Početak sudskog procesa Asimu Kurjaku i njegovim suradnicima, optuženima zbog nedopuštenog presađivanja jajnih stanica, obilježilo je njegovo skrivanje po hodnicima zagrebačkog Općinskog suda i pokušaj da izbjegne bliski susret s fotoreporterima i snimateljima. Od čega se i zašto poznati ginekolog Kurjak skrivao?
Odavno se nije dogodilo da se neki optuženik tako prestrašio novinara i fotoreportera da se morao sat i pol poput progonjenog miša zavući u pokrajnji hodničić u prizemlju suda i čekati da novinari odu. Sedma sila nije otišla, a on je ipak morao izaći i stati pred lice javnosti. Kako nije izgovorio nijedne jedine riječi, nikad nećemo doznati od čega je bježao i o čemu je razmišljao.
Kao ginekolog svjetskoga glasa, kao javna osoba, naviknut je odavno na zanimanje medija, na bljeskanje fotoaparata, na novinarska pitanja, na koja i nije dužan odgovarati. Nije ni prvi ni zadnji hrvatski uglednik koji je optužen. Na optuženičke klupe hrvatskih sudova sjedali su i ministri, i liječnici, i pjevačice, i glumice, poduzetnici, i tko sve ne, pa i svećenici, i svi do jednog napuštali su nakon ročišta sudnice, suočavajući se manje ili više uspješno s optužbama i zanimanjem medija.
Ponašanje dr. Asima Kurjaka nerazumljivo je to više jer je on nevin čovjek dok mu se ne dokaže krivnja. Ako je istina, kako cijelo vrijeme tvrdi, da nikad nije osobno sudjelovao u postupcima potpomognute oplodnje stanicama drugih žena, onda bi sud pred kojim je optužen trebao napuštati dostojanstveno, gonjen vlastitom nedužnošću prema izlazu. Onda nema razloga da na sazvano suđenje dolazi pola sata ranije i šverca se kroz ulaz namijenjen isključivo sucima što nitko prije njega nije napravio u nadi da ga nitko neće primijetiti (kao što se ne tako davno nadao da nitko neće primijetiti da je plagijator znanstvenog rada).
Pokažu li se točnima tvrdnje tužiteljstva da je Kurjak sa suradnicima presađivao jajne stanice žena koje ih nikad nisu pristale donirati drugim ženama, koje nikad nisu znale da neke druge žene mogu roditi njihovu djecu, tek onda se Kurjak nema nikakvo moralno pravo skrivati po sudskim hodnicima kao progonjeni miš. Ako u slučaju takve istine s nekim javnost treba suosjećati kao sa žrtvama, onda su to žene kojima su bez znanja i pristanka uzimane jajne stanice i koje već godinama iz dana u dan žive s istragama i razarajućim sumnjama da su neke druge žene možda rodile njihovo dijete ili djecu.
Uz njih, jednake su žrtve i djeca koja nikad neće doznati istinu o svom dolasku na svijet i tko je njihova prevarena biološka majka. Zar se doista uz njih netko drugi ima pravo osjećati većom žrtvom sudskog postupka?
Zna to i sutkinja, koja je isključivo zbog njih, a ne zbog dr. Kurjaka i njegovih suradnika, odlučila zatvoriti suđenje za javnosti jer su te žene i ta djeca jedini koje danas treba štititi od javnosti dok se optužbe ne dokažu, dok se činjenice ne rasvijetle. Uza svu spoznaju da ni Asimu Kurjaku nije nimalo lako. Mi možemo samo sumnjati, a on zna zašto.
