Bio je početak srpnja prošle godine, sunce je pržilo, a Igor Štimac (46) je uživao. Saznao je da postaje izbornik Hrvatske, razgovarali smo dva sata, piše Max!
– Znam da me čeka puno posla, ali siguran sam da ću Hrvatsku odvesti na Svjetsko prvenstvo u Brazil – kazao je tada Štimac.
Dobio je pitanje o svojim nogometnim lutanjima. Predsjednik Udruženja prvoligaša, dioničar Hajduka, sportski direktor, predsjednik Udruge prvoligaša, kandidat za predsjednika HNS-a...
– Biti trener, to je ono što želim, to je posao u kojem se najbolje osjećam – kazao je prošlog srpnja Štimac.
Vratio se bumerang iz 2005.
Nije izdržao ni šesnaest mjeseci, ostat će zapamćen kao izbornik s najkraćim stažem, kao prvi izbornik koji je u kvalifikacijama dva puta poražen na domaćem terenu, kao prvi izbornik s tri poraza u skupini... Nije bilo dobro, ali istina je da je još uvijek imao šansu odvesti Hrvatsku u Brazil. Nije čest slučaj da se izbornika mijenja a izborio je doigravanje, što i nije neuspjeh. Belgija je u ovom trenutku jedan drugi nogometni svijet za Hrvatsku i bila bi senzacija da smo u kvalifikacijama bili ispred nje. No, Štimcu se dogodilo ono što je napravio Blažu Sliškoviću u Hajduku. Baka je smijenjen osam kola prije kraja, a bio je prvi na tablici.
– Osjeća se pad momčadi, trenutačno stanje nam ne garantira da ćemo biti prvaci – obrazložio je smjenjivanje tadašnji predsjednik Branko Grgić i na trenersku poziciju postavio Štimca, koji je upravljao strukom.
Štimac je na kraju odveo Hajduk do prvog mjesta, ta 2005. godina bila je davno, ali je to posljednja Hajdukova titula. Od tada Dinamo predvođen Zdravkom Mamićem ne zna za posrtaj.
Tako je i sada, nitko nije bio siguran da Štimac može zaustaviti brod koji tone. To je shvatio Zdravko Mamić, zna on kako to ide s trenerima, mijenja ih u Maksimiru kako mu se prohtije, a realizaciju je prepustio Davoru Šukeru. Koji je u tome potpuno neiskusan. Požurio je s imenovanjem Nike Kovača kao da je pitanje novog izbornika najvažnije na svijetu.
Zamjena već bila spremna
Štimac je ostavku najavio navečer, petnaestak sati kasnije Kovač je već bio ustoličen. Ne bi se toliko jurilo ni da je nova utakmica bila sutradan na rasporedu.
Razlozi su sasvim drugačiji, Šuker i Mamić dobili su Štimčev mandat i brzo ga prihvatili u strahu da ne dođe do nekakvog zaokreta. Istodobno, izabrali su novog izbornika kako se javnost ne bi možda počela baviti njima i njihovim potezima. Čemu žurba, zar bi se nešto dogodilo da je Hrvatska novog izbornika dobila, primjerice, u srijedu? Ne bi, osim što bi pod analizu, osim Štimca, dospjeli i Šuker i Mamić, odnosno cijeli HNS pod njihovim vodstvom.
Niko Kovač, kao i brat mu Robert također, veliki su prijatelji s obitelji Mamić, to će mu biti dodatni uteg. Baš kao što će mu prije ili kasnije početi predbacivati neiskustvo. To je prošao Bilić, to je prošao i Štimac, a oni su za Kovača bili superiskusni treneri. Časnom kapetanu svi želimo sreću, nema Hrvata koji ne bi želio Hrvatsku u Brazilu, treba vjerovati da će onaj svoj borbeni duh ugraditi u momčad. Istina, vjerovali smo to i kod Štimca, njegove i Kovačeve karakteristike što se tiče travnjaka su slične. Pa, ništa, kod Štimca su igrači u posljednje vrijeme sličili na mrtva puhala.
Štimac je u izbornički posao ušao pun elana, danima je proučavao rivale, okupio je zanimljiv stožer u kojem su Kruno Jurčić i Igor Tudor trebali biti zaduženi za tehničku provedbu, Alen Bokšić kao čovjek od njegovog najvećeg povjerenja trebao je biti desna mu ruka, a Štimac je sve to nadgledao.
>> Igor Štimac ima ponude iz Rusije i Ukrajine
Ni Međugorje nije pomoglo
Međutim, Štimac je u posao ušao s negativnim predznakom kompromisa sa Zdravkom Mamićem. Naravno, on je želio da u javnosti njegovo imenovanje za izbornika izgleda kao da je izabran od strane Davor Šukera, koji je sve tehnički proveo u djelo, ali sa strane je sve to odobrio Mamić. Tada je uzeo Štimca u šake i bilo je pitanje trenutka kada će se “iron Igor” u neravnopravnom dvoboju srušiti.
Izuzev Švicarske kada je poželio, baš onako “štimčevski”, na brzinu prebrisati sve ono što je radio Slaven Bilić, start kvalifikacija bio je odličan. Pobjeda nad Makedonijom, nula u Belgiji, pa pobjede nad Walesom i u Makedoniji. Štimac je jurišao u ritmu rezultata, osim u Osijeku na dvoboju s Walesom nije bilo nekog ludilo ozračja, ali bodovni učinak sve je brisao.
Nekako u sjeni bio je odnos s Mamićem, sa Šukerom, svi su bili nebitni.
- Idemo utakmicu po utakmicu, na dobrom smo putu - ponavljao je Štimac ne želeći se razbacivati žestokim izjavama.
Istina, tu i tamo znao je iskočiti, reći da ta njegova Hrvatska može postati i prvakom svijeta. U takvu izjavu vjerojatno nije vjerovao ni sam on, ni igrači, ali to je bilo izrečeno više motivatorski, onako figurativno. Ma, i te njegove izjave više su bile isforsirane, Može to zvučati suludo, malo tko će nam i povjerovati, ali Štimac baš i nije bio lud za medijskim istupima. No, veliki je pritisak na njemu, svi ga traže, forsiraju, tako je kroz cijeli njegov život. A on kada istupa medijski ima neobjašnjivu potrebu da u svakom razgovoru, što je medijima uvijek odgovaralo, bude drugačiji, konkretniji i žešći od drugih.
Zima je ponudila mirnoću, pripremu za utakmicu svih utakmica, onu sa Srbijom. Štimac je sve uradio da ne diže tenzije, čak se pomirio s omraženim Sinišom Mihajlovićem. Pobjeda čista ko’ suza, ali opet nije uspio pridobiti većinu.
- Je li moguće, mi pobijedimo Srbiju, odigramo uvjerljivo i sigurno, na poluvremenu je 2:0, a pitaju me gdje smo nestali u drugom dijelu. Zar smo trebali pobijediti s 5:0 - pitao se Štimac nakon što je oslušnuo reakcije.
Čak nije bilo ni onih koji bi kazali kako je napravio odličan potez s Mateom Kovačićem, koji se nenadano pojavio u prvih jedanaest i u tandemu s Lukom Modrićem dominirao na sredini terena. Reakcije su bile drugačije “Štimac riskirao i pogodio”. Kao da je na streličarskom natjecanju. Tada je shvatio da nema pomoći, ali bodovi i san o putu u Brazil su ga držali. I preokret u Walesu odlično se uklopio u tu priču.
- Samo jednom smo od 2006. godine igrali kvalifikacijsku utakmicu bez Modrića i Ćorluke i izgubili smo - pitao sam Štimca potkraj sezone, a uoči utakmice protiv Škotske.
- Sve znam, uspjet ću ih nadomjestiti - kratko je odgovorio.
Škotska je bila početak kraja
Nije uspio, nije mu pomoglo ni to što je otišao u Međugorje, što je napravio dulje pripreme kako mu se igrači ne bi opustili. Na kraju je to s odlaskom u Međugorje predstavljeno kao sprdačina. A od prvih jedanaest samo su rijetki bili na tom prvom dijelu priprema. I bio je to odličan potez kojeg ignoriraju samo neznalice i oni koji se na licu mjesta nisu uvjerili u ozračje koje je vladalo u svetištu.
Škotska je usred Zagreba šokirala Štimca i sve nas, tu je bio početak kraja. Spoznao je da će biti drugi, da ide u doigravanje, nije došao u situaciju da se u jednoj utakmici pohvata s Belgijom. Sve je stalo s tom Škotskom, jer s tri boda imali bismo pravo na beogradski kiks. Konce više nije mogao pohvatati, ma koliko se trudio. Krenula su lutanja u sustavu, napustio je čvrstih 4-4-2, krenuo s onim “malo ovako, malo onako”. Baš uoči Škotske zaokružio se i raspad njegovog stožera. Mjesec i pol prije te utakmice otišao je i Igor Tudor. On i Mišo Krstičević samo su zamijenili pozicije, Tudor u Hajduk na njegovu poziciju, ovaj u reprezentaciju. Kruno Jurčić već je odavno bio u Dinamu.
Siromašna, na jedvite jade izborena pobjeda u Lihtenštajnu dala je naznaku da je priči kraj. Beogradska nula tek je neznatno smanjila pritisak, a onda je stiglo totalno razgolićenje preko Belgije i Škotske.
- Nevjerojatno je kakve smo golove primili. Pa, sve iz prvog udarca prema našim vratima. Kako protiv Belgije, tako i protiv Škotske - objašnjavao je Štimac prijateljima.
Znao je da ga samo rezultat može održati, ali i da tada nije siguran. Već uoči Belgije po maksimirskim ložama pričalo se o njegovoj smjeni, o nasljedniku. Znao je za tu priču, koja je došla iz redova iznimno bliskih Davoru Šukeru. Ali, nadao se da će se igrači trgnuti, da će i oni dati obol. Međutim, sve je izostalo, u Glasgowu je shvatio da je i svlačionica “out”, da je nema pod kontrolom. Pao je pod pritiskom pod kakvim je bio čitavo vrijeme mandata. Onaj Štimac, koji je pet minuta nakon utakmice ponudio ostavku nije bio Štimac na kojeg smo navikli.
>> Šuker poziva na opću mobilizaciju: Nadam se podršci navijača
