Ovih dana prije okruglih 50 godina u Parizu je potpisan ugovor sa Svjetskom naturističkom organizacijom o održavanju 13. Svjetskog naturističkog kongresa u Vrsaru, točnije u kampu Koversada. Kongres je maksimalno uspio, naš najpoznatiji naturistički kamp ugostio je 23 delegacije iz čak 19 zemalja, sve je pratilo stotinjak timova radijskih, televizijskih i tiskovnih medija iz cijelog svijeta, a predstavnici Svjetske naturističke organizacije ocijenili su ga kao “Kongress der Superlative”.
No, to je bio samo djelić senzacije koju je te ‘72. izazvao taj vrsarski skup naturista. Zahvaljujući izvještajima Der Spiegela, Le Mondea, Playboya, New York Timesa, čak i ruske Izvestije, malo poznati istarski gradić zasjenio je na turističkom nebu nakratko čak i Saint-Tropez.
Socijalistička intriga
Kroničari tog vremena ne pamte da je ondašnja turistička tvrtka Anita ikad prije i poslije imala toliki publicitet. Svemu je svakako pridonijelo što je dio europske javnosti, neupućen da u Jugoslaviji u tom trenutku postoji i odlično posluje više od trideset naturističkih kampova, jako intrigiralo već i to što se takav skup održava u jednoj socijalističkoj zemlji.
Od najboljih naturističkih vremena i senzacionalnog kongresa u Koversadi puno se toga promijenilo. U Hrvatskoj je preživjela tek trećina od ondašnjeg broja naturističkih kampova. Istovremeno u Italiji, recimo, koja početkom sedamdesetih nije imala niti jedan naturistički kamp i gdje se golaće na plažama tih godina uhićivalo i zatvaralo, danas za naturiste ima rezervirano oko 15 kampova. Istina, naturizam je globalno prošao svoj vrhunac. Procjene kažu kako je sedamdesetih godina samo u Europi bilo između 15 i 20 milijuna naturista, a da ih je sada maksimalno do deset milijuna. Iako interesa za tu vrstu odmora i dalje ima, već dugo nije bilo vijesti da se otvara novi naturistički kamp, ali zato se naveliko priča da bi čak i slavna Koversada mogla prijeći u društvo tzv. tekstilnih kampova. Navodno čak i internetom kruži peticija starih gostiju da Koversada, koja je otvorena davne ‘61., i dalje ostane za naturiste.
Iz turističke kompanije Maistra, u čijem sastavu se ovaj nadaleko poznati kamp nalazi, poručuju da se naturistički dio posla ne gasi, ali priznaju da će nekih promjena biti. Konkretnih podataka i detalja o sudbini Koversade zasad nemaju za javnost. “Maistra u idućih pet godina planira veća ulaganja u kampove u Vrsaru, pa tako i u Koversadu u kojoj će se dodatno podignuti kvaliteta ponude i sadržaja pripadajućih ugostiteljskih objekata te smještajnih kapaciteta. Više detalja moći ćemo iznijeti po završetku plana upravljanja tim područjem, no ono što možemo u ovom trenutku potvrditi jest da će velik dio smještajnih kapaciteta nakon provedenih investicija ostati naturistički”, stoji u odgovoru iz Maistre, u kojem nema potvrde da znaju za peticiju.
Za negdašnjeg prvog čovjeka Kamping udruženja Hrvatske, dobro upućenog i iskusnog turističkog radnika Jerka Sladoljeva, zatvaranje naturističkih kampova nema ekonomsko uporište u brojkama.
– Sedamdesetih godina naših je tridesetak naturističkih kampova, koji su u jednom danu mogli primiti oko 60.000 gostiju, ostvarivalo godišnje 6,5 milijuna noćenja. Danas mogu primiti oko 20.000 gostiju i ostvaruju dva milijuna noćenja. Po njemačkom autoklubu ADAC, imamo čak i najbolji naturistički kamp u Europi, rovinjsku Valaltu. Interesa, dakle, ima i tih će gostiju uvijek biti. Pa pogledajte samo koliko se ljudi po skrovitim uvalicama kupa i sunča bez odjeće – kaže Sladoljev.
– Menadžeri turističkih kompanija su pod pritiskom da ostvare maksimalan profit na najlakši način, pa je mnogima jednostavnije okrenuti se tekstilnim kampovima. Za naturistički je ipak potrebno malo specijaliziranih znanja o tim gostima i tržišnoj niši. Ali, isplati se, u pravilu se radi se visokoobrazovanoj klijenteli, vrlo kulturnim ljudima koji preferiraju život u skladu s prirodom i natprosječno zarađuju. Istraživanja su pokazala i da na odmoru troše 10 i 20 posto više od klasičnih turista. Naturizam jest u opadanju, ali ne toliko koliko se čini. Recimo, Talijani su ustanovili na osnovu potražnje da bi mogli imati još 30 naturističkih kampova. Povrh svega, pokazuje se i da pandemija radi u korist naturizma. Mnogi su poželjeli bliskiji odnos s prirodom i drugim ljudima. U Engleskoj se, primjerice, već bilježi čak dvadesetpostotni rast interesa za odmorom u naturističkom okruženju tako da nas možda očekuje i renesansa naturizma – zaključuje naš sugovornik.
Tržište i globalizacija
Ponajviše naturista u Europi, inače, ima u Njemačkoj i Francuskoj, a potom po popularnosti takve vrste odmora slijedi Nizozemska i Velika Britanija. Hrvati su malobrojni među naturistima, ali i ne treba biti naturist kako bi se od naturizma živjelo. Kao domaćini Hrvati su se u proteklim desetljećima iskazali, iako se naturizam nije jednako prihvaćao na jugu ili sjeveru naše obale.
O trendu koji je zadnjih godina bio na zalazu, politolog i sociolog Dražen Lalić pamti puno anegdota iz svog djetinjstva i mladosti u Dalmaciji.
– Da, bilo je tih godina svega, i lijepih, smiješnih i manje lijepih epizoda. Nisu svi blagonaklono gledali na naturiste, ali mislim da ih u suštini nitko nije ozbiljnije uznemiravao. U Hrvatskoj je na sceni retradicionalizacija društva i baš sam neko od prošlih ljeta komentirao sa znancima kako, za razliku od nas, današnji mladi nisu imali priliku vidjeti dvije turistkinje na plaži u toplessu, što je za mlade Njemice bilo normalno. Što se naturizma tiče, popularnost je počela osjetnije padati s pojavom AIDS-a. To je bio vanjski faktor, ali mi imamo i svoj unutarnji, utjecaj Crkve, koji je dosta jak. Što će se dalje događati? Ha, to će ovisiti o tržištu i trendovima koje nam donese globalizacija – smatra Lalić.
Video - Top 5 hrvatskih plaža
U Koversadi uskoro manje balkanske sirlotinje, a Englezi željni ljeta bez odjeće i dolaze na vanka schengenski balkan da se napiju, natulumare i sa lokalnim curama koje žude da pobjegnu za Irsku jeftino zabave.