To što je Zoran Zaev, predsjednik Socijaldemokratske partije (SDSM), prihvatio albansku platformu veliki je korak prema stvaranju „velike Albanije“, smatraju pristaše bivšeg premijera Nikole Gruevskog.
Njihovo mišljenje dijeli i predsjednik Đorge Ivanov koji je Zaevu zbog toga odbio dati mandat za sastavljanje nove makedonske vlade.
“Makedonsko proljeće”
Politička kriza u Makedoniji postaje sve dublja i neminovno nameće propitivanje početka početaka, možda ne novog rata na Balkanu, ali definitivno početka snažne krize koja bi mogla prerasti u oružani međuetnički sukob i dovesti do raspada te države u kojoj je, kako bi smanjio utjecaj i interese Moskve na Balkanu, Washington kreirao „makedonsko proljeće“. Ideja velike Albanije zapravo je američko ubojito oružje za potpaljivanje i izazivanje krize – i platforma s koje će njome upravljati, tvrde makedonski analitičari smatrajući da je „sveto pravilo“ kako Albanci nikada nisu niti će djelovati bez američkog blagoslova. Naime, velika Albanija tako bi bila američka marioneta kojom bi Washington konačno zatvorio balkanski procjep u strateškom rasporedu SAD-a i Zapada i potpuno onemogućio realizaciju ruskih interesa. Risto Nikovski, makedonski politički analitičar, smatra da je više od 70 posto ideje velike Albanije zapravo već realizirano.
– Neovisnost Kosova, što je bilo najteže ostvarivo za projekt velike Albanije, ostvarena je i sada je preostao samo dio zapadne Makedonije. Platforma koja je nedavno napravljena u Tirani ustvari vodi prema završetku tog velikoalbanskog procesa – uvjeren je Nikovski napominjući kako razbijanje Makedonije nije moguće bez novog balkanskog rata.
– Albanska platforma traži redefiniranje Makedonije što Makedoncima nije prihvatljivo i zbog toga je VMRO-DPMNE odbio formirati vladu s Albancima. Sve ovo što se događa danas u Makedoniji u režiji je Amerikanaca. Jer ova platforma ne može se gledati odvojeno od svega onoga što se događa u Makedoniji od raspada Jugoslavije. Iza svega što se nama danas događa stoje Amerikanci i njihovi poslušnici u Bruxellesu koji pod svaku cijenu žele albanizirati Makedoniju. Projekt velike Albanije počeo je ratom na Kosovu 1999. te se proširio na Makedoniju 2001. godine kada je ideja bila „osloboditi“ zapadnu Makedoniju što nije uspjelo. Nakon toga je došlo do Ohridskog sporazuma koji je zapravo bio početak razbijanja Makedonije i makedonskog naroda i sada je to sve ponovno isplivalo na površinu – kaže Nikovski.
Kontroverzna platforma, koju predsjednik Ivanov i bivši premijer Gruevski smatraju korakom prema stvaranju velike Albanije, traži uvođenje albanskog kao službenog jezika, rješavanje spora oko imena Makedonija, otvaranje rasprave o zastavi, himni i grbu Makedonije, kao i ravnomjernu zastupljenost Albanaca u državnim strukturama. Isto tako, traži se usvajanje rezolucije o Sobranju kojom se osuđuje “genocid nad albanskim narodom u Makedoniji” u razdoblju od 1912. do 1956. godine. U platformi se ističe kako Albance treba smatrati konstitutivnim narodom Makedonije, zahtijeva se upotreba albanskog jezika na svim državnim razinama, kao i da u Ustavu treba stajati da su službeni jezici Makedonije “makedonski sa svojim ćiriličnim pismom i albanski sa svojim alfabetom”.
Dr. Arben Taravari, glavni tajnik stranke Aleanca për Shqiptarët koja je osvojila tri zastupnička mjesta, odbacio je optužbe da je albanska platforma korak prema stvaranju velike Albanije naglasivši kako Albanci traže reviziju Ohridskog sporazuma, koji im nije dao autonomiju, već pojačao lokalnu samoupravu, te traže promjenu Ustava radi uvođenje albanskog kao drugog službenog jezika. Istaknuo je kako nema govora o stvaranju velike Albanije.
– Albanci će svi živjeti u jednoj državi kada svi uđemo u EU – jasno je poručio dr. Arben Taravari.
Međutim, Makedonija i ostale zemlje regije strahuju da će Amerikanci, u strahu od širenja ruske dominacije na tom području, pomoći Albancima da ostvare plan koji je još 1998. napravila Akademija znanosti Albanije o integraciji Albanaca u okviru “prirodne” Albanije koja se zove “velika Albanija”. Po tom planu prvi korak prema integraciji bilo je Kosovo. Drugi korak “prirodne” Albanije je Makedonija, odnosno “Ilirida”, dok bi treći bio stvaranje osnova za kulturnu integraciju Albanaca na jugu Srbije u okviru plana “Dardanija”, kao i u Crnoj Gori kroz plan “Malesija”. Zadnji korak prema stvaranju velike Albanije, prema planu Akademije znanosti Albanije, sjeverni je dio Grčke koji se naziva “Ćemerija”. Svi ovi dijelovi “prirodne” Albanije poput Kosova, Dardanije, Malesije, Ilirida i Ćemerije vode se kao nacionalni interes Albanije kao “Pijemonta” Albanaca na Balkanu. Naime, ovaj program podržavaju i islamističke partije u Turskoj, nekad preko nekadašnjeg premijera Erbakana, danas kroz politiku predsjednika Turske Erdoğana.
Pokroviteljstvo Turske
Preko prirodne Albanije povezivala bi se i Federacija BiH odnosno muslimanski dio BiH, ali i dijelovi Srbije preko Sandžaka. Turska je također jedan od pokrovitelja “prirodne Albanije” unutar organizacije islamske konferencije.
Politički analitičar dr. Žarko Puhovski drži kako su teze o stvaranju “velike Albanije” dio propagande srpskih političara i medija.
– Albanija se danas nalazi na rubu europskih integracija i opasnost od stvaranja “velike Albanije” nije realna. Albanija je pokušala igrati na kartu američkog saveznika, no ti se pokušaji nisu pokazali uspješnima, ponajprije zato što SAD-u sada više nije toliko bitan strateški saveznik u ovom dijelu Europe. Albansko vodstvo danas nastoji zemlju uvesti u Europsku uniju, i to zajedno s Kosovom i Makedonijom – smatra dr. Puhovski.
– Politička elita u Albaniji, koja ima političkog iskustva, opreznija je i manje se zalijeće, za razliku od kosovske kojoj je još u glavi revolucionarna ideja, što se ponekad i krivo interpretira – zaključio je dr. Žarko Puhovski.
