Zastavinih automobila ostalo je još na hrvatskim cestama. Broj im je pogotovo opao posljednje dvije godine. Fića ima još oko 500
Dijelova ima, a i "fićo" još vrijedi. Dobro očuvani primjerci dosežu cijenu od nekoliko tisuća eura
Većini je bio prvi i jedini automobil u kući, prvo putovanje na more ili u Trst. Kao klinci u jednom od Zastavinih modela odvaljivali smo prve kilometre i naučili sve što se treba znati o motoru s unutarnjim izgaranjem. Danas kada tvrtka iz "srpskog Detroita" broji posljednje dane, pravo je vrijeme za reminiscenciju Zastave, tvrtke koja je motorizirala bivšu državu. Još malo i potpuno će je preuzeti talijanski Fiat. Količinu sentimenta koje oznaka te yu-megatvornice nosi prepoznali smo u dvije priče. Prva nas vodi u Novi Sad, gdje je objavljena jedina cjelovita monografija o Zastavi koja se odnosi na automobilsku proizvodnju.
– Morao sam to učiniti – rekao nam je Novosađanin Danijel Kadarjan, autor knjige "Zastava automobili, priča o jednom brendu". – U pitanju je bila čista zaljubljenost i entuzijazam. Htio sam da ostane zapisana povijest duga 57 godina. Posljednja je monografija Zastave objavljena još 1973. Uprava Zastave u Kragujevcu omogućila mi je pristup obimnoj arhivi, koja je ponešto izgubila na urednosti nakon NATO-va bombardiranja 1999., kada je tvornica pogođena 21 projektilom. Svejedno, tamo se još nalaze prvi proizvedeni i posljednji "fićo", prototip Zastave 101 i Floride, prvi proizvedeni "stojadin" – kaže Danijel. Amaterski je podatke o Zastavi skupljao posljednjih deset godina, a za monografiju mu je trebalo godinu i pol dana. Otisnuto je 200 primjeraka knjige na kojoj je Kadarjan i magistrirao na Fakultetu za menadžment.
Za blatobran 800 kuna
– I novi su vlasnici uočili vrijednost arhive, pa razmišljaju o osnivanju muzeja Fiata i Zastave u Kragujevcu – kaže autor svojevrsnog panegirika Zastavi. Do u detalje je opisao 57 godina proizvodnje različitih vozila pod markom sa slovom Z. Možda niste znali da licencni Fiati nisu bili prvo što se proizvodilo u Kragujevcu, već - Jeep Wyillis. Također, bilo je i Fiata prije Fiata, 600 nije bio prvi, već 1100 i 1400, ali i Campagnola. Ali, da se u Kragujevcu automobili proizvode serijski odlučeno je na radničkom referendumu 26. kolovoza 1953. Protiv takve odluke bile su sve važnije državne strukture, smatrajući da tadašnja država nema potrebne kapacitete. To nije spriječilo prvog Zastavina direktora Prvoslava Rakovića i suradnike da sjednu u kombi i krenu put Torina na pregovore s Fiatom o licenci i zajmu kojim bi pokrenuli proizvodnju. Talijane su praktički prisilili na suradnju rekavši da bez licence - ne idu kući. Nedugo zatim "fićo" se tražio preko veze. Autor nas faktografski vodi kroz povijest nekadašnjeg simbola jugoslavenskog socijalizma, ne osvrćući se previše na "sitne" probleme koje je svaki vozač Zastave upoznao koristeći je. Mnogi će se sjetiti da je Zastava pod imenom Nasr sklapana i u Egiptu, što je bilo među uspješnijim izvoznim poslovima tada. Tu je i američka avantura koja je završila na - 141.511 prodanih vozila, najjeftinijih koja su se ikada pojavila u Americi. Knjiga će dopuniti i rupe koje je ostavio posljednji rat, pa tako doznajemo da je Zastava u prvim godinama sklapala i "uniće", ali opremljene vlastitim motorima. Predstavljen je i električni "jugić" s - asinhronim motorom Nikole Tesle, koji je bio "malo nezgodan za regulaciju".
"Jugića", "stojki" i ostalih Zastavinih automobila još uvijek se, po podacima Centra za vozila, i po hrvatskim cestama kotrlja još 20.000.
U Zagrebu je u svibnju ove godine osnovan Fićo Fan Club, koji već ima 28 članova. Svake se srijede oko 19 sati okupljaju u Voltinu naselju. Usprkos godišnjima, dočekali su nas gotovo svi članovi kluba!
– Ne zanima vas Dinamo? – upitali smo te večeri jedne od Dinamovih europskih utakmica. – Ne – odgovorili su gotovo u čudu. Kaj danas igraju? Uz smijeh, počeli smo razgovor o njihovoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.
– Fićekima se bavimo jer ih volimo – kaže nam predsjednik kluba Boris Butković – a volimo ih zato jer su raritetni. Registrirali smo se kao udruga, imamo svoj OIB, lokalni HSP ustupio nam je svoje prostorije u danima kada ih oni ne koriste. Okupili smo se iz čiste zafrkancije na forumu ficoforum.net i prerasli u udrugu – kaže Boris. – Zainteresirani se javljaju stalno, a naš tajnik ostavlja cedulje na svakom "fići" kojeg vidi: "Učlani se ili mi ga prodaj!". Ovdje ima ljudi koji imaju i po nekoliko "fićeka"; gospodin Branko, recimo, ima četiri i jednog Topolina, u nekim dvorištima će ih se naći i sedam-osam, od čega se sastavljaju dva-tri prava.
– Ja ih imam četiri – dodaje gospodin Branko Poljak, dosta članova ima samo "fićeke", druge aute uopće nemaju.
– Dijelovi se razmjenjuju, jer ipak, nije ih tako lako naći. Moguće je nabaviti i nove iz Srbije, dok ih još ima, no nisu baš jeftini, primjerice blatobran stoji oko 800 kuna – kaže Boris. Udruga se spremala na promotivnu vožnju 7. kolovoza do Krka.
Jugić? Ma nije to to...
– Znamo za ovakve udruge u Srbiji i Sloveniji. U Sloveniji je kult "fiće" čak i jači, nedavno se u Ptuju okupilo čak 106 vlasnika. Mi procjenjujemo da "zdravih fića" u Hrvatskoj ima još oko 500.
– Još uvijek se "fiću" može naći po garažama, ljudi traže ovisno o tome koliko su svjesni da vrijedi, od 500 kuna do 2.000 eura. Nedavno je u Šibeniku prodan jedan Abarth za 15.000 eura nekom Talijanu. Najcjenjeniji su kontraši, prvi primjerci čija su se vrata otvarala na suprotnu stranu. Riječ je o originalima, a u našoj udruzi imamo dva takva iz 1965. godine, kojima su vlasnici gospoda Zdenko Šaban i Ivan Nešić. Za "fiću" će se kupaca uvijek naći, nema tu problema. Jugić? A ipak, ne. Mislim može, ali nije to to, jedino je "fićo" prava stvar.
hehehehe :)))))) odlični su mi! ..