Moje osobno mišljenje posve je nevažno. Moja je zadaća saslušati svakoga i postići da pregovori poluče dobar ishod za sve! - odgovorio je netom izabrani prvi predsjednik Europskog vijeća, dosadašnji belgijski premijer Herman van Rompuy (62) na novinarsko pitanje smatra li i dalje da Turskoj nije mjesto u Europskoj uniji.
Na izvanrednome sastanku šefova država ili vlada EU 27 u četvrtak navečer u Bruxellesu Van Rompuy je jednoglasno izabran za prvog “predsjednika Europe”.
I dok se za njega već neko vrijeme znalo da je favorit za tu dužnost Europske pučke stranke, najbrojnije u Europskom parlamentu, iznenadio je izbor socijalističke barunice Catherine Ashton, dosadašnje europske povjerenice za trgovinu, za visoku predstavnicu Unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku - također novouvedenu dužnost koja bi se, da se Britanci tome nisu žestoko usprotivili zvala “ministar vanjskih poslova EU”.
Britanski premijer Gordon Brown uporno je, naime, gurao svojega prethodnika Tonyja Blaira na predsjedničku dužnost. Pokazalo se da je to ipak bila samo pregovaračka taktika; na kraju je odustao od Blaira, ne bi li u zamjenu dobio utjecajniju dužnost šefa europske diplomacije.
Na Van Rompuyu je, naime, da predsjeda sjednicama Europskog vijeća, koje će pripremati zajedno s Europskom komisijom i zemljom koja će u tome polugodištu predsjedati sjednicama ministarskih Vijeća EU te da o ishodima summita izvještava Europski parlament. Za to će imati na raspolaganju ured s dvadesetak službenika i godišnji proračun od oko šest milijuna eura.
Ashton će, u međuvremenu, zapovijedati novostvorenom Europskom službom za vanjsko djelovanje (EEAS) s više od tisuću diplomata raspoređenih širom svijeta i s četrdeseterostruko većim godišnjim proračunom. Ona će biti potpredsjednica Europske komisije i predsjedat će ministarskim Vijećem EU za vanjske odnose te će predstavljati EU u svijetu.
- Ni zbog Rompuya ni zbog Lady Ashton ni u njihovim se zemljama ne zaustavlja promet, pa se ni u Pekingu nitko neće na njih obazirati – sarkastično pišu britanska glasila, žaleći što na te dužnosti nije izabran netko “vidljivijeg profila”.
I njemačka glasila drže da ovim izborom “nikoga” EU pokazuje da, usprkos velikim riječima, nema velikih ambicija u svijetu.
No, mogli bi se iznenaditi. Van Rompuyeva sposobnost postizanja suglasnosti u kojoj se svi doživljavaju kao pobjednici pomogla je smiriti silnice što Belgiju vuku k raspadu, dok se barunica Ashton pokazala vrhunskom “tihom diplomatkinjom”, i u prihvaćanju Lisabonskog sporazuma u britanskom Domu lordova, i tijekom pregovora sa Seulom, koji su nedavno doveli do iznimno važnoga sveobuhvatnog trgovinskog sporazuma EU i Koreje.
Steta sta Berlusconi nije birao zensku, bila bi oku ugodnija.