Ponašanje Ministarstva financija u paničnim pokušajima rezanja svih troškova postaje blago rečeno iracionalno, čak se može reći i nasilno. Jednostavno guraju svoje ne poštujući analize i riječ vrhunskih stručnjaka. Ukratko bi se tim riječima mogla opisati farsa od trenutka kad je to ministarstvo od Instituta za javne financije zatražilo detaljnu analizu sustava poticanja štednje do trenutka objave prijedloga za ukidanje poticanja stambene štednje na web-stranici Ministarstva financija. Drugim riječima, Ministarstvo financija potpuno se oglušilo na ključne zaključke “Analize sustava poticanja stambene štednje u RH” koje je potpisalo osam vrhunskih stručnjaka, doktora znanosti, matematičara, pravnika i inženjera koji su na 120 stranica donijeli impresivnu detaljnu analizu domaćeg sustava poticanja stambene štednje i usporedili ga s inozemnim sustavima.
Rad je to prepun podataka, grafikona, računica i vrlo uvjerljivih promišljanja koji je nedvojbeno zaključio da je “...protekom vremena sustav sve isplativiji za državu te je u razdoblju 1998.-2012. u cijelosti vratio (i preplatio) iznos isplaćenih državnih poticajnih sredstava, a njegovim strogo kontroliranim kreditiranjem utječe se i na smanjenje sive ekonomije.”
Može se i usavršiti
Naravno, pedantni stručnjaci upozorili su i na slabosti sustava. Primjerice, procijenili su da bi trebalo destimulirati korištenje DPS-a za nenamjensku štednju i predložili uvođenje diferenciranih stopa DPS-a za one koji dižu stambene kredite, za one koji samo namjenski štede te za one koji koriste DPS samo za nenamjensku štednju. Međutim, onda je uslijedio šok – “autoriteti” u Ministarstvu financija jednostavno su poručili: “Zaključak je da je daljnje poticanje stambene štednje neopravdano te da je taj novac, oko 200 mil. kn godišnje, koji se isplaćuje iz državnog proračuna potrebno svrsishodnije upotrijebiti.”
Tu svoju namjeru uništavanja sustava za koji su stručnjaci dokazali da je koristan te da se može dodatno usavršiti u Ministarstvu su potkrijepili tezom da u Hrvatskoj broj stambenih jedinica premašuje broj obitelji za 30 posto te su naglasili da je prosječan omjer kredita i depozita u sustavu stambene štednje prenizak jer iznosi 54,1 posto. Potpuno su ignorirali ne samo vrlo logične preporuke stručnjaka nego i ključnu napomenu da koristi za državu “...proizlaze iz generiranja zaposlenosti i dodane vrijednosti (ekonomski učinci) te uplatama u državni i lokalne proračune (fiskalni učinci), i to putem direktnih (poslovanje stambenih štedionica), indirektnih (kreditiranje štedionica, ali i štednja bez podizanja kredita) i induciranih kanala (poslovanje sektora građevinarstva).”
U korist – štete
Posljedica je očita. Ministarstvo financija opasno se poigrava mogućnošću da izazove urušavanje jednog od najstabilnijih dijelova financijskog sektora. Sustav stambenih štedionica visoko je, naime, kapitaliziran, stabilan i financijski isplativ te je logična teza da bi se štednjom na nevelikih 200 milijuna kuna državnih poticaja zapravo napravila puno veća šteta te uzrokovao daljnji gospodarski pad.
>>Linić: Ja zaista imam posla sa sve više luđaka!
