Predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Minigo očito ne čita
crnu kroniku. Jer - da čita, onda tražeći jednak medijski tretman za
osumnjičene liječnike ne bi pogrešno tvrdio kako se i osumnjičenima za
ubojstvo objavljuju samo inicijali. Čak i da se ne objavljuje identitet
osumnjičenih za najteže zločine, taj kriterij ne bi se mogao koristiti
u zaštiti identiteta liječnika jer se s gledišta interesa javnosti,
ubojica ili pljaškaš ne može uspoređivati s liječnikom.
Liječnici su uvijek bili na vrhu društvene ljestvice, jedan od stupova
društva, ne samo zbog iznimne važnosti njihove profesije, već i zbog
njihove intelektualne uloge. Iako u Hrvatskoj liječnička plaća to baš i
ne potvrđuje. Kad-tad svi trebamo liječnika, i stoga je ta profesija
jedna od najjavnijih. Imena cijenjenih liječnika znaju čak i oni koje
zanima samo nogomet ili sapunice. I njihove uspjehe mediji tretiraju
gotovo kao i sportske.
Tako je i dr. Ognjen Šimić bio liječnička zvijezda. Ne samo u
Rijeci. Jedan od rijetkih koji je tako i tretiran. I saborski
zastupnici su tražili njegovo društvo. Kao jednakiji od drugih, uz te,
legalno je uživao i materijalne povlastice. I onda, kad se takav
"povlašteni" građanin nađe na meti prijave "običnog" građanina, zar bi
to trebalo zatajiti!? Radi dobrobiti pacijenata!?
Pa, i kad je riječ o policijski potvrđenoj utemeljenosti prijave za
mito. Tako nas uvjerava prvi među 16.000 hrvatskih liječnika, koji ovaj
put zaboravljajući na jednakost svih pred zakonom, rogobori i zbog
lisičina na rukama dr. Šimića jer struka to doživljava kao atak na
sebe, na cijelo liječništvo. Zašto?! Pa, dr. Šimić je samo jedan od
16.000 liječnika. Samo se on suočava s teškim sumnjama.
I na slučaju odvjetnika Velimira Došena, ili dr. Mate Granića, uvjerili
smo se da nije lako suočiti se sa srozavanjem teško stečenog ugleda.
Uloga lisičina na takvim rukama doista je dvojbena kako sa sigurnosnog
tako i s gledišta poštovanja dostojanstva ličnosti, ali u očima onih
kojima su namjere slične onima za koje se sumnjiči šef riječke
kardiokirurgije, lisičine imaju psihološki važno simbolično značenje i
iznimnu vrijednost s gledišta generalne prevencije.
Neka se sjete slike dr. Šimića u lisičinama svaki put svi oni
koji kane uzeti mito. Ta demonstracija represije u zemlji u kojoj je
borba s korupcijom u začecima, toliko je važna da je briga o pravima i
dostojanstvu pojedinca ustuknula prema potrebi da se iskaže odlučnost
državnog aparata.
Upravo zahvaljujući tome i imenovanju sumnjivca, koji je bio tako
ugledan, gotovo nedodirljiv, USKOK-u se zasad javilo još 18 osoba koje
tvrde da su podmićivali dr. Šimića. Da su se mediji držali onoga što
dr. Minigo traži, za Šimićevu mitologiju ne bi znali. Za dobrobit
pacijenata. Osobito onih koji mogu platiti.
U POVODU
