Kad požele adrenalin, neke se žene okrenu ekstremnim sportovima i otisnu u vode, kad im je puna kapa djece, muža i posla, uplate wellness-vikend u hotelu na obali. Neki pak studenti, kad im usfali novca, rade preko student-servisa... Đurđa, Vlatka, Natalija i Nikola po takva uzbuđenja i zaradu odlaze na – kvizove.
Već i TV gledatelji zamjećuju da se u domaćim kvizovima, u manje-više pravilnim razmacima, pojavljuju uvijek ista lica.
Pauza pola godine
Kad je domaće televizije zasula poplava game showova, od Milijunaša, Uzmi ili ostavi do Najslabije karike i Kviskoteke, među natjecateljima se lagano iskristalizirala grupa neumornih, njih 50-ak, koji se redovito pojavljuju, gube, ali se i vraćaju. Iz ustaljene ih sheme može izbaciti tek ono što svi priželjkuju, no što im, barem tako kažu, nije najvažnije – pobjeda.
Pravila kvizova su jednostavna, gubitnici se ponovno mogu natjecati nakon otprilike šest mjeseci, dok dobitnik uzima novac, no mora otići. Kvizovi su iz 45-godišnje Samoborke Đurđe Prišlin, majke četvero djece, na vidjelo izvukli zatomljeno “ja”. Kao i mnoge druge žene, za sebe misli da je nezamjenjiva do te mjere da je ukućani tjeraju iz kuće da ih malo pusti na miru.
– Meni je odlazak na kviz bijeg iz svakodnevnice, ali i psihoterapija. Kad se upale reflektori, postanem posve druga osoba, bez djece, obveza... Ne razmišljam o drugima, tad sam samo svoja. Svaki me nastup, posebice kad u Karici Danijeli spretno uzvratim na provokaciju, puni samopouzdanjem. Neki se ljudi penju po liticama, moj je adrenalinski sport kviz – govori Đurđa, koja priznaje da je u društvu sramežljiva, gotovo nezamjetna, pa je i njeno pojavljivanje na televiziji bilo šok za one koji je poznaju.
Zagrepčanka Vlatka Burek prilično samopouzdano kaže da na kvizove ide jer “joj je to gušt”, ali i zato što misli da ima dovoljno znanja. Dosad nije imala previše sreće, no nju to ne dira, za razliku od njezina muža i 13-godišnjeg sina.
Snimanje kao izlet
– Počeli su me ispraćati riječima: “Daj već jednom pobijedi!” Već ih je sram – priznaje kroza smijeh ta 49-godišnjakinja.
Iako je politologinja, sa suprugom vodi mali dućan mještovite robom u zagrebačkom naselju Vrapče.
– Meni je dan snimanja kao cjelodnevni izlazak. Kad su snimanja poslijepodne, još odradim dva-tri sata, a onda otrčim na televiziju i tamo se opustim. Nimalo me ne “puca” adrenalin – kaže.
Kvizovi su ne samo izlet nego i pravo putovanje za nezaposlenu trgovkinju iz Splita Nataliju Kekez. Televizije kandidatima plaćaju put i smještaj u hotelu pa je to, kaže ta majka troje djece, idealna prilika da prošeta po Zagrebu, ode na kavu... Usto, privlači je i druženje s kandidatima. Tako joj je takmac u finalu Karike Damir Majstorović postao dobar prijatelj.
“Zakvačen” na lovu
– Dok smo čekali finale, otišli smo na kavu, počeli razgovarati i shvatili da imamo mnogo toga zajedničkoga – kaže.
Potpuno drukčiju priču nudi 21-godišnji Šibenčanin Nikola, zagrebački student prava.
– Da ljudi ne dolaze na kvizove radi novca?! Kad sam prvi put došao na snimanje Karike, svi su to govorili. Ma kome vi to lažete, momci, rekoh im. Ja se natječem da poberem novac. Za vozački, za auto...
Prije dvije godine “zakvačio” se za ideju da ću dignuti lovu. Ma da, ima i drugih načina da se zaradi, ali zašto?! Moji frendovi godinu dana crnče za lovu koju mogu osvojiti u jedno poslijepodne – kaže Nikola.
Dosad nije imao sreće, no siguran je da će ga “potrefiti”.
