SDP i njegovi sateliti imaju još jednu neslavnu epizodu iza sebe, kad su u pitanju demokracija i pravna država, ali i moral i odgovornost u hrvatskoj politici. Prvo su na „lex Perković“ pokazali koliko im je bilo stalo do demokratskih vrijednosti i pravne države, kad su cijeli državni sustav upregnuli u obranu lika i djela dvojice bivših udbaša – Perkovića i Mustača. A onda su se debelo poskliznuli i na takozvanom „lex Vlahušić“, kada im je najvažnija stvar traženje motiva za donošenje izmjena Zakona o lokalnim izborima, a ne činjenica da su Andru Vlahušića odavno trebali izbaciti iz političkog ringa i svojeg dvorišta.
Međutim, SDP je sa svojim satelitima, prije svega s HNS-om, još jednom pokazao kolika su im dvostruka mjerila. Jer kad je riječ o igraču sa suprotne strane, tada ga treba javno linčovati i što prije eliminirati, bez obzira na veličinu krimena, a kad je riječ o njihovu igraču, tada se uopće ne smije ni propitivati njegov slučaj jer su njihovi članovi sveti i nedodirljivi.
Taman posla da bi SDP i HNS stali na stranu zdrave pameti i moralnog ponašanja, pa da zajedno kažu da Vlahušić i slični ne mogu biti igdje na političkim funkcijama ili kandidirani ako iza sebe imaju pravomoćne presude za zloporabu položaja i ovlasti, a Vlahušić usto iza sebe ima još jednu optužnicu USKOK-a koja čeka sudsku trakavicu.
Peđa Grbin i ostali, koji su se debelo osramotili na „lex Perković“, i za što bi također trebali snositi barem političke posljedice, sad su se opet debelo osramotili i na Vlahušiću. Njihovo protivljenje izglasavanju izmjena Zakona o lokalnim izborima, kojima se zabranjuje političko kandidiranje likovima poput Vlahušića, zapravo se svodi na obranu ljudi koji su počinili kaznena djela.
To je taj SDP koji nudi nešto novo ovome društvu s Bernardićem na čelu?
Ali na kraju krajeva, nije problem isključivo SDP, HNS, ili neka treća stranka, ili HDZ… Problem su članovi tih stranaka, a najveći su problem birači, ljudi koji takve i dalje biraju unatoč pravomoćnim sudskim presudama. U tome je najslabija karika demokracije naše zemlje, u tome što su birači velikim dijelom politički nepismeni, ali još više politički korumpirani. Jer lako je, recimo, Vlahušiću voditi Grad Dubrovnik kad se ondje novac gotovo automatski slijeva u gradsku blagajnu, a onda je lako i tim novcem okolo potkusurivati i kupovati glasove.
Koliko je ta pošast nemorala i neodgovornosti u hrvatskoj politici uzela maha, najbolje govore upravo Vlahušićeve reakcije.
Istina jest da je presedan na političkoj sceni napravljen ovim zakonom, ali da ista mjerila nisu propisana i za druge političke pozicije. I to valja hitno učiniti, da se nikome ne može dopustiti imenovanje ili kandidiranje za bilo koju političku poziciju ako ima prošlost kakvu ima Vlahušić. To je put u određenu katarzu društva i politike, ali i način da se takve likove jednostavno odreže kad već sami nemaju ni trunke odgovornosti niti su spremni pogledati vlastiti obraz u ogledalu. Totalno je nebitno je li Most u ovom slučaju namjerno išao i na Vlahušića. Činjenica je samo jedna, da nam ne trebaju Vlahušići. Odstranjivanjem njega, kao i njemu sličnih, zatvara se i kolosijek političke korupcije i otvara se put za zdravije odnose, korak po korak. SDP i HDZ nikad ne bi donijeli takav zakon. Jer, ako bi, zašto ga već dosad nemamo?
Zapravo je trenutačno najveći problem naše demokracije što vlast nema pravu oporbu. Događalo se nešto slično kad su Josipović i Milanović zauzeli državne poluge, a HDZ je bio na koljenima. Josipović i Milanović haračili su državom, a oporba se bavila sobom. Sada se situacija samo okrenula, da imamo na vrhu države predsjednicu i premijera iz istog tabora, istina je da je Most tu neki korektiv, ali svejedno je takvoj vlasti nužno potrebna oporba koja će ne samo puhati za vratom, nego imati nove, svježe ideje, programe, prijedloge, kako misle vlast osvojiti…
Jer vlast može biti samo još bolja ako ima što bolju oporbu iza sebe i medije kao korektive politike. Bernardićev SDP je, međutim, bezdan bezidejnosti i totalnih gluposti, a najveći domet oporbenjaštva jest Sabina Glasovac, koja je proglašena modnim i ne znam kakvim osvježenjem u Saboru, iako ne znam kakvo je to osvježenje kad na sjednici urla „lažete, lažete, lažete“. To je jezik ulice i skojevke, i takav je SDP, na žalost. Ništa čudno, kad se bude i liježu uz Titovu sliku. Skojevština im je program za 21. stoljeće!
>> Sabor usvojio 'lex Vlahušić', SDP i HNS već najavili: 'Zakon ćemo poslati na ocjenu ustavnosti'
No hvala dragom Bogu da je počelo čišćenje. Uopće me ne zanima iz koje su stranke ili partije odnosno iz HDZ-a,SDP-a,HNS-a i svih drugih, samo sve lopine van iz politike vođenja gradova i države. Takvi tipovi mogu ići samo samostalno na ribolov a ne da nas vode lopine u budučnost. Pozdrav dobrim ljudima