Krajem 2011. godine na godinu se dana zatvara Veliki sudarač hadrona (LHC), 27 kilometara dug kružni ubrzivač subatomskih čestica. Na njemu će se potom u godinu dana prepraviti zamijećeni nedostaci, izjavio je BBC-u dr. Steve Myers, direktor odjela ubrzivača u CERN-u, Europskom centru za nuklearna istraživanja nedaleko od Ženeve. Popravak i uhodavanje odgodit će istraživanja za još dvije godine, nakon 14 mjeseci zastoja poslije havarije iz rujna 2008.
– Stroj kakav je LHC gradi se samo jednom. Nažalost, u javnosti se ne čuje za stotine tisuća sklopova koji rade izvrsno, a nevolje uvijek odjeknu jače. Morate znati da je to prototip građen na tehnologijama budućnosti i to je ujedno jedini način da te tehnologije provjerimo. Bez prepravka ne bismo iz LHC-a izvukli onoliko znanosti koliko želimo i koliko je objektivno moguće – rekao je BBC-u Myers.
Veliki sudarač hadrona građen je četvrt stoljeća da bi fizičari, sudarajući subatomske čestice u snopovima ubrzanima na visoke energije, iz njihovih kratkotrajnih "krhotina" mogli proučavati stanje materije u prvoj milijuntinki prve milijuntinke sekunde nakon Velikog praska te odgovoriti na najmanje četiri temeljna pitanja o prirodi postojećega svijeta.
LHC nikad neće proraditi na način na koji je zamišljen. Prije samog kratkotrajnog puštanja u rad (nakon kojeg je uslijedio kvar) impozantna lista znanstvenika je uputila javni poziv za prekid rada LHC sudarača. Razlog tom pozivu bile su bojazni znanstvenika o mogućem putu bez povratka u slučaju da stroj proradi, spominjalo se stvaranje crnih rupa i slično. Nijedan od ovih kvarova nije slučajan. Svako novo puštanje u rad sudarača će biti praćeno kvarim. To je tako. A zašto je tako je druga stvar.