Obrada lima je naša obiteljska tradicija. Tata se dugo bavio time, radio je kod drugih, bio je šegrt, a onda je prije 25 godina počeo raditi za sebe i pokrenuo obrt koji sam ja naslijedio – kaže Mario Fresl, potomak Nijemaca koji su se kao radna snaga u Rude pokraj Samobora doseljavali prošlih stoljeća.
– Germani smo stari, ne znam povijest obitelji, ali tu se kopala željezna rudača i gips pa su Nijemci doseljavali – kaže Mario Fresl.
Stoga u Rudama ima još njemačkih prezimena kao što su Štankler, Šujster, Hofer, Nikl, Zaringer, Štibohar i drugi. Vremenom, Nijemci su se asimilirali do kraja i postali Hrvati.
– Moj otac Marijan imao je jedan mali strojček, najprije je počeo raditi izvlačenje limova, usluge, oluke, dijelove za ventilaciju, kuglice itd. I počeo se širiti. Falilo mu je prostora pa je počeo graditi – kaže Marijan koji je zanat limara naučio baš kod oca.
– Ja sam sve vrijeme bio s ocem u radionici, mene je to interesiralo, gledao sam kako on radi. Kad sam bio u srednjoj školi, kod oca sam bio na praksi, kao i moj brat Petar koji se odvojio i sada ima svoju firmu – kaže Mario Fresl koji zapravo radi kao kako se nekada radilo. Najbolje stvari radi od bakra – kotlove za rakiju, zatim kotliće za kuhanje i kotliće za serviranje.
– Nisu stari ljudi bili bedasti kad su u bakru sve kuhali. Ja sam radio nešto i od inoksa, ali su poslije tražili bakar jer inoks nije dobar. Nisam se uopće pitao zašto im nije dobro, ali nešto kupcima nije štimalo. Budući da je bakar u spoju s vodom i zrakom otrovan, bakreni kotlići se “presvlače” slojem kositra ili kalaja.
– Kotlić se grije, potom ga kositrimo iznutra, a kositar se razvlači kudeljom tako da se dobije zaštitni sloj. Postoje emajlirani i rostfrajni kotlići, svega ima, ali bakar je bakar – kaže Fresl koji godišnje, ovisno o narudžbi, izradi 50-60 kotlića od bakra raznih veličina. Radi i kotliće za serviranje jela koji prekrasno izgledaju.
– Izrađujemo šest vrsta kotlića za posluživanje – dodaje Fresl.
Izrada kotlića za posluživanje se, uz umijeće, ponekad može nazvati i pravom “umjetnošću”. Jedan od važnih Freslovih proizvoda su inoks termo posude za prijevoz hrane koje naručuju i kupuju bolnice, dječji vrtići, starački domovi, pučke kuhinje, hoteli itd. Freslov obrt je jedini u Hrvatskoj koji izrađuje takve termo posude. Kineski lonci su, za razliku od njegovih, puno tanji, kvaliteta tih lonaca je jako loša.
– Na žalost, dosta je uvoza iz Kine i Turske, oni me uništavaju iako su nekvalitetni. Moje termosice su vrhunske kvalitete, počevši od debljine lima do kopči. Ali, briga trgovaca, oni će radije uzeti jeftiniju robu koju će prodati. Ljudi kao ljudi, ako moja termosica koja je puno kvalitetnija, dođe 2000 kuna, a kineska 1500 – oni uzmu kinesku. Ipak, puno firmi za ugostiteljsku opremu prodaje moju robu. Unatoč nelojalnoj konkurenciji, dobro nam ide“ – kaže Mario Fresl.
No, kad bolnice kupe kineske termosice, trgovci nemaju dijelove za njih, najčešće brtve pa onda zovu Marija.
– Imam sve brtve, ali za dimenzije svojih lonaca. Moje brtve ne pašu na njihove lonce, to im ne mogu proizvesti. Tada su u problemu. Ipak, Freslu najbolje idu kotlovi za rakije jer je u Hrvatskoj malo bravara koji mogu izraditi kvalitetne kotlove za rakiju ili izvršiti popravke tih kotlova.
– Radimo kotlove od pet do tristo litara, ukupno petnaest veličina u raznim varijantama – obične, kovane, s dvostrukom stijenkom, s miješalicom, s ispustom, radimo s rostfrajem, inoksom itd. Izrađujemo 15 vrsta kotlova i, ako netko traži nešto ekstra, također izlazimo u susret. Ima kotlova za svakoga. Najviše narudžbi za izradu kotlova za rakiju dolazi iz Dalmacije i Istre.
– Dalmatinci puno naručuju i kupuju kotlove, a puno ih šalje svoje kotlove meni na popravak. Šalju ih poštom, a ja im vraćam nazad. Nikoga ne vrijeđam, ali se pitam ima li itko u Dalmaciji bar brusilicu za nešto pobrusiti?! Zar nema nikoga tko može nešto pokrpati i zavariti var od dva centimetra?! – pita se Mario Fresl. Naime, otkad su propali škverovi i stari meštri otišli u mirovinu, u Dalmaciji više nema nikoga tko bi znao popravljati ili izraditi kotlove za pečenje rakije.
– Velika je potražnja za izradu kotlova. U Dalmaciji i Istri ne mogu nakuhati rakije koliko je se proda. To je preko ljeta strašan biznis. Radio sam za jednog Istranina kotao od 300 litara, oni godišnje po dućanima i restoranima prodaju 20 tisuća litara rakije. Prije nekoliko dana bio mi je jedan čovjek iz Rijeke, naručio je kotao od 150 litara. Kaže da ne stigne kuhati rakije koliko je proda. Kaže da ide kao lijek – smije se Mario Fresl.
Osim kotlova za rakiju, Fresl izrađuje i kotlove za pekmez i ajvar, ali i kotlove za eterična ulja.
– Nisam sretan kad dobijem takvu narudžbu jer se na takvim kotlovima dugo radi, stvaraju mi minuse. Takvi kotlovi lijepo izgledaju, od inoksa su. Ali, kad pomislim koliko je posla na njemu, nisam sretan. Dvojica radnika moraju dva tjedna na njemu raditi. Najradije bih to izbacio iz proizvodnje. Ipak, narudžbe za izradu kotlova za eterična ulja su rijetke, a kad se dogode naručuju ih ljudi iz Dalmacije.
– Jedan kotao, destileriju ljekovitog bilja, poslao sam u Skradin. Isprobali smo ga ovdje, destilirali smo lavandu. Radim samo manje kotlove za eterična ulja s kapacitetom od 60-70 litara. Ljudi hoće velike kotlove za ljekovito bilje, ali ja garantiram samo za male. Veliki kotlovi za ljekovito bilje rijetko funkcioniraju pa se ne upuštam u njihovu izradu. U velikim kotlovima nema dovoljno vodene pare, potrebno je ugrađivati pumpe. U to se ne upuštam – pojašnjava Mario Fresl.
No, za svoju dušu Fresl najviše voli raditi popravke, ukrasnih bakrenih kugli s crkvenih zvonika, crkava i kapelica, što je vrlo zahtjevan posao.
– Samo pravi majstori mogu napraviti ili reparirati kuglu s crkvenih i katedralnih tornjeva – uvjeren je ponosni majstor Fresl.
– S tim kuglama i “vijencima” treba se igrati. Sve se sve tokari i izvlači ručno. Radio sam i kugle fi 800, koje imaju i metar i pol promjera. To je baš fora... Nedavno je Fresl imao i jednu “ludu” narudžbu. Za jedno poduzeće radio je kotao za pečenje pistacija i kikirikija. Kotao je naručio jedan trgovački lanac.
– Morao sam izraditi nove alate kako bih napravio posudu fi 900. Poslije sam saznao da sam od Talijana bio jeftiniji 30 posto, zato su mi dali posao. Međutim, hrvatskim proizvođačima zadaje probleme činjenica što su uvoznici zagadili tržište škart proizvodima koje sustavno “dopeljavaju” iz Kine i Turske. Stoga se Fresl i njegovi ljudi, petorica stalno zaposlenih, moraju prilagođavati. U svom programu imaju mnoge proizvode u 150 varijanti, ovisno o narudžbama.
– Živim od svega, imamo puno proizvoda, radim recimo i kosilice, bubnjeve, rotacijske kosilice, dijelove za ventilaciju. U biti ja radim usluge, a moji proizvodi su kotlići, peke, kotlovi – dodaje Fresl koji još nikada došao u situaciju da ne može svojim radnicima isplatiti plaće.
– Imamo puno posla. Hvala Bogu, prije godinu dana sama dobio još jednog jako dobrog i vrijednog radnika. Inače je teško naći radnike. Kad baš zagusti, onda zovem oca da dođe na tjedan-dva i pomogne mi. Ali mi zato nabija satnicu, smije se Mario Fresl i dodaje da je naše školstvo veliki problem koje uopće ne prati potrebe gospodarstva.
– Uzeo bih dva šegrta, dva dečkića, naučili bi raditi, ali nikoga to ne zanima. Prije su radnici morali na praksu, a sada nitko ne dolazi na praksu. Sve zanate su ukinuli, nitko neće imati “zmazane” ruke, svi imaju pametne telefone. Nitko neće imati radno odijelo, već samo laptop i uz kavicu glumiti gospodina – kaže Fresl koji, zapravo, očajnički treba radnike.
– Trebam radnika kojeg bi naučio da dela ono što ja delam. Radi se o izvlačenju lima. Moji radnici nemaju kaj delati ako im ja ne izvučem lim. Dugo to radim, doktor sam u tome. Zbog toga svaki dan ostajem dva-tri sata dulje delati kako bih za sljedeći dan pripremio dijelove svojim ljudima da imaju što raditi. Inače u Freslovoj radionici, uz rad i red, stroga su pravila. Počinje se raditi u 7 sati ujutro i završava u 15 sati poslijepodne.
– Tako funkcioniramo otkad znam za sebe. Nitko ne može doći na posao u 7 sati i 5 minuta. Mario ne sanja poput drugih da ide u Njemačku i Švicarsku.
– Ne mogu mene Švicarci i Nijemci platiti jer sam ja tu sa svojom familijom i svojim prijateljima pa koliko zaradim – zaradim – kaže Fresl koji tvrdi da treba ograničiti slobodan uvoz jer od njega država neće živjeti.
Konferencija Hrvatska kakvu trebamo, 5 godina u EU
Svaka čast da ima netko tko to zna napraviti.