Kosovari su obilježili osmu godišnjicu svoje neovisnosti u znaku velikih prosvjeda i dimnih bombi u parlamentu. Danas se ta, najmlađa europska država, nalazi u velikim problemima. Osim što je Kosovo u dubokoj ekonomskoj krizi, ekstremnom siromaštvu te ima veliku stopu nezaposlenosti, a opterećeno je i korupcijom, ono što najviše zabrinjava ne samo Kosovare nego i svijet političko je nasilje koje bi ovu zemlju moglo odvesti u nepoznatom smjeru.
Podjele na Kosovu traju još od kolovoza prošle godine od kada oporba ometa sjednice parlamenta bacanjem suzavca i jaja, kao i koncertima zvižduka. Paralelno s blokadom parlamenta oporba je organizirala i više nasilnih prosvjeda pred zgradama parlamenta i vlade u Prištini želeći tako prisiliti vladu na povlačenje sporazuma o formiranju Zajednice srpskih općina. Tim se sporazumom srpskoj manjini jamče dalekosežna autonomna prava. Oporba je istovremeno zatražila i da vlada povuče potpis sa sporazuma o državnoj granici između Kosova i Crne Gore. Od kolovoza prošle godine do danas zahtjevi oporbe su se promijenili. Naime, oporba sada traži ostavku vlade i nove izbore jer, kako je kazao jedan od oporbenih vođa Ramush Haradinaj, vlada je stavila na kocku suverenost Kosova.
Nove etničke podjele
S druge strane, stranke velike vladajuće koalicije, Demokratska liga Kosova (LDK) premijera Ise Mustafe i Demokratska stranka (PDK) ministra vanjskih poslova Hashima Thaçija, striktno odbijaju zahtjeve oporbe.
“Vlada neće podnijeti ostavku niti će biti novih izbora. Novi izbori na Kosovu bit će održani 2018. godine kao što je predviđeno izbornim zakonom“, odlučan je premijer Isa Mustafa zbog čega analitičari vjeruju da će Kosovo upasti u još dublju političku krizu i ulično nasilje te će se produbiti već postojeće etničke podjele.
Politička kriza mogla bi se još više produbiti početkom ožujka kada bi, prema koalicijskom sporazumu između PDK i LDK, na dužnost predsjednika Kosova trebao biti izabran Hashim Thaçi umjesto sadašnje predsjednice Atifete Jahjage. Pitanje je kako će 120 zastupnika kosovskog parlamenta glasovati s obzirom na to da je Thaçi sporan, i to ne samo u očima nacionalističke oporbe nego i za neke zastupnike vladajuće koalicije. Unatoč tome što SAD i EU upozoravaju oporbene čelnike da koriste demokratske metode, a ne nasilje kako bi riješili političke nesuglasice, oporbeni zastupnik i predsjednik partije Samoopredjeljenja Albin Kurti smatra da su takve radikalne mjere jedini način da se “spasi Kosovo”.
Dok se vladajući političari hvale kako je Kosovo “superdinamična zemlja”, bogata kafićima i filmskim festivalima, u kojoj je zastupljen “harmonični” i “raznovrsni spoj” religija i jezika, realnost te zemlje ipak je malo kompliciranija. To se najbolje vidi na primjeru Kosovske Mitrovice gdje albansko i srpsko područje dijeli most koji još uvijek čuvaju NATO-ove snage u strahu od mogućeg izbijanja sukoba i nasilja između Srba i Albanaca. Iako bi sporazum između Beograda i Prištine trebao normalizirati odnose između dvaju naroda i ujediniti Mitrovicu, ona je i dalje u dubokoj podjeli.
S albanske strane Mitrovice vijore se američke i kosovske zastave te slike američkog predsjednika Billa Clintona, srpski dio grada prekriven je srpskim zastavama te prosrpskim i proruskim grafitima. A na jednom od njih napisano je: “Kosovo je Srbija, Krim je Rusija”, dok je na drugom prikazan ruski predsjednik Vladimir Putin kako odlazi, dok je u pozadini Bijela kuća u plamenu.
Prema posljednjem popisu stanovništva, na Kosovu živi 1,8 milijuna ljudi.
Oko 80 posto muslimanskog stanovništva mlađe je od 35 godina, a većina njih žudi za odlaskom u inozemstvo zbog visoke stope nezaposlenosti koja, prema navodima Svjetske banke, iznosi oko 40 posto. Nezavisnost Kosova za sada je priznalo 112 od 193 zemlje, što nije dovoljno da postane članica UN-a. Osim Srbije, Španjolske, Rusije i Kine te Grčke koje nisu priznale Kosovo, to nisu učinile ni mnoge islamske zemlje, na čelu s Iranom i Indonezijom, i to zbog povezanosti Kosova sa SAD-om. Kosovo je u osam godina neovisnosti postalo član brojnih svjetskih organizacija poput MMF-a i Svjetske banke. Isto tako, postalo je i članicom Međunarodnog olimpijskog odbora. Međutim, prošle godine propali su svi napori Kosova da postane članicom UNESCO-a čijem se članstvu Prištine u toj organizaciji UN-a oštro suprotstavio Beograd.
Kosovo u proteklih osam godina ima više neuspjeha nego uspjeha. Međunarodna je zajednica, kako bi zadržala političku stabilnost, pristala surađivati s političarima koje i sami smatraju korumpiranima i za koje se upravo u izvještajima međunarodnih organizacija navodi da su povezani s organiziranim kriminalom. Misija Europske unije, koja je imala zadaću pomoći Kosovu u suzbijanju korupcije, sama se našla u skandalima u kojima se njihove vođe sumnjiči za teška koruptivna djela. Sada se sama misija EULEX, koja je trebala istraživati kriminal na visokoj političkoj razini, našla pod istragom. Ni osam godina nije bilo dovoljno da uz pomoć međunarodne zajednice Kosovo izgradi sudstvo kojemu se može vjerovati. Zato ta ista međunarodna zajednica predlaže stvaranje posebnog suda koji bi, djelomično i izvan teritorija Kosova, sudio za teške zločine jer uvjeti za to na Kosovu ne postoje.
Kosovo se danas u izvještajima Europske komisije, State Departmenta i drugih smatra izvorom i tranzitom za krijumčarenje drogom, ljudima i oružjem. Prilično velik broj mladih s Kosova priključuje se terorističkim skupinama u Siriji i Iraku. Ne postoji zadovoljavajuća razina slobode izražavanja.
Mladi odlaze u ISIL
I dijalog koji vodi s Beogradom dovodi u pitanje i ugrožava suverenitet Kosova. Bez pristanka Beograda ne mogu se na Kosovu održati čak ni izbori. Zbog dogovora s Beogradom u kosovskoj vladi kao ministri sjede političari koji ne priznaju državu u čijoj su vladi ministri. A Europskoj uniji sve je to normalno i “veliki uspjeh”.
Osam godina nakon proglašenja neovisnosti Kosova mnogi njegovi stanovnici izgubili su nadu. Velik je broj ilegalnih imigranata s Kosova koji su preko Srbije ušli u EU. Njihov odlazak u tako velikom broju odraz je očaja i beznađa u kojemu žive. Na Kosovu posla nema. Oni koji pak rade nemaju plaću dovoljnu za život. Takva situacija uvelike je pridonijela širenju vehabijskog pokreta na Kosovu koji preko raznih humanitarnih organizacija dijeli Kosovarima 100 eura po članu obitelji. Zbog toga danas Kosovo ima najviše boraca u redovima ISIL-a u Iraku i Siriji u odnosu na broj stanovnika.
Kosovo je zemlja koju na životu drži isključivo dijaspora koja svake godine pošalje oko 900 milijuna eura. Da nema dijaspore, sigurno je da bi razina siromaštva bila mnogo viša, možda bi bilo mnogo težih socijalnih problema koji bi se odrazili i na sigurnost u zemlji. Prema procjenama, kosovski kapital samo u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj iznosi više od 2,5 milijarde eura. Uz siromaštvo, nezaposlenost i etničku podjelu, Kosovare zabrinjava njihov unutarnji sukob koji bi mogao prerasti u bratoubilački rat.
Kao reporter bio sam svojedobno svjedok tih nasilnih prosvjeda koji su se dogodili na ulicama Prištine. Demonstranti su demolirali i porazbijali sve pred sobom, a policajce, koje su osiguravali zgradu parlamenta i vlade, proglasili su neprijateljima i nemilosrdno su ih gađali tvrdim predmetima. Zasigurno se nitko nije nadao da će se Kosovo nakon osam godina neovisnosti, koju je postiglo svojom krvlju i žrtvovanjem, umjesto prosperiteta i blagostanja naći u ovakvoj anarhiji i beznađu.
>>Kosovo ima najviše džihadista u odnosu na broj stanovnika
>>Talijanski i kosovski policajci uhitili četiri osobe osumnjičene za džihadizam
