Pokojnik ili pukovnik? Odgovor na pitanje hoće li Ivo Pukanić svoju najnoviju nogometnu priču završiti sa štitom ili na njemu morao bi donijeti sud. Po hitnom postupku, jer preteške su riječi pale da bi se sve oduljilo, da bi Pukanić ili Marković, ovisno o tome tko je kriv, i dalje ostali u sedlu. Jedan od njih mora biti veliki gubitnik. Ako je predsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza doista nudio novac kao mito, onda mora nestati s naše nogometne scene.
No, i Pukanić bi, kao jedan od vlasnika lista, morao teško stradati ako je sve izmislio i konstruirao samo kao dobru novinsku priču koja će kratkoročno povećati nakladu njegovoga tjednika. Pukanić je mnogo puta bombardirao naš medijski prostor, imao je dobrih stvari, ali isto tako i patki. Puki svoj posao radi na kratkom fitilju, lako zapaljivom, no bombe ispaljene iz tog turopoljskog topa nisu uvijek pogađale pravo mjesto.
Njegova nogometna ambicija nije od jučer. Više je puta pokušavao i svaki put ostao je bez kolača u Rusanovoj. Jer, zapravo o nogometu pojma nema. Čak ni o funkcioniranju nogometnih foruma, kao ni o glasačkoj mašini s kojom se ionako malo tko slaže. No, onaj tko ima ambicije, a Pukanić je, barem do jučer, imao, morao bi znati da mu politička podrška nije dovoljna, da mora podršku imati u bazi, u tamo nekakvim "smiješnim" županijskim savezima. Ljudi koji su u nogometu tu će mnogo lakše proći. Već na toj osnovi Pukanić je pao, a teško je vjerovati da zna kojim se sustavom igra naša Prva liga, koliko je klubova u Drugoj ligi...
Pukanić je često beskrupulozan tip koji neće birati sredstva. U mnoge je stvari dobro upućen, prije svega zato što je povezan s nekim ljudima iz obavještajnog miljea, pa i s ljudima iz visoke politike, a ništa manje s kriminalcima, ali i nogometašima (Mamić, Štimac...). Uostalom, sam je rekao da mu je prijatelj Hrvoje Petrač kojem se sudi, Novica Petrač već je osuđen... Bez obzira na to hoće li Marković otići i hoće li se tražiti novi predsjednik, Pukaniću dekretom treba zabraniti ulazak u Hrvatski nogometni savez. Upravo zbog ljudi s kojima je povezan.
Novica Petrač već se okušao u nogometno-menadžerskim vodama, sudjelovao je pri transferu Gorana Sablića u kijevski Dinamo (i za to dobio Sablićevu zahvalnicu od 10.000 eura). Pukanić je brz na okidaču, proizvodnja afera ide mu sjajno, od nogometnih afera pokrenuo je 1999. slučaj Krečak, kad je Dinamo uzeo naslov prvaka Rijeci. No, i mnoge druge, nenogometne afere krenule su iz njegove radionice. Među njima bilo je dosta pravih, novinarski opravdanih. Pokaže se li ova posljednja, nogometna, takvom, treba mu dati još jednu nagradu, kao onu za intervju s Antom Gotovinom dok je general još bio u ilegali. Pritom je, s novinarskog stajališta, čak i nebitno kako je do njega došao.
Dokaže li se da je Marković doista nudio mito, Pukaniću se treba pokloniti. Ali ga i držati što dalje od nogometnog saveza, hrvatskog nogometa u kojem ne smije aktivno sudjelovati, već o njemu može samo pisati. No, ako je sve izmislio, treba mu odrezati taj fitilj kako više ne bi mogao ispaljivati ćorke iz svoga topa.
