Iako zajedno imaju samo pet od ukupno 42 zastupnika u Donjem domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, dva HDZ-a glavni su kamen spoticanja u formiranju nove izvršne vlasti u toj zemlji.
Tako tvrde svi ostali politički subjekti u BiH, a i čelnici dviju spomenutih hrvatskih stranaka ne čine ništa kako bi opovrgnuli takve ocjene. Naprotiv, raskol između nekadašnjih političkih istomišljenika toliko je dubok da je pravi uspjeh okupiti ih za istim pregovaračkim stolom, a postizanje kompromisnog rješenja o bilo kakvoj političkoj suradnji HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. ne nazire se. Sve ostalo na poslijeizbornoj političkoj sceni u BiH prilično je jasno.
Zahvaljujući uvjerljivoj izbornoj pobjedi u Republici Srpskoj, SNSD Milorada Dodika stranka je bez koje se ni u jednoj kombinaciji ne može formirati vlast na državnoj razini. Ta stranka svjesna je golemih razlika između svojih i programskih ciljeva većinski bošnjačkih i hrvatskih stranaka pa inzistira na stavu da treba formirati isključivo "matematičku većinu" u Parlamentu BiH. Pritom je za saveznika spremna prihvatiti bilo koju bošnjačku i hrvatsku stranku koja može osigurati više od 50 posto glasova iz Federacije BiH u državnom parlamentu.
Matematički savez
Dvije vodeće bošnjačke stranke, SDA i Stranka za BiH, bez puno dvojbi prihvatile su takav matematički savez s Dodikom. Već te tri stranke imaju dovoljno glasova u Donjem domu Parlamenta BiH da mogu formirati izvršnu vlast. No, iako im za formiranje vlade ne trebaju hrvatske stranke, Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Haris Silajdžić vrlo dobro znaju da dugoročno nijedna vlada ne može biti stabilna bez jasne potpore u Domu naroda, gdje Hrvati, zahvaljujući paritetnoj zastupljenosti, mogu blokirati sve važnije odluke i zakone. Stoga je u novoj parlamentarnoj većini potrebno imati barem jedan od dva HDZ-a.
Zbog istovjetnih stavova o ustavnim promjenama, SDA se zalaže za savez s HDZ-om BiH, a Stranka za BiH iz istih bi razloga u izvršnoj vlasti voljela vidjeti predstavnike HDZ-a 1990. Kompromisno rješenje bio bi savez s oba HDZ-a, ali to je opcija na koju zasad nisu spremni ni u Čovićevu ni u Ljubićevu HDZ-u.
Izuzmu li se tu osobne intrige i netrpeljivosti, čiju ulogu ne treba podcijeniti, razloge žestokih sukoba između dva HDZ-a ponajprije treba tražiti u različitom odnosu prema ustavnim promjenama i uopće uređenju države BiH. Jedino u čemu se slažu jest konstatacija da je sadašnji položaj hrvatskog naroda u BiH neodrživ, ali kako promijeniti to stanje, pitanje je na koje daju potpuno različite odgovore.
HDZ BiH radio bi na postupnoj reformi državnog ustava koja bi smanjivala ovlasti i ulogu entiteta, a jačala državu te bi Hrvati, usprkos svojoj malobrojnosti, imali zajamčenu kakvu-takvu ravnopravnost. S druge strane, HDZ 1990. također želi oslabiti entitete, ali ne reformom postojećeg, već izradom potpuno novog državnog ustava. Pritom se ne odriču ni ideje o trećem entitetu, iako znaju da je to danas prilično nerealna opcija.
Nagli zaokret
U svakom slučaju, sigurno je da sadašnji odnos između dva HDZ-a ne pridonosi postizanju proklamiranih ciljeva nijedne od tih stranaka. Naprotiv, gura bosanskohercegovačke Hrvate u još težu poziciju. Ne dogodi li se nagli zaokret u politici dva HDZ-a, o hrvatskim predstavnicima u izvršnoj vlasti BiH odlučivat će vjerojatno matematika. SNSD, SDA i Stranka za BiH nagovijestili su da će formirati vlast s onim HDZ-om koji bude imao većinu hrvatskih glasova u domovima naroda na razini Federacije i države BiH. Neizvjesno je, međutim, koji će to HDZ biti, jer proces konstituiranja kantonalnih skupština, iz kojih se biraju izaslanici u Dom naroda FBiH, još traje.
Na kantonalnoj razini možda se i najbolje oslikava ta hrvatska politička agonija u BiH, jer, svjesni uloga koje nosi formiranje vlasti u kantonima, oba HDZ-a povlače krajnje neočekivane poteze. U Mostaru i zapadnoj Hercegovini HDZ 1990. vlast uspostavlja uz pomoć Stranke za BiH i HSP-a, a u Livnu mu je koalicijski partner Dodikov SNSD. HDZ BiH, pak, u središnjoj Bosni kantonalnu vlast formira uz pomoć SDA i SDP-a, a u bosanskoj Posavini potrebnu parlamentarnu većinu održava zahvaljujući jednom zastupniku Narodne stranke Radom za boljitak koju vode braća Lijanovići.
U takvoj situaciji, u kojoj svatko trguje sa svakim, teško je i pretpostaviti kakav će biti odnos snaga u Domu naroda. Rokovi za formiranje vlasti ionako su već gotovo probijeni i vrlo lako može se dogoditi da se nova vlada na razini države, a samim tim i Federacije BiH, ne uspije formirati do kraja ove godine.
Utihnuo Zagreb
Katolička crkva u BiH uglavnom se drži postrani. Kardinal Vinko Puljić zatražio je od čelnika tih dviju stranaka da prevladaju razlike i dogovore se o zajedničkom sudjelovanju u vlasti. Očito je da Puljić ne želi glumiti arbitra u toj političkoj borbi. Utihnuli su i glasovi iz Zagreba koji su, nekada više, a nekada manje, podržavali HDZ 1990. Zbog naglog gubitka utjecaja Ive Sanadera na Čovićev HDZ, teško je očekivati da bi aktualni hrvatski premijer mogao biti posrednik u mirenju dviju "sestrinskih" stranaka u BiH.
Kako god bude završila priča o uspostavi nove vlasti u BiH, sigurno je da će Hrvati biti najveći gubitnici. Toliko očekivana stranačka pluralizacija unutar hrvatskog naroda u BiH odvija se na pravi "balkanski" način. Umjesto demokratske borbe idejama i programima, bosanskohercegovačkim Hrvatima na izborima se, a i nakon njih, nude međusobne optužbe i uvrede političara koji bi trebali artikulirati želje i očekivanja pripadnika najmalobrojnijeg naroda u BiH.
Proces ukidanja konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH, koji je formalno započet izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, vjerojatno će biti nastavljen, jer oni koji su dobili povjerenje hrvatskog biračkog tijela na listopadskim izborima očito nisu u stanju artikulirati bilo kakvu jedinstvenu nacionalnu politiku prema budućnosti BiH i njezinu ustroju.
