Još dva mjeseca i bit će točno godinu dana od potresa koji je teško oštetio veći dio povijesnoga Zagreba i njegovu okolicu. U međuvremenu, novi je, još katastrofalniji potres pogodio Petrinju, Glinu, Sisak, Hrvatsku Kostajnicu, a osjetio se ponovno i u Zagrebu i prouzročio nove štete i u hrvatskoj metropoli. Stradali su i brojni kulturno-povijesni spomenici. Stradale su crkve i brojne stare zgrade. Razrušene su cijele, izuzetno vrijedne gradske urbane cjeline, koje će, kako stvari sada stoje, morati biti obnavljane i to od temelja. Četrdesetak konzervatora već je popisalo štetu na kulturnom blagu Banije. Uskoro će biti raspisan i javni poziv za zaštićene spomenike kulture i ustanove na području kulture i medija koji su obuhvaćeni prijavom za Europski fond solidarnosti i za čiju su hitnu sanaciju osigurana sredstva EU.
Ministarstvo kulture i medija u redovito se konzultira sa svim vlasnicima kulturnih dobara koji pripremaju dokumentaciju, a istodobno provodi i hitne mjere zaštite kulturnih dobara.
Uz pomoć Hrvatske gorske službe spašavanja, stručni timovi konzervatora i konzervatora-restauratora, pa čak i talijanskih kolega, provode evakuaciju zaštićene pokretne baštine. Tako je evakuirano 300 umjetnina iz petrinjske galerije Krsto Hegedušić, arhivsko gradivo Sabirnog arhivskog centra u Petrinji, Etnografska zbirka Hosi ali i ikone s ikonostasa pravoslavne crkve sv. Nikole u Petrinji, baš kao što je, primjerice, evakuiran i sakralni inventar iz župne crkve sv. Pohoda Blažene Djevice Marije u Starom Farkašiću. No, stručni timovi ovih dana ponovno su pregledali i sakralne građevine u gradu Zagrebu koje je i prosinački potres dodatno oštetio.
Pred cijelom Hrvatskom duge su godine obnove novouništene kulturne i spomeničke baštine. Pred hrvatskim konzervatorima i restauratorima koji još nisu obnovili ni sve građevine i cjeline oštećene u Domovinskom ratu (ili uništene višedesetljetnom sustavnom nebrigom i dramatičnom neimaštinom) pojavit će se brojna iskušenja. U opasnosti je kulturna baština i to ne samo u gradu Zagrebu i okolici nego sada i na širem prostoru Banije, regije koja je od nedavnog rata potpuno zapostavljena i prepuštena lokalnim moćnicima i njihovoj upravo tahijevskoj pohlepi. Nažalost, na Baniji je i prije potresa vladao svojevrsni oblik političkog i ideološkog, običnom čovjeku teško razumljivog feudalizma. Zakoni tu postoje samo za vlastodršce i njihovu korist. A svi drugi samo su “stoka sitnog zuba”. Korupcija je premrežila sve pore društva. Ionako veliki egzodus banijskog stanovništva u dijelove Europe u kojima vlada kakav-takav red, sada će biti posebno teško zaustaviti. Posljedice razornih potresa bit će dugoročne i nepredvidive. Brojne kulturne ustanove i institucije suočit će se s dodatnom financijskom krizom. A brojna gradska središta, pa i ono zagrebačko, postat će plijen financijskim i građevinskim predatorima koje je jako teško zaustaviti.
Povijesno zaštićeno središte Zagreba prepuno je ceduljica na kojima se objavljuju brojevi potencijalnih kupaca nekretnina. I brojni su stanovnici zagrebačkog centra privremeno ili trajno napustili svoje oštećene nekretnine opasne za život. Oni koji to nisu učinili nakon proljetnog potresa, prisiljeni su bili otići nakon ovog banijskog. I cijena nekretnina u centru Zagreba pada. Tako je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u studenome prošle godine namjeravala prodati nekretninu iz Ulice Gjure Deželića. Četverosobni stan na prvom katu u najužem centru Zagreba u natječaju objavljenom u novinama procijenili su na 1,883.000 kuna. Javio im se samo jedan potencijalni kupac i njega su akademici odbili jer je ponudio samo 867.000 kuna!? Više nego upola manju svotu. Ako stvari sada tako stoje u Zagrebu, kako li će tek padati cijene nekretnina izvan Zagreba i to napose u Baniji? Hoće li cijela gradska središta, primjerice Petrinje ili Gline, dramatično promijeniti izgled? Ruku na srce, nismo ih cijenili ni prije, a kako ćemo ih cijeniti sada kada je ta teoretski važna graditeljska baština pretvorena u opasne ruine? Potresi su brojnim građanima promijenili život. A pred državu i njene konzervatorsko-restauratorske snage postavili brojne izazove koji traže brze odluke i energično djelovanje.
