Odredbe u Njemačkoj su jasne – iako ih malo tko može razumjeti: prvo prošlog proljeća, a zatim od razdoblja uoči Božića mogu raditi samo trgovine živežnim namirnicama, drogerije, apoteke i kiosci. Bilo je velikih muka da se postigne da prije nekoliko tjedana počnu raditi barem frizeri, a svi ostali, prije svega trgovci, moraju se domišljati trikovima kako da ipak nekako prodaju svoju robu – na primjer kupnjom na internetu robe koja im se uručuje na ulazu u trgovinu.
Internetske trgovine poput Amazona zbog neočekivane rekordne dobiti možda će podići spomenik pandemiji korone, ali Nijemcima je, sve u svemu, jednostavno dojadilo gnjaviti se i kupovati bilo što. Institut njemačkog gospodarstva (IW) iz Kölna izračunao je kako su potrošači u ovoj zemlji potrošili u prosjeku najmanje 1250 eura manje za robu široke potrošnje, piše Deutsche Welle.
Radije auto nego cipele
U konačnici je to golema rupa u svoti novca koji se obrće u ovoj zemlji: 116 milijardi eura. To je 6,1% manja potrošnja građana nego u godini 2019. i to je najveći pad u posljednjih 70 godina. Zvuči apsurdno da je kupovanje trajnijih predmeta – poput namještaja ili automobila – u drugoj polovici godine čak i poraslo za 5% u usporedbi s istim razdobljem godine prije toga, a ekonomisti Instituta to tumače i privremenom mjerom smanjivanja poreza na dodanu vrijednost.
No čini se da je razlog možda jednostavniji: ljudi nisu znali kamo će s novcem. Kad već sjede stalno kod kuće, onda su si priuštili i novi namještaj, da ne govorimo i o poštenom stolu jer se mora raditi u kućnom uredu. A za automobil je ostalo novca kad se vidjelo da se zapravo nema gdje potrošiti zarađeno.
Osobito je pogođena trgovina potrošnom robom kao što su odjeća ili obuća. Isprva se to još kupovalo preko interneta, ali kod kuće je ionako svejedno kako izgledate. Ali prava katastrofa pogodila je uslužni sektor: "Zatvaranje usluga koje podrazumijevaju bliski kontakt, kao što su gastronomija, hoteli, zabavni sadržaji i manifestacije, učinilo je nemogućim ostvariti mnoge želje za potrošnjom", kaže ekonomist IW-a Hubertus Bardt. Samo u tim segmentima potrošnja se smanjila za cijelih 78 milijardi eura, a to je 2% BDP-a Njemačke.
Potrošnja u Njemačkoj u okolnostima ovih državnih zabrana rada trgovina doista je poprimila bizarne oblike: lanci samoposluga poput REWE javljaju o rekordnom prometu, ali priznaju kako je lavovski dio tog rasta nastao u takozvanom NFI sektoru – non-food items. Jer sve samoposluge, a pogotovo diskontne tvrtke poput Lidla ili Aldija, redovito nude sve i svašta, od alata i pribora za kućanstvo pa do sportskih artikala, i čini se da je to postao glavni izvor kupnje za kuću.
Lančana reakcija loših vijesti
Sve to zapravo znači katastrofu: u prvom redu za male i obiteljske specijalizirane trgovine cipelama, odjećom, šeširima... Prvo su se morali boriti protiv velikih robnih kuća, onda protiv interneta, ali korona im je bila previše. Mnoge od njih već odavno nemaju novca ni za plaćanje prostora i na njihovu mjestu u središtima gradova ostat će rupe ili trgovine jeftinih svaštarija.
To je problem i za središta gradova: u doba zatvorenih trgovina tamo su se proširili uglavnom beskućnici u potrazi za zaštitom od kiše i nema više ničeg privlačnoga u šetnji gradom i iz mnogih drugih razloga.
Ali najveći je problem financijski: za vrijeme krize 2008./2009. ekonomisti su predviđali i Njemačkoj mnogo ozbiljniji gospodarski pad, ali su se iznenadili. Na sve strane čule su se crne prognoze, ali Nijemci su nastavili – kupovati. Ova nacija nipošto se ne može uvrstiti u rastrošne, ali baš je ta potrošnja uvelike pomogla njemačkom gospodarstvu prebroditi krizu.
Već smo javljali kako ušteđevine Nijemaca dostižu rekordne iznose, a 43% upitanih u anketi ovog Instituta kaže da će štedjeti i dalje – u normalnim okolnostima to je oko 30%. Čak i za najdraži izdatak Nijemaca, onaj za odmor – nema planova. Jedva njih 30% kaže da stavlja koji euro za ljetovanje, inače ih je oko 50%.
A to je problem i za banke: već su i neke štedionice počele ograničavati iznos koji je građanima uopće dopušteno držati, inače moraju plaćati kaznene kamate. Granica je u pravilu određena na 100.000 eura, ali već se čuje kako neke banke tu granicu žele smanjiti na samo 25.000 eura. No opet: gdje da se potroši ono što se zaradilo?
Video – Imovinske kartice saborskih zastupnika: Marijana Petir uspjela je uštedjeti 5,2 milijuna kuna!
Sumrak civilizacije... Hvala političarima, hvala medijima, hvala svim idiotima koji ovo podržavaju.