Puno je toga čudnog u pravosudnom procesu koji je proteklog tjedna počeo protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegovih najbližih suradnika. Nezapamćena masovna akcija uhićenja u kojoj je sudjelovalo više od stotinu ljudi u nedjelju te potom višednevno pritvorsko utamničenje Bandića i njegovih suradnika – nekih na temelju optužbi da su gradski proračun neovlaštenim korištenjem službenih automobila oštetili za nekoliko tisuća kuna – brojnim će pristašama gradonačelnika Zagreba poslužiti kao dokaz da je proces protiv njega politički motiviran. To je možda i točno, no samo zato što je istraga pokrenuta iz političkih motiva nikako ne podrazumijeva da njezini rezultati neće biti istiniti.
Pojednostavnjeno rečeno, Bandić možda i jest žrtva političkog progona, no to ne znači da je nevin. Naša povijest prepuna je onih koji su iz loših motiva postigli dobre stvari, a jedan od takvih, pokažu li se sumnje o političkim motivima istrage protiv Bandića točnima, mogao bi biti i državni odvjetnik Dinko Cvitan. Odmah nakon dolaska na dužnost Cvitan je javno objavio svoju namjeru da oštricu pravde usmjeri prema dotad nedodirljivim lokalnim šerifima, a u skladu s tim obećanjem, počeo je udarajući na šerifa najveće lokalne zajednice u zemlji, i to tereteći ga i za manja kaznena djela poput neovlaštenog korištenja gradskog voznog parka, nezakonitog povećavanje plaća nekim gradskim zaposlenicima te zapošljavanja “preko veze”. Svatko u Hrvatskoj tko se tijekom proteklih godina bunio protiv općeprisutne pojave uhljebljivanja ili rasipničkog gospodarenja javnom imovinom, a među takve spada i potpisnik ovih redova, trebao bi pozdraviti ovakav potez državnih pravosudnih organa, ali i zapitati se hoće li takav novi “zlatni standard” rada tužitelja biti apsolutno primjenjivan i u budućnosti. Ukratko, pitanje je sljedeće: hoće li u budućnosti svaki javni dužnosnik za kojeg se utvrdi osnovana sumnja da je koristio službena vozila u privatne svrhe ili iskoristio svoj utjecaj da nekoga zaposli biti priveden i pritvoren?
Pitanje nije teoretsko, već poprilično praktično s obzirom na činjenicu da pročelnik Bandićeva ureda Miro Laco, primjerice, već danima sjedi u Remetincu temeljem inkriminacije da je u nekoliko navrata odobrio službeno korištenje Bandićeva automobila u privatne svrhe – prijevoz Mile Horvat, Sandre Perković i Bandićeva šogora. Igrom slučaja, počinjena šteta od desetak tisuća kuna istovjetna je iznosu koji su porezni obveznici prije otprilike godinu dana platili zbog nikad posve obrazloženog leta premijera Zorana Milanovića u službenom avionu iz Sarajeva na Krk.
Milanović je tada u službeni posjet Sarajevu otputovao automobilom, da bi ga tamo pokupio Vladin zrakoplov i odveo na Krk, gdje je mrzovoljni premijer novinarima i fotografima zabranio da ga slikaju ustvrdivši da je “u privatnom posjetu”. Kada su mediji utvrdili da je zbog “privatnog posjeta” i slijetanja na Krku Vladin zrakoplov letio dulje i generirao barem tisuću eura veće troškove nego što bi da je sletio u Zagreb, iz premijerova ureda javili su se s alkemijskom računicom po kojoj su cijeli manevar predstavili kao uštedu jer je u Sarajevo išao automobilom, a mogao je avionom(!?). Bi li se istom logikom sada mogli braniti Bandić i Laco tvrdeći da su, odobravajući transport Mile Horvat na liječenje u Beč, uštedjeli novac koji bi inače na njezino liječenje u Hrvatskoj potrošio HZZO? Što bi na takve argumente rekli u USKOK-u? Pitanje je puno dublje od toga je li Milan Bandić činio kriminalna djela ili nije. Kvaliteta pravosudnog sustava ne mjeri se – kako što je u nas često slučaj – brojem riješenih predmeta, brzinom njihova rješavanja ili postotkom osuđujućih presuda, već ponajviše većim standardom jednakosti u primjeni zakona i ujednačenosti pravosudne prakse. Proces protiv Bandića bi stoga mogao biti paradigmatski, no o njegovoj prirodi najviše će presuditi ono što bude slijedilo nakon njega. Pokaže li se da je obračun s lokalnim šerifima stao u Zagrebu, društvena šteta bit će puno veća od koristi koje bi moglo proizvesti sankcioniranje jednog korumpiranog gradonačelnika. Selektivna pravda, naime, samo je novi oblik već hiljadu puta viđene nepravde.
>> Bandić, Kikaš, Nobilo i Pripuz povezani u tri posla
"Selektivna pravda, naime, samo je novi oblik već hiljadu puta viđene nepravde." - Hajde, hvala Bogu, da je i ovo konačno netko jasno i glasno rekao... Može Bandić biti kriv na n-tu potenciju, ALI ako je uhićen u znak odmazde zbog svoga odmetnuća, onda je šteta zbog ovog uhićenja za državu, demokraciju i naše društvo u cjelini DALEKO veća od štete njegove krivice. Očekujemo stoga u nastavku uhićenje Milanovića zbog privatne vožnje avionom koju su platili porezni obveznici, zbog zaposlenja njegova bratića koji je nakon 23 godine mirovine najedno postao šef nekog odjela u NP Krka, zbog povlaštenog kredita koji je njegov nrat dobio od Nove Ljubljanske banke usred spora koji imamo s tom bankom, zbog zapošljavanja vlastite supruge na projektu programa zdr. odgoja, tajni i nikad objašnjeni sastanak s EPH Pavićem nakon kojeg je uslijedila predstečajna nagodba i otpisivanje nekoliko stotina milijuna kuna duga EPH prema državi... i tako dalje. Josipović također ima putra na glavi (ZAMP-ovih 500 milijuna kuna koji su prikupljeni do 2005. godine a za koje nikad javnost nije dobila podatke kome su i u kojim iznosima isplaćeni tj. gdje je uopće taj novac, pa onda izvlačenje njegova štednog uloga dan prije propasti banke itd.) kao i mnogi drugi. Očekujemo nastavak uhićenja...