Osim da mu pomognu voditi državni sektor, Linić prijatelje zove i kada treba pomoć u preuzimanju privatnih tvrtki. Tako je uz pomoć riječkih tajkuna, koje je predvodio Kalem, pokušao krajem 2011. godine preuzeti Novi list. Propali tajkuni, naftaši, optuženici i pokajnici, porezni dužnici, direktori u javnim poduzećima s ne baš uspješnim karijerama u privatnom poduzetništvu – čine krug prijatelja ministra financija Slavka Linića s kojima se on druži, karta, dočekuje nove godine i ljetuje na njihovim jahtama.
Spašavanje Lenca
Svaki put kad Linić dođe na vlast, neizbježna tema postanu i njegovi prijatelji. Tako je bilo i početkom 2000-ih kad je bio potpredsjednik Račanove Vlade zadužen za gospodarstvo, a tako je i sad kad u Milanovićevoj vladi vodi financije i slovi kao jedan od njezinih najjačih članova. Svi Linićevi prijatelji pritom imaju nekog posla s državom – ili kupuju državna poduzeća ili posluju s javnim poduzećima ili ih on postavlja na direktorska mjesta u državnim tvrtkama ili država spašava njihove privatne tvrtke.
Prema potonjem najeksponiranije u javnosti postalo je Linićevo prijateljstvo s Damirom Vrhovnikom, bivšim suvlasnikom i direktorom brodogradilišta Viktor Lenac. Ministar financija s tim je riječkim tajkunom u kumskim odnosima, a Vrhovnik je prijateljevao i s pokojnim Ivicom Račanom koji je znao provoditi ljetne dane na njegovoj jahti.
Linić je u Račanovoj vladi bio veliki zagovornik stečajeva, no Lenac nije poslao u stečaj, iako je Vrhovnikova tvrtka bila zrela za to. Kako bi spasio brodogradilište svoga kuma, utukao je u njega ukupno 56 milijuna dolara novca poreznih obveznika. No, to Lencu nije baš puno pomoglo jer je ipak završio u stečaju, i to netom po gubitku vlasti SDP-a, pa time i Linića, krajem 2003.
A dok je prijatelju Vrhovniku pomagao da spasi svoju tvrtku, prijatelju Ježiću pomagao je da preuzme jednu drugu. Operacija Ježićeva preuzimanja DIOKI-ja počela je kad je Linić bio potpredsjednik Vlade, a završena je kad je na vlast poslije njega došao HDZ, stranka čiji je i član taj riječki tajkun.
No, ponovnim dolaskom na vlast krajem 2011. Linić opet uskače u pomoć Ježiću i njegovu Diokiju koji je pred propašću. I dok državne tvrtke bez problema tjera u stečaj, za Dioki se snažno angažirao kako bi ga spasio.
Propala poslovna carstva
Vrhovnik i Ježić tako nisu uspjeli održati svoja poslovna carstva koja su stekli preuzimanjem državnih tvrtki i kojima je država obilato pomagala. Nije to uspjelo ni još jednom Linićevu prijatelju, Goranu Štroku, koji je od države kupovao hotele, i to dok je, naravno, Linić bio na vlasti. Štrok, koji slovi kao SDP-ov tajkun, prvo je kupio riječki hotel Bonavia sredinom 90-ih, a zatim od 2000. do 2003. četiri dubrovačka hotela. No, krajem 2011. morao je prodati kreditno opterećene hotele Lukšić grupi i tako se, barem zasad, povukao iz hotelskog biznisa. Iako je njegov prijatelj Linić bio u vladi kad je od države kupio većinu tih hotela, Štrok negira da mu je on pomogao da uđe u hotelski biznis.
A luksuzni hoteli, doduše posredno, izbacili su u prvi plan još jednog Linićeva prijatelja. Ministar financija dočekao je 2013. godinu u Dubaiju, i to u društvu naftaša Joze Kalema, koji slovi kao jedan od najbogatijih Riječana. Kalem je stekao pravo bogatstvo prodavši svoju tvrtku Euro Petrol slovenskom Petrolu, a i nakon toga ostao je direktor u kompaniji. Linićevim ponovnim dolaskom na vlast njegovo prijateljstvo s Kalemom dospijeva pod povećalo javnosti kad je otkriveno da su njih dvojica zajedno posjetili Podravku koja nabavlja naftu upravo od Petrola.
No, Kalem ima još nekoliko tvrtki, od kojih je jedna RI-Most i nalazi se na listi poreznih dužnika s ukupnim dugom prema državi od 7,7 milijuna kuna. Kada su otkriveni slučajevi Podravka i Dubai, branio se da je riječ o poslovnoj suradnji dviju tvrtki za prvi slučaj, dok je za drugi tvrdio da su njegova i Linićeva supruga školske prijateljice, da porezni dug u biti ne postoji i da oko toga vodi spor.
A na Linićevoj listi srama nalazi se tvrtka još jednog njegova riječkog prijatelja. Porezni dug tvrtke RIO, koju vodi Zoran Klarić, iznosi 5,6 milijuna kuna. Klarić je u Račanovoj vladi kao HSS-ov kadar prvo radio u Ministarstvu javnih radova, a zatim je postao šef tvrtke Autocesta – Rijeka Zagreb. Iz tog se doba uz Klarića veže afera jer je tvrtka njegova sina Vegrad radila na gradilištima ARZ-a. Povratkom Linića na vlast i Klarić se zamalo vratio u državnu tvrtku, ali ovog puta u Hrvatske autoceste. No, nakon što je imenovan za direktora u HAC-u, tadašnji ministar prometa Zlatko Komadina poništio je imenovanje i tražio da se novi direktori imenuju preko javnog natječaja. Klarić nije prošao na natječaju, njegov je izbor stopirao novi ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić.
Klarić je dio Linićeve kartaške ekipe, kojoj pripadaju i Juro Bajić te Željko Denona. Oni znaju baciti briškulu i trešetu i u Zagrebu, u poznatoj Trnjanki, koja ima je mjesto okupljanja.
Bajić je u Račanovoj vladi bio pomoćnik ministra financija, a potom je otišao u privatni sektor. Nakon što je promijenio nekoliko tvrtki, početkom 2012. vraća se u državni sektor. Prvo je bio ozbiljni kandidat da preuzme neko od direktorskih mjesta u Hrvatskim željeznicama, ali je završio kao Linićev kadar u upravi HAC-a. Bajić je tada otvoreno govorio da će preuzeti neku od funkcija jer ga je to zamolio prijatelj Slavko. No, nedavno je smijenjen, kao i cijela uprava HAC-a koja je međusobno bila podijeljena na Linićeve i Čačićeve ljude.
A Linićev čovjek je sasvim sigurno Denona, predsjednik uprave ARZ-a, koji je, iako član SDP-a, u upravu te tvrtke bio imenovan još za HDZ-ove vlasti, a predsjednikom je postao kad je njegov prijatelj ponovno došao u Vladu.
Osim da mu pomognu voditi državni sektor, Linić prijatelje zove i kada treba pomoć u preuzimanju privatnih tvrtki. Tako je uz pomoć riječkih tajkuna, koje je predvodio Kalem, pokušao krajem 2011. godine preuzeti Novi list. U ekipi za preuzimanje, među ostalim, bili su i Ivo Usmiani, direktor Jadran-Galenskog laboratorija te Ante Maras, vlasnik Jadranskog pomorskog servisa. A veze Linića i Marasa sežu još iz doba koalicijske Račanova vlade, kada je Maras kupio JPS. Linić je tada inzistirao da Ina proda JPS, unatoč tome što su u naftnoj kompaniji protivili. Pokušaj preuzimanja Novog lista u kojem je sudjelovao i Maras može se tako protumačiti vraćanjem protuusluge.
S'kim, isti si!!!!!! Linicu za tebe nije politika Nesposobnjakovicu, za tebe je kriminal, fuj ko nam je ministar financija fuuujjjjjjjjjjj zalosno!!