Nakon višednevnih napada postrojbe JNA su iz smjera Crne Gore i istočne Hercegovine 1. i 2. listopada 1991. probile linije obrane Konavala. Do 15. listopada, kada je pao Cavtat, hrvatski branitelji su uzalud pokušavali zaustaviti napredovanje srpsko – crnogorskih postrojbi kroz Konavle. Nakon toga glavnina branitelja se povukla ka Dubrovniku. No, ne svi. Na okupiranom teritoriju su s oružjem ostala 33 branitelja – policajci, gardisti, pripadnici Odreda narodne zaštite i članovi mjesnih kriznih štabova (KŠ).

Razlozi njihova ostanka su bili različiti. Nekolicina se namjerno odlučila na ostanak, želeći nastaviti borbu protiv JNA u Konavlima. Druge je brzo napredovanje JNA onemogućilo da se na vrijeme izvuku ka Cavtatu i Dubrovniku, te su se našli u neprijateljskom okruženju. Kako su svi pokušaji da se probiju do slobodnog teritorija u Župi dubrovačkoj bili neuspješni, a oni se nisu htjeli predati, preostalo im je samo da kao gerilci ostanu na okupiranom teritoriju i u neizvjesnosti čekaju dalji rasplet situacije.

Božo Martinović, član KŠ Konavala, ovako objašnjava odluku o ostanku i nastavku otpora: “Kako su neprijateljske snage probile našu liniju u Prapratnom (klanac – prometnica ka istočnoj Hercegovini, o. a.) počelo je povlačenje i civila i vojske pa smo i mi počeli razmišljati što raditi, da li se povlačiti ili početi s gerilskim djelovanjem.

Borba 1918.

Kako su Konavljani 1918. krenuli u ilegalnu oružanu borbu protiv srpske vojske, 1944. protiv komunističkog režima je oko 100 naoružanih Konavljana pod vodstvom pok. Petra Bakića krenulo u brda i šume... da bi se borili za Hrvatsku. Ova dva povijesna događaja davali su nam snagu da i mi krenemo istim putem nadajući se da ćemo više koristiti iza leđa neprijatelju nego što možemo koristiti ako se povučemo s ostalom vojskom. Tako sam tu ideju prenio 5. 10. 1991. god. gosp. general-bojniku Nojku Marinoviću zapovjedniku obrane Grada i načelniku PU Dubrovnik gosp. Đuri Kordi sa čime su se oni suglasili...” Martinović je po povratku iz Dubrovnika za ostanak i izviđačko-diverzantsko djelovanje uspio pridobiti skupinu branitelja iz više sela u Konavoskim brdima. Međutim po okupaciji konavoskih brda dio ih je otpao tako da je na kraju ostalo 12 ljudi koji su formirali gerilsku skupinu Konavoska brda. U njoj su bili: Božo Martinović, Luka Bego, Mato Dabo, Ivo Dabo, Đuro Đurković, Pero Kaulić, Đuro Orepić, Pero Orepić, Đuro Šilježar, Pero Vukota te Đuro Miladin i Mijo Martinović.

Skupina se povukla u vrleti konavoske planine Sniježnice. Tu su boravili u šatoru te po špiljama, škripovima, zbog čega ih se nazivalo i škriparima. Ponekad su se skrivali u grupama, a ponekad pojedinačno, često mijenjajući boravišta. Ostankom na okupiranom teritoriju našli su se u iznimno nepovoljnoj poziciji: na vrlo uskom – plitkom prostoru, s jedne strane omeđenim more, s druge općinom Trebinje, a oni među okupatorskom JNA.

U prvih dvadeset dana okupacije ova skupina je bila dezorijentirana i na rubu gladi, da bi potom uspostavili vezu su preostalim stanovnicima sela Konavoskih brda te od njih dobivali hranu i informacije. Posebice se u pomaganju istaknuo Niko Šilježar iz sela Šilješci, u čijoj kući su proveli dio zime.

Druga skupina naoružanih branitelja ostala je blokirana u planinskom selu Kuna. Bili su to uglavnom mještani ovog sela. I oni su se pred JNA, koja je u selo ušla 5. listopada, povukli u Sniježnicu odlučivši se za gerilski otpor. Nakon što su okupirana sela gornjih Konavala, otamo je u Sniježnicu izbjeglo još nekoliko vojnika. Zajedno su oformili Kunsku skupinu koju je činilo 15 branitelja: Antun Banović, Đuro Banović, Đuro Bete, Marko Bete, Pasko Bete, Andro Burđelez, Andro Hanzijer, braća Miho i Vlaho Miholjica, Jako Obrad, braća Andro i Marko Šturica te Niko Burđelez iz Dube i Pero Grmoljez iz Dubravke. S njima je bio i Đuro Čagalj, član KŠ Cavtat, kojeg je prodor JNA zatekao u izviđanju, te se u dogovoru s KŠ Cavtata s oružjem i radiostanicom povukao u Kunu i odatle održavao vezu s Cavtatom. I oni su u prehrani i obavijestima ovisili o malobrojnim preostalim mještanima sela Kuna, Dubravka i Dunave. S dolaskom zime gerilci su često boravili i u Kuni jer tu JNA nije bila stacionirana, već su samo povremeno navraćale patrole. Kako se do sela može doći samo 6 km dugom, strmom cestom iz dolinskog sela Pridvorje, dok dalje u planinu vode samo kozje staze, te je ovo izolirano, siromašno selo pružalo veliku sigurnost gerilcima.

U pećinama

Treću skupinu je činilo pet mještana sela Mihanići: Niko Đukan, Đuro Kukuljica, Miho Kukuljica, Pero Kukuljica i Perica Miljas – koji su tvorili “Mihanićku skupinu“. Poslije rata Đuro Kukuljica je objavio knjigu “Između zamki“ u kojoj je opisao njihovu sudbinu. Kao i druge skupine i ova se pred JNA s oružjem povukla u Sniježnicu i isprva skrivala u pećinama, da bi potom noću boravili u Mihanićima, a danju u brdima. U prvo vrijeme su se prehranjivali s onim što bi našli po selu. Krajem listopada počele su posjete, a u studenom trajni povratak dijela prognanika iz Cavtata u sela, što je olakšalo položaj gerilaca, jer im je među više ljudi bilo olakšano kretanje, a uz to su im seljani pomagali u nabavi hrane.

Veze između tri skupina su uspostavljene u studenom, kada je dogovorena međusobna suradnja i ispomaganje, te održavanje sastanaka na kojima bi se razmjenjivali prikupljeni podaci o zbivanjima u Konavlima. Naime gerilci su bili izuzetno mobilni, te su se osim po Sniježnici, selima Konavoskih brda i gornjih Konavala, kretali i po donjim Konavlima gdje je uzduž Jadranske magistrale bila najveća koncentracija JNA...

Video sadržaj

7

STRMOGLAVI PAD

Hrgović doživio veliko poniženje: Ovakvo razočaranje hrvatski boksač nije očekivao uoči povratka

Video sadržaj

PUSTILA DUGU KOSU

Prvu voditeljicu 'Ljubav je na selu' danas bi rijetko tko prepoznao! Imala je nesvakidašnji hobi koji inače obožavaju muškarci

imate li ga i vi?

Možda niste ni svjesni njegove štetnosti: Ovo je najotrovniji predmet u vašem domu

Sve popularnije

Zaboravite na lozinke i PIN-ove! Generacija Z prigrlila top rješenje za najsigurniji online šoping

Poražavajuće statistike

Iritabilnost, nemir i promjene raspoloženja sve su prisutnija kod djece, a razlog je zabrinjavajući

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?