Valjda je samo gospođa Ironija mogla odlučiti da usred našeg distopijskog socijaldemokratskog raja, na obali Dunava, nedaleko od baranjskog sela Zmajevac, nikne libertarijanski utopijski projekt – nova europska mikrodržava pod imenom Slobodna Republika Liberland. Država još nije međunarodno priznata, a njen utemeljitelj i predsjednik Vit Jedlička očekuje da će državu prvi priznati njeni susjedi, Hrvatska i Srbija. Prema tvrdnjama domišljatoga Čeha, nova država po međunarodnim normama teritorijalno ne ugrožava ni Hrvatsku ni Srbiju jer se radi o “ničijoj zemlji”, terra nullius. Naime, kako se Hrvatska i Srbija još uvijek nisu usuglasile oko principa teritorijalnog razgraničenja, teritorij Liberlanda nekako je ispao iz kombinacije pa ni hrvatska ni srpska strana na njega ne polažu pravo. Preciznije, prema hrvatskom prijedlogu razgraničenja ovaj teritorij pripada Srbiji, dok prema srpskom pristupu teritorij pripada Hrvatskoj.
Vit Jedlička je češki političar, konzervativni liberal iz stranke bivšega predsjednika Češke Vaclava Klausa, a na ovaj potez se, kako kaže, odlučio iz prosvjeda, shvativši da se unutar postojećeg institucionalnog okvira nacionalnih država ne može realizirati libertarijanski ideal neometane individualne slobode i razvoja pojedinca. Ono što je začeto iz prosvjeda i kao izraz nemoći pojedinca pred političkim Molohom, sada se našem novom susjedu čini sasvim ostvarivim i dostižnim ciljem, ozbiljnim političkim projektom u kome će, kako kaže, “pošteni ljudi moći napredovati neopterećeni visokim porezima”.
Veliki teritoriji imaju iluziju ekonomske samodovoljnosti
Zanimljivo je da je ovim potezom, koliko god on izgledao neostvarivom utopijom, Vit Jedlička pokušava pretočiti u praksu zaključke nekih libertarijanskih teoretičara poput Roberta Nozicka i Hansa-Hermanna Hoppea. Naime, oni su, analizirajući trend rasta sve glomaznijeg državnog aparata u postojećim nacionalnim državama, došli do zaključka da je iluzorno očekivati da bi se ovakav trend mogao ikad promijeniti, recimo, zalaganjem liberala za manju vladu, te da je jedina alternativa našem svijetu globalizirane socijaldemokracije, sve veća proliferacija “slobodnih teritorija”, na kojima bi građani mogli poslovati u skladu s principima slobodnog tržišta.
Za razliku od aktualnih i popularnih utopijskih projekata, koji nacionalne države žele utopiti u sve veće globalne projekte, poput “europskih integracija” i “novog svjetskog poretka”, ovakav prijedlog ide k razgradnji i usitnjavanju nacionalne države na sve manje teritorije. Veličina teritorija neke države je, čini se, u obrnutoj proporciji s principom ekonomskih sloboda. Naime, veliki teritoriji imaju iluziju ekonomske samodovoljnosti pa je u njima i vrlo visoka razina regulacije ekonomije, recimo, kroz carinske barijere, poticanja domaće proizvodnje, i slično.
Singapur, Hong Kong, Lihtenštajn, Monako...
Male teritorijalne cjeline nemaju privilegij odavati se toj iluziji samodovoljnosti, jer očito ne bi bile održive, pa su već samom svojom veličinom prisiljene imati ekonomski liberalne zakone i niske poreze kako bi privukle kapital i opstale. Koliko je ova prividna mana mikrodržava u stvari prednost u odnosu na teritorijalno glomazne nacionalne države, možda najbolje svjedoči ekonomski prosperitet državica poput Singapura, Hong Konga, Lihtenštajna, Monaka i drugih koje naš novi libertarijanski susjed i navodi kao svoje direktne uzore.
Ako pogledamo u povijest, i tu možemo naći potvrdu točnosti ove sprege između mikrodržava, razvoja trgovine i prosperiteta. Pogledajmo, recimo, nevjerojatan uspon gradova-država u antičkoj Grčkoj. Atena je od prirodnih resursa imala samo jedan osrednji rudnik srebra – i more. Ona je stoga bila prisiljena izaći na more, otvoriti se prema svijetu, privući druge svojim dobrim zakonima i niskim porezima. I to su njeni mudri zakonodavci i učinili, što ju je učinilo i nespornim liderom Staroga svijeta. Možemo za primjer uzeti i talijanske republike, poput Firence, Venecije ili našeg Dubrovnika, koje su svoje ekonomske imperije izgradile samo na slijeđenju principa slobodne trgovine. Uostalom, kapitalizam i ekonomski uspon Europe i jesu direktno povezani s njenom političkom usitnjenošću, zbog koje je Europa bila prinuđena na slobodu.
Kako god bilo, naš mali liberlandski susjed može nam, ako ništa, biti podsjetnik na zaboravljene principe na kojima je izgrađena naša civilizacija – individualna sloboda, minimalna država i slobodna trgovina. A možda još nije kasno da te principe pokušamo primijeniti i u samoj Hrvatskoj? Tada Liberland ne bi bio samo tužno podsjećanje na zaboravljene korijene i propuštene šanse, već i recept našeg budućeg prosperiteta.
>>Čeh Vit Jedlička objašnjava zašto je proglasio svoju državu u Hrvatskoj
>>Imamo nove susjede! Čeh osnovao državu između Hrvatske i Srbije
Gospodin bi svoj državotvorni performans trebao izvoditi negdje drugdje ili pak nabaviti traktor.