Za dvodnevnog posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj bilo je riječi o nestalima, odnosima dviju država, manjinama i mnogim drugim neriješenim problemima koji opterećuju odnose dviju susjednih država. U svemu tome pomalo nezapaženo prošao je prijedlog da se krene u obnovu željezničke pruge Zagreb – Beograd kako bi ovaj željeznički pravac u budućnosti ponovo postao glavna veza između zapada i juga Europe. Svi se slažu da bi obnova toga željezničkog pravca, a onda i vraćanje barem dijela tereta i putnika otprije Domovinskog rata mnogo značili za gospodarstvo obiju država. S tim se slažu i zaposleni na vinkovačkom kolodvoru koji je do 1991. godine i početka ratnih događanja u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji bio najveće željezničko čvorište ne samo u SFRJ nego i na Balkanu. Kada govore o tim vremenima, oni stariji radnici, koji se sjećaju nekadašnjih tona tereta i broja putnika, sa sjetom govore napominjući kako su danas od toga vremena ostala samo sjećanja i zgrada kolodvora.
Dodatni udarac
– Obnova te pruge i vraćanje barem dijela nekadašnjeg prometa značili bi iznimno mnogo za cijelu Hrvatsku, ali prije svega za Vinkovce koji bi ponovo postali nezaobilazno željezničko čvorište. Nažalost, danas više nema onog prometa kao nekad. Radimo koliko imamo posla, a to je puno manje nego nekad. Do 2008. godine i početka ekonomske krize još smo bilježili značajne rezultate. Oni su od tada dodatno smanjeni za 30, pa i 40 posto – kaže šef vinkovačkog kolodvora Tomislav Majstorović koji je po novome šef kolodvora područja jer, osim vinkovačkog, pokriva i kolodvore Ivankovo, Stari Mikanovci i Županja. Govoreći o razlozima velikog pada prometa vinkovački željezničari ističu prije svega na agresiju na Hrvatsku koja je rezultirala velikim gubitkom tereta koji sada prema Turskoj i dalje odlazi drugim pravcima. U međuvremenu su izostala ulaganja u modernizaciju tako da danas putovanje od Zagreba do Vinkovaca traje dulje nego prije 30-ak godina. Dodatan udarac izazvalo je i ukidanje niza linija, a posebno onih prema BiH. Kad je riječ o međunarodnim linijama, Vinkovci su danas povezani samo s dva para vlakova, dnevnim i noćnim, s Beogradom, a i tu je promet daleko manji nego nekad. Naime, od nekadašnje cijele kompozicije putničkih vagona taj vlak danas čine dva i u vrijeme vikenda ili blagdana tri vagona. Rat na prostoru bivše države 90-ih godina prije svega, a onda i više granica koje rezultiraju višesatnim čekanjem doveli su do toga da je teretni promet najvećim dijelom s ove željezničke pruge prebačen na 4. koridor koji od zemalja Europe, preko Mađarske, Rumunjske i Bugarske ide prema Turskoj i dalje. Hrvatske u toj priči nema već godinama, a gospodarske su štete ogromne. Primjera radi, u mjesec dana preko 4. koridora prođe 800 vlakova koji su nekada svi išli prugom Zagreb – Beograd.
– Prije nekoliko godina jedna austrijska tvrtka radila je na tome da se otkrije gdje se nalaze čepovi na pruzi Zagreb – Beograd kako bi se oni otklonili i onda barem polovica toga prometa vratila na ovaj željeznički pravac. Obišli su sve kolodvore na tom pravcu kako bi detektirali probleme. Do sada je sve ostalo samo na pričama – kaže Majstorović. Objašnjava i kako je jedan od glavnih problema osjetno smanjena brzina prometovanja. Danas se od Zagreba do Vinkovaca putuje dulje nego prije rata, a to gospodarstvenicima, kojima je vrijeme novac, ne odgovara. Dodatni problem predstavljaju u brojne granice koje rezultiraju višesatnim čekanjem primopredaje vlakova. Tako primopredaja teretnog vlaka u Šidu, prvom kolodvoru u Srbiji, koji od Vinkovaca ide prema Beogradu, traje i do četiri sata!!! A stanje pruge u Srbiji još je gore nego u Hrvatskoj što dodatno usporava putovanje. Sve to gospodarstvenici žele izbjeći tako da za sada, što je i razumljivo kada se uzme njihov način razmišljanja, ostaju na provjerenom i bržem željezničkom pravcu.
Obitelji ovisne o pravcu
– Vinkovci su grad željezničara i to nešto mi jednostavno imamo u krvi. Ljudi su spremni i žele raditi, ali u svemu smo ovome nemoćni. Radimo onoliko koliko imamo posla. Neophodna nam je podrška države i da se naprave nekakvi koraci kako bi taj promet opet živnuo. Upravo zato mislimo da je obnova pruge Zagreb – Beograd jedan od onih projekata koji bi mogli dovesti do boljitka. Nadamo se svi zajedno da će realizacija brzo početi – kaže Majstorović. Dodaje i kako je prijašnjih godina bilo riječi i o gradnji kontejnerskog terminala kod Vinkovaca što bi dodatno podiglo važnost ovoga kolodvora. Očekuje se u budućnosti i povećanje tereta iz vukovarske luke, Ro-Lo terminala u Spačvi, industrijskog kolosijeka u Đergaju… Sve to i dalje ostaje na planovima i očekivanjima. Inače, područje koje pokriva Majstorović najvećim je dijelom spremno za prihvat puno većih količina tereta i broja putnika nego što ih imaju danas. Kolodvor Vinkovci uređen je 2015. godine kada su srušeni stari betonski peroni, postavljene nove nadstrešnice, rasvjeta, putokazne ploče… Vinkovački željezničari s ponosom kažu da je njihov kolodvor danas jedan od ljepših na ovoj pruzi. Pri tome treba znati i kako kolodvor ima 12 kolosijeka, a da je željeznička pruga cijeloga područja obnovljena što omogućava da vlakovi voze i do 160 km/h.
– Takve brzine mogu se postizati sve do Slavonskog Broda, a onda ona pada na 120-130 km/h. Od Novske dalje brzine dodatno padaju pa vlakovi voze 50-60 km/h. Sve je to doprinijelo da put od Zagreba do Vinkovaca danas, u odnosu na godine prije Domovinskog rata, traje sat i dvadeset minuta dulje – ističe Majstorović.
Odgovarajući na upit Večernjeg lista o stanju željezničke pruge Zagreb – Beograd i planovima obnove, iz korporativnih komunikacija HŽ Infrastrukture navode kako u međunarodnom željezničkom prometu u putničkom prijevozu dnevno u prosjeku prometuju tri vlaka. Kad se radi o teretnom prijevozu u međunarodnom prometu, u prosjeku se bilježi 10-12 vlakova.
– U odnosu na razdoblje prije Domovinskog rata današnji međunarodni željeznički promet u segmentu putničkog prijevoza otprilike je na 35 posto u odnosu na početak 90-ih godina 20. stoljeća, dok je u segmentu teretnog prijevoza danas riječ o 20 posto u odnosu na isto razdoblje. Ukupna je dužina dionice od Zagreba do državne granice s Republikom Srbijom 300 kilometara, od čega je 216 kilometara dvokolosiječna pruga, a 84 jednokolosiječna pruga. Dionica je jednokolosiječna od Dugog Sela do Novske, a pruga je u cijelosti (300 km) elektrificirana – navode iz HŽ-a. Ističu i kako je dio dionica na ovom željezničkom pravcu obnovljena, dok određene dionice zahtijevaju obnovu koja se i planira, i to projektima sufinanciranima sredstvima EU. Napominju i kako se hrvatski dio pruge obnavlja i modernizira po dionicama, što se također sufinancira sredstvima EU. I u Srbiji se razmišlja o obnovi i revitalizaciji ovoga željezničkog pravca pa tako najavljuju skori sastanak srbijanskog i hrvatskog ministra, koji bi se trebao održati početkom ožujka, na kojem će glavna tema biti obnova pruge Zagreb – Beograd. Procjenjuje se da će za potrebe obnove pruga u Srbiji, od Šida prema Beogradu, biti potrebno osigurati oko 250 milijuna eura koje planiraju povući iz fondova EU. A dok sve to sve ne realizira, stariji vinkovački željezničari prisjećaju se nekadašnjeg rada, prometa i svega drugoga što je željeznica donosila. Dovoljno je reći kako je na željeznici u Vinkovcima i nekoliko okolnih kolodvora radilo više od 3600 ljudi. Od toga je njih oko 3000 radilo na kolodvoru u Vinkovcima.
– Gotovo svaka treća obitelj bila je na neki način vezana za željeznicu ili je živjela od željeznice. Vinkovci su pravi grad željezničara i razvoju grada i njegovu širenju iznimno je doprinijela i sama željeznica i činjenica da smo tijekom godina bili najveće čvorište u bivšoj državi, ali i ovom dijelu Europe. Vjerujem da bi obnova pruge Zagreb – Beograd i vraćanje tereta Vinkovcima mogli vratiti nekadašnji značaj. Međutim, neophodno je prije svega obnoviti pruge i odraditi niz drugih stvari jer drugačije neće ići – kaže dugogodišnji radnik HŽ-a Pavo Božićević (77) koji je danas u mirovini i na kolodvoru radi kao voditelj izložbe koja govori o povijesti željeznice u Vinkovcima. Postavljanje izložbe inicirali su umirovljenici HŽ-a i ona je otvorena 1994. godine. Prvo je bila smještena u Mađarskoj školi, da bi 2011. godine bila prebačena u jednu od čekaonica kolodvora.
Dnevno 50.000 putnika
Trenutačno se u njoj nalazi 200-tinjak predmeta, spisa, akata, fotografija i drugog materijala, a Božićević, koji je tijekom svoga radnoga vijeka radio na nizu odgovornih radnih mjesta u sustavu, o svakome od njih zna cjelovitu priču. Upravo ga zbog toga u Vinkovcima nazivaju pravom enciklopedijom kada je riječ o željeznici u Vinkovcima.
– Kolodvor u Vinkovcima nekad je bio pravi mali grad. Tu se toliko toga događalo, toliko je ljudi prolazilo, tereta, roba, da je to danas nezamislivo. Nažalost, od toga su danas ostale samo uspomene i zgrada kolodvora. Zgrada dobro izgleda, kolosijeci isto, dok je teretni kolodvor zapušten i ne radi. O značaju vinkovačkoga kolodvora govori i podatak da je nekad tijekom samo jedne godine kroz Vinkovce prolazilo 18,25 milijuna ljudi ili gotovo svi stanovnici bivše države – kaže Božićević.
Prema njegovim podacima, dnevno je željeznicom kroz Vinkovce prolazilo 50.000 ljudi, tada su u Vinkovce dolazili i prolazili vlakovi iz svih smjerova te su tamo dalje slagani za nastavak puta. Do Domovinskoga rata u 24 sata kroz Vinkovce je prolazilo i do 360 vlakova ili, drugim riječima, svake četiri do četiri i pol minute kroz Vinkovce je prolazio vlak. Danas tijekom jednoga dana kroz kolodvor prođe 120-130 vlakova, dok u najbolje dane u godini taj broj naraste do oko 150 vlakova. Božićević kaže i kako je tijekom godine samo iz Vinkovaca otpremano dalje na put oko milijun putnika, dok je s cijeloga područja, koje obuhvaća i okolne kolodvore, u 365 dana otpremano oko četiri milijuna putnika. Danas s cijeloga područja, koje uključuje Vinkovce i ostale veće obližnje kolodvore, tijekom godine otprema se oko 250.000 putnika. Dnevno je na teretni kolodvor dolazilo 4500 do 5000 vagona. Božićević je slikovito objasnio da bi taj broj vagona formirao kompoziciju od Vinkovaca do Slavonskog Broda kada bi ih se poslagalo na tračnice.
Vagoni na skelama
– Sve te rezultate Vinkovcima je donijelo proširenje kolodvora 1948. godine kada su sagrađene i dvije spuštalice sa 140 skretnica na teretnom kolodvoru. Na teretnom kolodvoru gotovo je 60 kilometara kolosijeka, a ulogu je odigrao i zemljopisni položaj Vinkovaca. Ne smije se zaboraviti ni činjenica da je nekada željeznica bila glavni suhozemni prijevoznik putnika, dok su danas tu ulogu preuzeli automobili. Rat je rezultirao i time da nas već godinama zaobilazi teretni promet što također nije dobro – kaže Božićević. Govoreći o povijesti, kaže kako je željeznica u Slavoniju došla 1871. godine kada su Mađari sagradili prugu od Segedina preko Subotice, Sombora i Bogojeva do Osijeka. Zanimljivo je i kako tada na Dunavu kod Bogojeva nije bilo mosta, nego su vagoni prevoženi skelom. Kada bi skela pristala na obalu, vezala bi se za tračnice gdje je već bila lokomotiva i dalje vozila. Nakon aneksije BiH gospodarstvenici iz Mađarske i Austrije odlučili su nekako doći do rudnih bogatstava te države pa su 1878. godine počeli graditi prugu od Dalja preko Borova do Vinkovaca i dalje do Slavonskog Broda s ciljem da se dođe do Bosanskog Broda. Gradnja te pruge počela je 15. kolovoza 1878. godine, a završena nešto više od tri mjeseca zatim, 22. studenoga. Kolodvor u Vinkovcima počeo je raditi dan poslije, 23. studenoga, kada je došao prvi vlak. Poslije su se gradile još neke pruge, pri čemu važnu ulogu ima pruga sagrađena prema Gunji i Brčkom (BiH) što je s kasnije sagrađenom prugom Brčko – Banovići dovelo do toga da Vinkovci za stanovnike toga dijela BiH postanu vrata Europe. Tako je nekadašnja čekaonica drugog razreda, koja je danas prostor gdje se nalazi izložba, nazivana “bosanskom čekaonicom” ili “bosanskim konzulatom”.
– Pruga Zagreb – Vinkovci – Beograd i danas ima veliki potencijal. Treba učiniti sve da se vrati dio putnika, a to se ne može ako se danas putuje dulje nego prije 30 godina. Ne može se ni satima čekati na granici. Srbija i Makedonija svakako će ući u EU i tada granica neće biti. I ovaj rat u Siriji će završiti i krenut će najrazličitiji tereti prema toj zemlji za potrebe obnove. Sve to treba dočekati spreman kako ne bismo i taj vlak propustili – zaključio je Božićević.
Do Domovinskog rata put vlakom od Zagreba do Beograda trajao je tri i pol sata, a danas taj put traje šest sati.
Otkad su Vinkovci na Balkanu???