I dok Europa obilježava i slavi pobjede nad fašizmom i sa zebnjom se prisjeća zla koje je donio, te napominje kako je tek donedavno uspjela srušiti zidove i žičane ograde te da nema potrebe za podizanjem novih, u Hrvatskoj kao da se onako potiho slavilo uz poneke prigovore predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na odlasku i govoru održanom u Brezovici, odakle je krenuo antifašistički pokret, a koju je upravo predsjednik Franjo Tuđman odredio kao mjesto obilježavanja.
Ako smo antifašisti, antitotalitaristi, onda treba odati počast na mjestu gdje su Hrvati započeli antifašističku borbu, ali to nikako ne znači da odgovorne za zločine počinjene u komunizmu treba eskulpirati, nego je potrebno što prije raščistiti prošlost i provesti lustraciju. Upravo zbog opasnosti da zbog iskrivljene prošlosti nove generacije ne bi počinile iste greške.
A pogreške ponavljamo dok sramežljivo okrećemo stranice na kojima se obilježavaju antifašističke proslave, kao da se stidimo prošlosti za koju bi brojne zemlje dušu dale. Navijači Hajduka znaju dobro što imaju u vitrinama na Poljudu u klubu koji je odbio igrati za fašiste, potom i Titovu poslijeratnu ponudu da se preseli u Beograd i postane vojni klub, što je uloga koju je kasnije, sa zadovoljstvom, igrao Partizan. Međutim, upravo sa stadiona tako povijesno jakog kluba odaslana je jedna od najružnijih slika Hrvatske od njezina osamostaljenja. Dok se umjetnik radovao ekranizaciji svog nedjela, a cijeli svijet obišla najružnija slika Hrvatske, Hrvatska se našla u "čudu" i, po starom dobrom običaju, uslijedilo je prebacivanje krivice te "ogromno" traganje za počiniteljem.
Kukasti križ je obješen cijeloj Hrvatskoj koja već godinama na stadionima tolerira "Za dom spremni" unatoč brojnim upozorenjima i kaznama Uefe. Einstein je rekao: "Svijet je opasno mjesto, ne zbog ljudi koji su zli, nego zbog onih koji ništa ne poduzimaju", a mi se moramo zapitati kao društvo, koliko poduzimamo? Oni koji se nadaju da će im bilo koja stranka donijeti bolji život bez njihova osobnog angažmana, grdno se varaju i žive u iluzijama. Ljudi imaju potrebu da najgore događaje u životu potiskuju, ali ono što nikako ne smijemo zaboraviti to je da ulažemo u svoju djecu i njihovu budućnost. Volimo svoju djecu i odgajajmo ih u dobre ljude. Sumnjam da su djeca koja izvikuju i crtaju fašistička obilježja na stadionima, bodu noževima, pale i uništavaju tuđu imovinu voljena i da im je posvećena pažnja. To su, nažalost, propuštene generacije, a u sjeni njihovih izgreda izniču tisuće onih koji u potrazi za boljim životom uzimaju karte u jednom smjeru i odlaze iz domovine.
Cijena uspjeha Hrvatske leži u odgovornosti naših postupaka. Svastika na poljudskom travnjaku znak je da Hrvati čudno pamte, a još čudnije zaboravljaju i govori u prilog tome da iz povijesti nismo puno toga naučili. A kako ćemo naučiti kad se povijest iskrivljuje i zloupotrebljava za potrebe dnevnopolitičkih obračuna. Da se povijest iskrivljuje kako je kome drago govori i Vulinovo nazivanje Stepinca ustaškim vikarom u srcu Hrvatske, nakon čega apsurdno poziva Hrvate na borbu protiv fašizma. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Međutim, ne reagiramo li pravodobno, demokratska ideja koju smo u prošlom ratu krvavo izborili mogla bi lako biti uništena jer su je očito preuzeli oni koji ne znaju što da s njom rade, a to bi moglo dovesti do poražavajućeg stanja da društvo ponovno poželi nekog novog diktatora da ga spasi.
>> Kukasti križ na travnjaku Poljuda još uvijek nije uklonjen!
>> Zbog svastike na Poljudu ispitano više od 100 ljudi, 14 na poligrafu
umjesto da nešto napišem i prekršim ama baš sva pravila ponašanja, pokušajte samo zamisliti moj komentar :D