Duševni mir u planinama nekoć su pronalazili mistici, asketi, avanturisti, planinari i čudaci. Nakon pandemije koronavirusa, ondje ga sve više traže i ljudi iz velikih gradova. Na uskim planinarskim stazama što prolaze klisurama, u ostacima drevnih europskih šuma i teško pristupačnim vrletima, pandemijom izmučen čovjek pronalazi svoj spokoj i uzmak od buke svijeta. Čežnja za drevnom mudrošću osvajanja planinskih vrhunaca ponovno nam se otkriva pa možda baš tu leži odgovor na pitanje zbog čega u posljednje dvije godine šumske, planinske, biciklističke i kozje staze, mnogi putevi, autoputi i neke stare ceste vode u Liku.
Puno znakova upućuje na to da će ova, donedavno uglavnom tranzitna i slabo razvijena regija, većini Hrvata poznata po janjetini i medvjedima, postati nova turistička meka Hrvatske. Lika is the next big thing, rekao bi pokojni Anthony Bourdain. Nakon što je svijet poharao koronavirus, gradska vreva sve manje privlači turiste, osobito one dubljeg džepa, o čemu svjedoči sve veća potražnja za luksuznim smještajnim kapacitetima u zabačenim mjestima poput Udbine ili Korenice.
Odavno prešišali 2019.
Turizam je u Lici, doduše, tek u povojima. Mnogo se toga treba naučiti, isplanirati, izgraditi i pametno brendirati, no Ličko-senjska županija nudi ono što ne može dati ni jedna druga- blizinu mora, ali i izolaciju onome tko ju želi, čist zrak, zdravu, ekološki uzgojenu, autohtonu hranu s više stotina najraznovrsnijih OPG-ova, kao i desetak stupnjeva Celzijevih manje na termometru, čak i u vrijeme najžešćih ljetnih toplinskih valova.
Shvatili su to Maja Strilić, direktorica turističke zajednice Grada Gospića, Boris Luketić iz TZ Plitvička jezera i Josip Seuček načelnik Općine Udbina (naslovna slika) te odlučili pokrenuti zajednički projekt "Lika je lik" kroz koji nastoje brendirati i popularizirati Liku kao idealnu turističku destinaciju i za sad im jako dobro ide. A da s imenom nisu fulali i da je Lika zbilja medicina za tijelo, um i želudac, uvjerili su se planinari, entuzijasti i nekoliko hrabrih novinara koji su sudjelovali u izazovu "Tri dana, tri vrha". Ovim trodnevnim događanjem trojac iz projekta "Lika je lik" kao na nekom ubrzanom tečaju nastojao nas je izliječiti Likom, ugostiti i razmaziti, nahraniti ličkim specijalitetima te napojiti (uglavnom šljivovicom). I uspjeli su u tome.
-Da je Lika lik, i to priki lik kako bismo rekli mi Ličani, shvatili smo u pandemiji. Kada je čitav svijet tražio lijek za koronavirus, mi smo ga pronašli ovdje u čistom zraku, zdravoj hrani i ličkoj divljini. Udružili smo snage i sada širimo priču- govori Maja Strilić, direktorica Turističke zajednice Grada Gospića. projekt "tri dana, tri vrha polučio je uspjeh", dodaje, pa ga sve više agencija stavlja u svoju ponudu.
Na turističko udruživanje potaklo ih je to što interes gostiju za boravkom u Lici nezaustavljivo raste, osobito posljednje dvije, tri godine, jer je pandemija promijenila trendove u turizmu. Ljudi su se počeli okretati prirodi pa su područja netaknuta masovnim turizmom i općenito civilizacijom sve više na cijeni.
-U Gospiću, primjerice, imamo 1200 kreveta i 148 iznajmljivača što je porast za gotovo 70 posto u proteklih nekoliko godina. I to nije bilo kakav smještaj, već kuće za odmor s dodatnim sadržajima poput bazena, wellnessa i sauna u kojima možete odsjesti danima, bez da ikoga sretnete - navodi Maja. Neki od najluksuznijih ličkih kapaciteta rasprodani su već u svibnju i rezervirani do kraja sezone, otkriva.
-Gospićko područje već je 'prešišalo' 2019. u noćenjima. U srpnju smo imali oko 9000 noćenja, dok ih je u 2019. bilo oko 1400. A za 37 posto smo bolji i u odnosu na 2021. Sve je puno, dolaze nam strani gosti, u zadnje vrijeme sve više Talijana koji spavaju u Lici, a svaki dan odlaze na more u kralobag na kupanje, a noćenja rastu i drugdje u Lici- ponosno će Maja. Jako im dobro prolaze kuće za odmor.
-Spojili smo ih s lokalnim OPG-ima, koji im dostavljaju svježi sir, meso, voće i povrće- objašnjava Maja kako su u Lici ujedinili turizam i poljoprivredu prema europskom modelu od polja do stola.
Zaposlili i Ukrajice
A da turizam stiže u Liku na velika vrata, shvatili smo odmah u Korenici, kada smo sjeli na kavu na središnjem Trgu svetog Jurja. U kafiću 'na špici' cijene su odavno istaknute u eurima (i to bez zaokruživanja), a taj je detalj začudio jedino nas zagrebačke novopridošlice. Odmah preko ceste pak, u jednom od Macolinih objekata, zatičemo desetke Ukrajinaca.
-Oko 80 ih je u Gospiću uključujući i dvoje liječnika, no Macola ih je prihvatio najviše. Kod nas u Korenici ih je tristotinjak, uglavnom žene i djeca, a oko 80 školaraca upisali smo u našu osnovnu školu. Vrijedni su to ljudi, žele raditi pa pretpostavljamo, kada im se riješe radne dozvole, da će i on biti zaposleni u turizmu- priča Boris Luketić iz Turističke zajednice Plitvička jezera dok se uspinjemo na prvi od tri vrha, 1097 metara visoki Mrsinj. Vrijeme nam nije naklonjeno. Kiša, hladnoća i vjetar učinili su nimalo lak uspon za nas početnike još kompliciranijim. Lika nam je tog prvog dana izgleda, odlučila pokazati svoje ćudljivo lice, no to nas nije omelo.
Boris, kao lokalac i HGSS-ov certificirani vodič za snalaženje u nepristupačnim područjima stao je na čelo planinarske kolone. Malo tko, rekli su nam, bolje poznaje teren Plitvičkih jezera i okolnih planina kao on. Usprkos iskusnom vodiču, uspon skliskim krškim terenom i strmim šumskim puteljcima nije bio nimalo jednostavan. I dok je Boris veselo grabio naprijed, mi smo tempo održavali uz dosta muke.
-Evo, sad će pauza samo što nije- uvjeravao nas je po putu, no ona je uslijedila tek nakon najstrmijih dijelova. Ipak, sreća koju smo osjetili kada smo se konačno dočepali vrhunca, usporediva je možda jedino s trenutkom kada majka nakon porođajnih muka ugleda svoje dijete.
Prva etapa liječenja Likom bila je uspješno svladana. Nakon spusta okrijepio nas je lovački gulaš u Vili Ursula, udobnom i toplom restoranu okruženom kolibama za odmor. Na livadama uokolo pasu egzotične afričke kokoši. Kasnije smo doznali da su ondje jer se hrane zmijama.
Nakon lovačkog gulaša, okušali smo se i u pucanju iz Airsoft puške u klubu kojega je pokrenuo Luketić, a i njegov je član. I rešetanje limenki airsoft puškom je također ljekovito u Lici, vjerujte nam na riječ.
Srdačnu dobrodošlicu priredio nam je i Danijel koji sa suprugom Martinom vodi kuću za odmor Vila Angy gdje smo pojeli možda najbolji hotelski doručak u posljednje vrijeme. Prije nekoliko godina, otkrio nam je Danijel, kod njega je s društvom na motorima odsjeo talijanski ministar vanjskih poslova i pohvalio njegov izbor vina, što kao rođeni Bosanac s ličkom adresom, zbilja nije očekivao.
Ništa bez rakije i plitvičke štrudle
Mi pak nismo očekivali da ćemo se toliko zaljubiti u plitvičku štrudlu, omiljenu ličku slatku deliciju kojom su nas, baš kao i rakijom, nutkali na svakoj etapi našeg putovanja. Prema originalnom bakinom receptu, ali i uz brojne inovacije već ju 20 godina priprema Gordana Radaković s Plitvica, vlasnica OPG-a Plitvička štrudla. Njeni se proizvodi mogu kupiti i u nekim trgovačkim lancima, ali nije joj lako.
-Potražnja je uvijek veća od onoga koliko uspijem proizvesti, a zbog korone sam ostala bez zaposlenika pa sada sve radim sama- priča Gordana koja dnevno umijesi i ispeče oko 300 štrudli s različitim nadjevima od tradicionalne s jabukom i sirom do onih s višnjama, orasima, makom... Na Plitvicama i u trgovačkim lancima pakiranje od dvije štrudle može se kupiti po cijeni od 18 do 21 kunu pa Gordanu opravdano nagovaramo da podigne cijenu.
Malo dalje, na visoravni podno oštrih planina oko 1000 ličkih pramenki pase na imanju OPG-a Zdene Ramljaka. Djeca mu stasaju igrajući se s čoporima pastirskih pasa, a popodnevni zen upotpunjava praiskonsko blejanje autohtonih ličkih ovaca. Desetljećima se pramenka pokušavala križati s drugim vrstama ovaca kako bi dobila na mesnosti, no sada se, zahvaljujući sredstvima EU, vratila na velika vrata.
-Pramenka je idealna pasmina za ličke krajeve. Otporna je na vremenske uvjete i savršena za ove terene - objašnjava Zdeno Ramljak koji ličku janjetinu, glavni proizvod izvozi uglavnom u Zadar. Pramenkina vuna se pak peletira te se od nje dobiva izvrsno gnojivo, a koristi se i za izradu simpatičnih suvenira.
Plitvičke štrudle, ovce, kvalitetna šljiva, ono je što smo očekivali u koreničkom području, ali ne i turističko naselje s interijerima dizajniranim kao da ste u New Yorku (radila ih je slavna Mirjana Mikulec). Baš to nudi nedavno otvoreno naselje Plitvice Village. Selo je to budućnosti za najrazmaženije turiste dubljeg džepa. Otvorili su prošlog Božića, a uz luksuzni smještaj s unutarnjim i vanjskim bazenima, dječjim parkom, Plitvice Village zimi nudi i sanjkalište s umjetnim snijegom, objašnjava nam voditeljica Sandra Pernar dok uživamo u specijalitetu kuće, pastrvi s bademima. Uokolo kompleksa zasađeni su i nasadi aronije i malina od kojih kuharica priprema najfinije deserte, a odnedavno su u Plitvice Villageu zaposleni i Ukrajinci.
-Smještaj posjetitelji najčešće rezerviraju na sedam dana. To je optimalno vrijeme u kojem se može upoznati sve ono što nudi Lika- kazuje Sandra. Selo budućnosti ličkog turizma biraju oni koji na neko vrijeme, kaže, žele pobjeći od svega, a takvih je sve više. Da je interes za smještajem u koreničkom području iz godine u godinu sve veći, potvrđuje i Boris Luketić.
-Ljudi su prepoznali da pored posla kojim se inače bave, postoji i mogućnost zarade kroz turizam kao i na moru. U našoj općini živi oko 4.000 ljudi, a imamo 5.300 kreveta, što je više nego stanovnika - govori on. Dugo vremena smišljalo se i kako rasteretiti posjet Plitvičkim jezerima, gdje je do pandemije bila tolika gužva da je i UNESCO zaprijetio povlačenjem zaštite.
-Turiste šaljemo da posjete druge lokacije uokolo Korenice, ali i u Gospić, Smiljan, Udbinu... U zadnje dvije godine, otkako je korone, povećava se i broj individualnih posjetitelja s duljim boravkom, a prorijedio se broj azijskih grupa koje stihijski dolaze u park. Osim toga, Plitvička jezera uvela su pravilo da se posjetitelji unaprijed najave kada dolaze pa sada puštamo oko 500 ljudi svakih sat vremena. Razvukli smo posjetitelje, što je na kraju rezultiralo time da broj dolazaka raste, no gužve su manje- navodi on.
Šuma iz bajke
Idućeg nas je dana probudio teški muskulfiber, suvenir na uspon na Mrsinj. Izliječio nas je zarazni entuzijazam našeg drugog domaćina, načelnika Općine Udbina Josipa Seučeka (i šljivovica, naravno). Da je u njegovoj općini turizam još uvijek nepoznanica, priznaje bez foliranja.
-Mi Ličani smo tvrdi ljudi. Radije ćemo motikom raditi, nego da nekome na engleskom svaki dan kažemo 'dobar dan'. Nakon korone međutim, počeli su nam dolaziti ljudi sa svih strana pa ulažemo u kapacitete, edukativne i biciklističke staze - govori dok se u prtljažniku kamiona drmusamo prema drugom vrhuncu Ličke Plješevice, 1657 metara visokom Ozeblinu. Udbina, inače ima sunčanih dana u godini gotovo kao i sam Hvar, no mi smo odabrali baš jedan od rijetkih kada ga nije bilo. Magla i vlaga u ovom su slučaju uspon na Ozeblin učinili još čarobnijim.
Da je netaknuta priroda vrlo često izlizana fraza, shvatili smo čim smo zakoračili na planinarsku stazu koja vijuga šumom bukve i hrasta lužnjaka. Divljina je ondje tolika da nam se činilo kao da smo se vratili 2000 godina unazad, kada je čitavu Europu prekrivala ogromna šuma bez kraja i konca. U ovom su slučaju, prije planinara stazom su prošli HGSS-ovci kako bi poplašili medvjede, vukove i drugu divljač, koja su ovdje kao domaće životinje. Medvjede, na žalost ili na sreću, nismo sreli, no društvo su nam pravili veseli planinari iz Korenice, Udbine i Bihaća. Na Ozeblinu zbog magle opet se nismo mogli diviti pogledu, ali smo zato uživali u domaćoj višnjevači udbinskog planinara Stipe.
Proizvodi Lika Quality
A nakon planine, opet smo gladni kao vuci. Da ju utažimo omogućili su nam pak dečki iz DVD-a Udbina koji su, čim smo se spustili u dolinu, s ražnja skinuli ličkog janjca. Njihova je janjetina bila sočna, hrskava i savršeno zasoljena, ukratko- jedna od najboljih koje smo probali u posljednjih desetak godina i naravno, lički ljekovita.
Iscjeljujuća svojstva imaju i kreme, ulja i pripravci na OPG-u Ajda Lavanda. Nestvarno lijepo izgleda imanje Melanie Ajduković smješteno na brežuljku usred ljubičastih nasada biljke za koju kažu da je bila među onima koje su Adam i Eva ponijeli sa sobom kada su napustili rajski vrt. Kada je odlučila pokrenuti uzgoj mediteranske biljke u klimatski surovoj Lici, kaže Melanie, svi su joj se smijali, no njeni proizvodi danas ponosno nose oznaku Lika Quality. Komadić zemlje u selu Mutilić kod Udbine dobila je u nasljedstvo, u njezinoj kućici iz bajke može se i odsjesti, a njeni joj gosti, otkriva, nerijetko pomažu u berbi, zalijevanju i brizi oko nasada jer ih to opušta.
Udbina ima još jedan nesvakidašnji turistički adut, a to je Crkva Hrvatskih Mučenika, velebna građevina od bračkog kamena. Ondje smo neočekivano kušali i najbolju šljivovicu na našem proputovanju, a natočio nam ju je župnik mons. Josip Šimatović. Dok s njim razgovaramo u dvorištu crkve čujemo žamor stotina mladih iz cijele Hrvatske koji u Udbinu dolaze na duhovnu obnovu. Otkako je pandemije, kaže Šimatović, sve je više onih koji se vraćaju kršćanskim vrednotama.
-Naša se crkva nalazi na hodočasničkoj stazi koja vodi prema Međugorju. U Udbini je 2019. zbog toga bilo oko 40 000 hodočasnika- otkrio je Šimatović. Kako bi imali gdje odsjesti, i u Udbini se sve više grade smještajni kapaciteti. Odmah preko puta crkve nalazi se Plitvice Sun resort, luksuzna vila s dva bazena i podnim grijanjem u kojoj, doznajemo od vlasnika, znaju boraviti i neki naši slavni nogometni reprezentativci. Nešto dalje gradi se pak hostel za prihvat 50, 60 ljudi i samo što nije završen.
-U Visuću jedan naš mještanin gradi luksuzno lječilište za psihičko opuštanje menadžera, direktora, prezaposlenih, stresom opterećenih ljudi. Čovjek inače ima 1000 ovaca, bavi se poljoprivredom, no ulaže u turizam jer želi da mu djeca ostanu u Lici- navodi Seuček dok se oštrim zavojima uspinjemo na našu sljedeću postaju, imanje OPG-a Dejanović.
Ekološka regija
Njegov vlasnik, Bariša Dejanović lokalna je legenda. Nakon što je s 27 godina ostao paraliziran u prometnoj nesreći, odlučio je napustiti svećeničku službu, oženiti se i postati pastir. Danas je pak među najzaslužnijima što je od izumiranja spašena lička buša, autohtona pasmina goveda, kojeg su u planinama prije više od šest tisuća godina uzgajali Iliri i Japodi, a onda i stari Slaveni.
-Buša ima otpornu, primitivnu genetiku i kao stvorena je za ovo podneblje. Čitave je dane na ispaši, hrani se gotovo isključivo biljem, koje raste ovdje na Ličkoj Plješevici pa je njeno meso izvrsne kvalitete- govori Bariša koji je počeo s nekoliko grla. Sada ih, zahvaljujući poljoprivrednim fondovima EU na proplancima uokolo imanja pase i nekoliko stotina. Benefite bušinog mesa otkrili su u Europi pa posao, veli, ne staje.
-Ekološki proizvodi sve su više na cijeni. Mi u Lici ne možemo parirati masovnoj poljoprivrednoj proizvodnji velikih europskih zemalja, no svi bismo profitirali kada bi se Lika proglasila ekološkom regijom, a to bi ovdje privuklo još više turista- otkriva nam svoj za sad nedosanjani san Bariša. A da je Lika po tom pitanju na dobrom tragu, potvrđuje i Seuček.
-Na području Udbine je oko 300 OPG-ova. Zahvaljujući EU fondovima količina stoke koja se ovdje uzgaja porasla je za 300 posto, a više od 90 posto OPG-ova bavi se ekološkom proizvodnjom - navodi Seuček dok večeramo u restoranu Ličko selo, gurmanima dobro poznatom po najboljem roštilju u ovom dijelu Hrvatske.
Adrenalinski park u centru grada
Posljednji dan bio je rezerviran za posjet Gospiću, ličkoj prijestolnici i jedinom hrvatskom gradu koji u svom centru ima adrenalinski park. U parku Likos ljubitelji uzbuđenja mogu sudjelovati u paintball izazovima, isprobati zipline i kupati se u osvježavajućoj, bistroj vodi rijeke Novčice. Likos je, doznajemo, idealno mjesto za team buildinge, dječje rođendane, kao i za one koji vole aktivni odmor.
Obišli smo u Gospiću i novopostavljeni kip Nikoli Tesli, izumitelju zbog kojega u Gospić i rodni mu Smiljan godišnje dođe oko 40 000 posjetitelja. Osvježili smo se i hladnim Velebitskim pivom u Highlander pubu (proizvodi ga gospićki gradonačelnik Karlo Starčević), a onda pravac treći vrh, Oštra.
Nakon avantura na Mrsinju i Ozeblinu, uspon od 796 metara činio nam se kao mačji kašalj, no već smo na početku shvatili zbog čega je dobio svoje ime. Bilo je oštro, ali srećom, kratko je trajalo. Lika nam je tog zadnjeg dana ipak odlučila pokazati svoje prijateljsko lice pa smo po prvi puta s vrha uživali u pogledu na Gospić i okolicu. Treća sreća.
Poželjeli smo barem još nekoliko dana ostati i u Adrenalinskom parku Rizvanuša gdje se nalazi najveća ljuljačka u Hrvatskoj na kojoj letite i do 50 metara u vis te udobni bungalovi i poligoni za paintball. Nakon teletine ispod peke u restoranu Trnovac moralo se, nažalost, poći u Zagreb. I dok su se pred nama počeli ocrtavati obrisi zagrebačkih novogradnji, sjetili smo se riječi pokojnog Željka Malnara, još jednog zaljubljenika u Liku.
-Kada se vraćam u civilizaciju, vidim okrutnost, oholost i pohlepnost, ja ne pripadam tom svijetu, pripadam divljini- kazao je Malnar, autor sjajne putopisne knjige "Kroz surovu divljinu Like". Toj surovoj, ali ljekovitoj divljini, i mi jedva čekamo da se vratimo!
