U kolovozu, 1981. godine, tadašnji predsjednik SAD-a, Ronald Reagan, odobrio je proizvodnju neutronske bombe, nakon što je, za vrijeme Carterove administracije, bila obustavljena. Bio je to novi i prilično krupan korak u zaoštravanju odnosa među velesilama. Tadašnji generalni tajnik UN-a, Kurt Waldheim, upozorio je da je svijet u najopasnijoj situaciji, od razdoblja kubanske raketne krize, godine 1962. istaknuvši da u tom ratu, koji bi mogao početi slučajno, ili zbog nečije pogrešne reakcije, nitko ne bi pobijedio.
Utjecajni 'New York Times' tog je kolovoza pisao da je odluka Bijele kuće, o proizvodnji neutronske bombe, usvojena na prijedlog Ministarstva obrane, unatoč izrečenim rezervama Ministarstva vanjskih poslova. Objavljeno je kako je, na sastanku nacionalnog Vijeća za sigurnost SAD-a, kojem je predsjedao Ronald Reagan, tadašnji državni sekretar upozorio kako bi odluka o proizvodnji 800 neutronskih bombi za ispaljivanje iz teških topova i 380 za lansiranje raketama, mogla imati ozbiljne posljedice za odnose SAD sa saveznicima u Zapadnoj Europi.
VEZANI ČLANCI:
No, kao protuargument, Pentagon je tada naveo da se to nuklearno oružje neće skladištiti u Zapadnoj Europi, nego samo u SAD-u. Međutim, u Zapadnoj Europi već je tada bilo stacionirano šest američkih divizija, s raketama 'Lance', koje mogu nositi neutronske bombe, te više baterija haubica, koje također mogu ispaljivati granate s neutronskim punjenjem.
Iako je, kako su tada javljale strane agencije, prenio Večernji list, a sačuvala naša arhiva, predstavnik za tisak Bijele kuće također izjavio da će neutronske bombe biti uskladištene isključivo u SAD-u, tadašnji američki ministar obrane ipak je otišao korak dalje izjavivši da će to, uništavajuće oružje, u slučaj potrebe i uz konzultacije sa saveznicima, u roku od samo nekoliko sati, moći biti prebačeno na bilo koje, potencijalno krizno područje. Dodao je da bi doprema neutronske bombe u Zapadnu Europu 'likvidirala sovjetsku prednost' u broju vojnika i tenkova na liniji koja, u središnjim dijelovima ovog kontinenta, dijeli Istok od Zapada – SSSR je tada, u tom području, imao oko 45 000 tenkova, a NATO 11 000.
Krajnje opasan korak
Reakcija na Reaganovu odluku, kojom je odobrio proizvodnju neutronske bombe, nije se dugo čekala. Sovjetska agencija TASS odmah ju je nazvala krajnje opasnim korakom “koji vodi ubrzavanju trke u naoružavanju strategijskim sredstvima i pripremi za atomski rat“. Tadašnji Sovjetski Savez vrlo je oštro reagirao i ranije, u vrijeme kada je Carter, dok je obnašao dužnost predsjednika SAD-a, odlučio početi proizvodnju dijelova neutronske bombe.
I Tadašnji generalni tajnik UN-a, Kurt Waldheim, upozoravao je da je svijet u najopasnijoj situaciji, od razdoblja kubanske raketne krize, godine 1962. Naglasio je da je stanje izuzetno opasno, zbog napetosti dvaju velesila i sukoba Sjevera i Juga. Waldheim je tada poručio i kako postoji velika opasnost od nuklearnog rata koji bi, kako je rekao, „mogao početi slučajno, ili zbog nečije pogrešne reakcije“, naglasivši da u tom ratu nitko ne bi pobijedio.
VEZANI ČLANCI:
Kako je tada pisao Večernjakov novinar, američka odluka o uvođenju neutronske bombe u naoružanje značila je ignoriranje, ali i izazov međunarodnoj javnosti, a posebno tajništvu UN-a za razoružavanje, u kojem su se, upravo tada, vodili razgovori o zabrani tog oružja.
Tog je ljeta tadašnja 'Grupa 21', koja je obuhvaćala nesvrstane i zemlje u razvoju, ulagala velike napore da se to oružje zabrani, prije no što počne njegova proizvodnja. No, jednostranom američkom odlukom ti su napori postali bespredmetni, jer je bilo jasno da Washington ne namjerava prihvatiti međunarodnu politiku i dogovor o zabrani takvog oružja. Iz Ženeve su tada upozorili da postoji opasnost da i neke druge zemlje, koje sudjeluju u utrci u nuklearnom naoružavanju, iskoriste takav američki stav kao izgovor da i same počnu proizvoditi to vrlo opasno oružje.
VIDEO Satelitske snimke pokazuju razmjere katastrofe na Havajima
1981 su temperature bile po 34 stupnja,a sad je na +30 globalno zatopljenje i klimatska katastrofa