Slovenski veleposlanik pri EU Igor Senčar nije ni do srijede navečer izvijestio kolege iz EU 27 na sjednici Odbora stalnih predstavnika (COREPER) u Vijeću EU o odluci svoje vlade da blokira otvaranje pristupnih pregovora Europske Unije i Hrvatske u devet i zatvaranje u dvama pregovaračkim poglavljima. Europska komisija je, naime, predložila, a ostalih 26 zemalja članica prihvatilo, da se pregovori otvore o 10, a zatvore o pet poglavlja.
Izvor francuskoga Predsjedništva EU vidi u tome nadu, iako slabašnu, da bi se do jutros u 11 sati, kada je ta točka na COREPER-ovu dnevnome redu, Slovenci mogli urazumiti.
- Danima smo naporno vijećali, činilo se da smo pred rješenjem, ali su se Slovenci onda povukli – izjavio je navedeni izvor. Dodao je da su Francuzi spremni nastaviti vijećanje sa slovenskim predstavnicima, “iako je do petka ostalo malo vremena”.
Ta su se poglavlja, naime, trebala otvoriti odnosno zatvoriti na Međuvladinoj pristupnoj konferenciji (IGC) u petak u Bruxellesu, kojoj je s hrvatske strane supredsjedatelj ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, a s francuske se još ne zna hoće li to biti ministar Bernard Kouchner ili novi državni tajnik za Europu Bruno Le Maire “jer se satnice njihovih putovanja još usklađuju”.
Francuski izvor nije želio govoriti o daljnjim koracima prije konferencije za novinare nakon IGC-a; samo je rekao da će sada “i ostale zemlje morati preuzeti svoj dio odgovornosti”. To znači da će se slovenska blokada hrvatskoga pristupnoga postupka naći na stolu ministara vanjskih poslova EU27, bilo na njihovu neformalnome sastanku 8. siječnja u Pragu, bilo na sljedećemu sastanku Vijeća EU za opće poslove i vanjske odnose 26 siječnja u Bruxellesu.
I u Europskoj komisiji suzdržavaju se službenih osvrta na slovensku blokadu dok se ona ne pokaže na djelu, ali neslužbeno kude Sloveniju što zlorabi pristupne pregovore i putem njih pokušava na silu, mimo europskoga pravnoga reda, ostvariti svoje ciljeve u dvostranome sporu.
Lažni slovenski izgovori
Slovenski se političari izgovaraju da su stare zemlje članice i ranije ucjenjivale kandidatske zemlje, no, riječ je o poluistini. Njemačka je pokušala uvjetovati Češkoj ulazak u EU poništenjem “Beneševih dekreta”, kojima su 1946. godine sudestki Nijemci razvlašteni i protjerani iz svojih naselja u Njemačku. Austrija je, pak, Sloveniji pokušala uvjetovati članstvo gašenjem nuklearke u Krškome.
No, kada su upozorene da su ti uvjeti protivni europskome pravnome redu, obje su zemlje svoje zahtjeve povukle. Spor Njemačke i Poljske oko granice nije u pristupnim pregovorima ni jednom spomenut; dapače, Njemačka je Poljsku za ruku uvela u EU, iako je ova za to jedva ispunjavala uvjete; granični spor ni danas nije riješen.
Slovenci se također izgovaju da su i oni morali za ulazak u EU dati “vrlo bolne ustupke”. Što je potpuna laž. Talijanski uvjet da Slovenija otvori svoje tržište nekretnina građanima ostalih zemalja članica spada u temelje jedinstvenoga europskoga tržišta, kome se Ljubljana pokušavala izvrdati, a i tu je dobila odgodu od četiri godine!
Drugi “bolan” zahtjev, kojemu je također pokušala izbjeći, bilo je ukidanje duty-free shopova na granicama prema ostalim zemljama članicama. EU je, naime, i carinska unija, pa europsko zakonodavstvo takve prodavaonice dopušta samo na vanjskim granicama Unije i u zračnim lukama, i to samo za putnike koji lete u zemlje izvan EU.
