Gadafi moze novcem od nafte kupiti svoje malobrojno pucanstvo. Ako ne napravi nesto sto brze u cilju podizanja zivotnog standarda svojih podanika, odljetit ce ...

Pa Gadafi je školu završio kod nas , teško budu njega skinuli isto ko i HDZ .!

Baš sam se pitao kada će i Gaddafi doći na red da izgubi vlast, ali on još uvijek ima jedan u arapskom svijetu jako važan stabilizirajući faktor, naftu, i usto i još ne preveliko stanovništvo, pa se dosada uvijek nekako znao održati. Sedamdesetih i osamdesetih se zahvaljujući novcu od skuplje nafte nasukao gomilom sovjetskog i nešto francuskog, talijanskog i jugoslavenskog naoružanja, pa je taj smiješni socijalističko-islamistički megaloman umislio da je njegova tadašnja Libija sa jako malo stanovnika, ali zato sa puno nafte, nekakva velesila na sjevernoafričkom i mediteranskom prostoru, ili možda čak i šire i da se može slobodno nametati svojim susjedima kako god hoće njegovi mušičavi hirovi i umišljena veličina, da se može čak otvoreno sukobljavati i sa SAD-om i ucjenjivati Frnacuze i Talijane, što ga je sve odvelo u niz nepotrebnih ratova koji su iscrpljivali državu i umješanost u međunarodni terorizam. Osamdesetih je dozlogrdio SAD-u i nakon nekoliko incidenata i terorističkih provokacija Amerikanci su ga dobro izbombardirali u njegovu dobro branjenu zračnom prostoru i nakon što je jedva ostao živ pomalo se počeo otriježnjivati i shvaćati gdje mu je mjesto. Nakon propasti savezničkog SSSR-a i sankcija koje su teško pogodile zemlju i uzdrmale njegovu vlast, a u uvjetima brzog porasta stanovništva, socijalnih nemira i jačanja islamističkog ekstremizma, a pogotovo nakon što je vidio na Saddamovu slučaju kako prolaze tvrdoglavci u sukobu sa SAD-om, Gaddafi je odlučio prijeći preko svoga ega, progutati ponos i spasiti svoju vlast i lagodan bogataški život arapskog diktatora. Pomirio se sa SAD-om i Zapadom, priznao odgovornost za teroristička djela, platio odštete i odrekao se razvoja oružja za masovno uništenje, koje je iovako bilo samo njegov pusti san, i onda se nadao steći sklonost Zapada prikazujući se kao nekakav faktor stabilnosti. Sada taj stari autistični vlastodržac još samo može očekivati kada će neminovan razvoj događaja otpuhnuti i njegovu vlast, kao što je uostalom otpuhnuo i njegove nekadašnje saveznike i slične vlastodršce.