Jedino konkurencija donosi boljitak za građane. Dovoljno je vidjeti kako se s konkurencijom u telekomunikacijama stvorilo tržište na kojem se mogu birati operatori, telefoni… Konkurencija opskrbljivača električne energije dovela je u EU do sniženja cijena struje. Avioprijevoznici nikada ne bi spuštali cijene da su imali monopol.
Svugdje gdje je ukinut monopol i gdje je prstić tehnologije osuvremenio naš život naišli smo na boljitak. Prije nekoliko godina u Hrvatskoj se raspravljalo o uvođenju radnog vremena benzinskih stanica, a svugdje u Europi one rade 24 sata, jer ima automata preko kojih se uplaćuje (gotovinom ili karticom) kupljeno gorivo. Uvođenje zakona o tome do kada bi trebale raditi benzinske stanice nalikuje na uvođenje zabrane upotrebe kompjutora i povratak na pisanje perom.
Isto je i s trgovinama. One mogu biti otvorene 24 sata, kao što je to slučaj u Italiji. I ne samo da se u tim trgovinama može dan i noć kupiti hrana, piće (pa i hladno) nego i hrana već pripremljena za konzumiranje na licu mjesta. Sve je više takvih trgovina, ali i onih u kojima postoje stolovi na kojima se ona može konzumirati.
Usto ima i automata na ulicama na kojima se može kupiti hrana ili hladno piće. U Hrvatskoj, gdje je riječ konkurencija nešto bogohulno, sada se i ugostitelji protive konkurenciji. Traže “zabranu hlađenja i usluživanja pića i gotove hrane u trgovinama, što im je sada konkurencija”. U svijetu raste i broj dostava pripremljene hrane u domove. Domaćica preko interneta može ponuditi uslugu pripreme i donošenja hrane na kućnu adresu.
Hoće li tražiti zabranu i toga? Ali mi u Hrvatskoj vični smo zabranama. Tražili smo da se bivšim istočnoeuropskim građanima zabrani donošenje kobasica i mineralne vode u RH pri dolasku na ljetovanje, a onda na TV dnevnicima pokazujemo kako Hrvati odlazeći na skijanje nose sa sobom sarmu. Evo, zahtjev za zabranu nečega što postoji nalikuje mi na zabranu “uvoza” kobasice s turistom i poticanje “izvoza” sarme s hrvatskim skijašem.
