trajniji od bilo kakvih muzičkih ili kulturnih trendova, a kojega je hladno prepustio privatniku koji će umjesto sportsko-rekreacijske zone tamo izgraditi hotel.
Očekivah pokoji argument kontra zabrane , jer tako je tekst sročen, ali ničega u članku ne bje . (Osim neprimjerenog prišivanja "komesar za šund" pulskom gradonačelniku.)