Najkorisniji igrač hrvatske reprezentacije u tri od prve četiri zagrebačke utakmice Eurobasketa bio je rođeni Zagrepčanin, 30-godišnji Kruno Simon (197 cm). Osim toga, Simon je naš najbolji strijelac (17 koševa po utakmici), najbolji dodavač (4,3 asistencije), prvi kradljivac lopti (1,0) i treći skakač (5,5) i moglo bi se reći da pred svojom publikom igra najbolje u karijeri.
A za tog simpatičnog purgera bio je to veliki gušt, posebice jer se skandiralo i njegovo ime.
– Kod nas je prava rijetkost da doživite takvu stvar, pogotovo u košarci, nema više te atmosfere. Nema više vatrenih navijača na košarci i zato je ovo bila jedinstvena prilika i veliko zadovoljstvo.
Priznaje da su mu takve slike još kao klincu prolazile kroz glavu.
– Kada počinješ igrati sa 7-8 godina pa čak i sa 11, 12, uvijek sanjaš o takvim stvarima. Nikad ti nije na pameti to koliko ćeš zarađivati, ali jest da bih jednog dana volio igrati za Hrvatsku i slušati himnu. Još kada se sve poklopi pa se to zbiva u Zagrebu, to je najljepša stvar koja ti se može dogoditi u karijeri.
Ne znamo Krunina bivšeg ili sadašnjeg suigrača koji bi o njemu pričao loše, hvali ga i makedonski Amerikanac Richard Hendrix koji ističe da se zahvaljujući njemu nazabijao lakih koševa dok su zajedno igrali za Lokomotiv iz Kubanja.
– Kruno je sjajan igrač, njegove lopte imaju oči. On po funkciji nije razigravač, ali sjajno upošljava suigrače. Osim što je sjajan igrač, on je još bolja osoba.
I doista, ne sjećamo se kada je Kruno odbio razgovarati s ovim novinarom kada god bismo ga sreli ili nazvali. Kada pak s njim pričate, iz njega zrači duhovitost, ali i neka toplina spram vlastitih suigrača. Bilo da su klupski ili reprezentativni. Za razliku od priznanja za ljudskost, ovo košarkaško priznanje u njegovu je životu stiglo poprilično kasno.
– Ima tu i puno moje krivice. Ozbiljno sam počeo trenirati košarku sa 26 godina, kada me Jasmin Repeša uzeo u Unicaju iz Malage. Tek tada sam počeo ozbiljno trenirati. Do tada sam košarku doživljavao isključivo kao igru, gotovo kao šalu.
Ako je tome tako, nije li onda šteta što se nije profesionalizirao ranije, što prije nije odletio iz gnijezda u Trnskom?
– Ima puno ljudi koji govore da sam se trebao prije uozbiljiti, prije ući u vrhunsku košarku, no ja ne žalim ni za čim. Uživam u tome što radim, igram na sebi svojstven način i uvijek ću tako igrati. Hoće li to trajati još dvije-tri godine ili možda pet, to je otvoreno pitanje, no moj cilj je što je više moguće uživati.
Najviše je uživao dok je igrao za KK Zagreb, svojevrsni inkubator reprezentativaca. Pola ove reprezentacije prošlo je kroz Trnsko i po odlasku počelo graditi velike karijere. Čak petorica bivših zagrebaša, današnjih reprezentativaca, iz Zagreba je izravno otišlo u Španjolsku, u najjaču ligu u Europi. Ante Tomić i Marko Tomas u Real Madrid, Kruno Simon i Luka Žorić u Unicaju iz Malage te Mario Hezonja u Barcelonu. Jedino je Dario Šarić u inozemstvo krenuo Savskom ulicom, preko Cibone kojoj je donio najveći uspjeh u posljednjih četvrt stoljeća.
– U tom je klubu nekoliko vrlo kvalitetnih ljudi, a ja bih izdvojio direktora Ivana Božanića i trenera mlađih uzrasta Andreja Teslu koji su nas pronalazili po drugim klubovima, dovodili i odgajali. To kakvi smo mi postali igrači njihova je velika zasluga. Nije slučajno da KK Zagreb godinama stvara igrače za sam vrh europskog tržišta.
A što Andrej Tesla kaže za Simona?
– Kruno je oduvijek jako dobro čitao igru, to se vidjelo od njegovih početaka u našem klubu, u koji je došao sa 13 godina iz Zrinjevca. Kao ljevak on je vrlo nezgodan, ima lijepo izrađen šut, ali i urođen osjećaj za asistenciju. Svakoga čuvara pokušava "valjati", traži ga na krivoj nozi i na svakoj poziciji stvara višak.
Nerijetki stručnjaci Simona drže za najprofinjenijeg španera ove reprezentacije, a taj haklerski gen Kruno je naslijedio od oca Đure, haklerske legende.
– Otac stvarno jako dobro zna košarku, uvijek je imao vic u igri, nije bio industrijski igrač.
Kad već nije osvajao medalje kao senior, tata Ðuro ih osvaja kao veteran.
– Vidite da nikad nije kasno, a ljudi su govorili da je čak i za mene kasno. Ha, ha! Sigurno sam pokupio nešto od njega.
Osim Kruninih roditelja, na tribinama zagrebačke Arene redovito su bili i njegovi prijatelji.
– Bilo je tu svakakvih likova, ali moj najvjerniji navijač bila je supruga. Unazad nekoliko godina, koju god smo akciju reprezentacije imali ona je uvijek bila tu i zdušno navijala. U Zagrebu su na utakmice dolazili i njezini roditelji.
Kruno igra puno bolje u napadu nego u obrani jedan na jednoga, što vješto kompenzira sjajnom anticipacijom suparničkih dodavanja. Je li mu kompliment kada mu defenzivno orijentirani trener daje toliku minutažu?
– To vam je tako. Igrači koji imaju više talenta, imaju drugih nedostataka. Ljudi pričaju "Peras je ovakav ili onakav, Repeša također", no ja u životu nisam imao problema niti s jednim trenerom. U Perasovu sustavu igre osjećam se vrlo komforno i samo mi je žao da sam se razbolio tjedan prije EP-a. Imao sam virozu, nekoliko dana bio u krevetu, pa sam dosta snage izgubio. Inače bih, vjerujem, igrao još bolje.
>> Krunoslav Simon nas je uništio, radio je što je htio!
