Afera s dijalizatorima u Hrvatskoj uzdrmala je naše zdravstvo, završila smjenom ministrice, ali i prvi put, snažnije nego ikad dosad u nas, skrenula pozornost na problem, aktualan i u svijetu - jatrogene bolesti: tabu tema javnosti! Riječ o bolestima nastalima liječenjem, tehnologizacijom, industrijalizacijom te dehumanizacijom medicine.
O broju umrlih u nas, koji su žrtve medicinskih grešaka, moderne dijagnostike, tehnološkog i nehumanog postupka..., nema podataka jer nema takve evidencije. Podaci o tome su oskudni i u svijetu, jer se mnogo toga u lokalnim okvirima, ali i globalno, zataškava.
Nema sustavnog praćenja
- Tragedija s dijalizatorima nije novi zdravstveni incident, jer industrijalizirana medicina već godinama u svijetu i u nas proizvodi te greške: lijekovima, dijagnostikom, modernim dijagnostičko-terapeutskim postupcima... Tehnologizirana i industrijalizirana medicina stalno stvara otpad štetan za ljude, primjerice radioizotope i toksične tvari. Probleme jatrogene patologije pratim već 30-ak godina, a na skupovima patologa nekoliko sam puta upozorio na njih i njihove posljedice - čuli smo od prof. dr. sc. Mladena Belicze, pročelnika Zavoda za patologiju "Ljudevit Jurak" zagrebačke Kliničke bolnice Sestara milosrdnica i zamjenika ravnatelja bolnice.
No, sustavnog praćenja problema jatrogene patologije nema i nerijetko se u svijetu i u nas sve najčešće svodi na puka nagađanja i pojedinačne (ne)sreće. Sistemsko rješavanje te problematike priječi sustav vrijednosti globalnog svijeta, koji je izgubio humanu dimenziju, i multinacionalne farmaceutske i druge kompanije koje žele profit po svaku cijenu.
- Bespomoćnost društva, kad su u pitanju jatrogene bolesti, može se intonirati poznatom krilaticom grijeh struktura. Javnost mora biti upoznata s posljedicama napretka medicine i medicinske tehnologije. U SAD-u postoje u novije vrijeme građanska udruženja poput Američkog jatrogenog udruženja, koje upozorava na jatrogene bolesti te poziva javnost da se aktivno uključi u sustav praćenja nastanka tih bolesti kako bi se spriječile. K tome, kako bi se to moglo valjano provesti i u nas, prijeko je potrebno sustav vrijednosti više humanizirati u medicini, ali i na razini općeg društva. Gubitak moralnih vrijednosti osobito je osjetljivo pitanje u zdravstvu i medicini, gdje pacijent uvijek mora biti u prvom planu. Nerijetko se dogodi da bolesnik, kojemu treba možda samo malo više liječničke pažnje, razgovor s njim, ostane razočaran, pa pomoć traži u alternativi, primjerice u homeopatiji ili akupunkturi - upozorava prof. Belicza.
Prisutnije religijsko djelovanje
Reakcija na negativne efekte moderne tehnologijske medicine nenormalan je porast alternative. U samo nekoliko godina u nas su se namnožile tisuće "spasitelja bolesnika" koji naivnim ljudima, spremnima u teškoj situaciji hvatati se za slamku, besramno izvlače novac. Zarađuju na tuđoj nesreći, bez zakonsko-pravne kontrole, zato jer im je to dopustilo naše sudstvo i jer su uletjeli u prazni prostor službene medicine, tj. ondje gdje je ona zakazala. Negledanje pacijenta kao čovjeka - sastavljenog od tijela, uma, duha i duše - stoji modernu medicinu gubitka povjerenja u sustav liječenja.
- Ljudi gube povjerenje u liječnike, a to se ne smije dopustiti. Činjenica je, doduše, da liječnici nemaju uvijek vremena za pacijenta, ne zato što to ne bi htjeli ili željeli, nego zato što imaju previše posla, te jedva stignu operirati sve pacijente ili pregledati ih. Stoga smatram da bi u ovakvoj situaciji u našim bolnicama, ali i u svijetu, morala biti prisutnija religijska zajednica, u nas prije svega Katolička crkva, koja će naći vremena i pravih riječi za teške pacijente. Osim bolnica, to bi religijsko djelovanje trebalo biti prisutnije i u ustanovama gdje su stari i onemoćali pacijenti, koji u posebnim ustanovama iščekuju smrt. Nekoć je, kad se umiralo u kućama s obitelji, i smrt bila humanija.
Primjerice, predviđa se da će Zagreb za 10 do 15 godina imati 30 posto stanovnika starijih od 65 godina. Ako se ne riješi u nas problem hospicija, imat ćemo kao društvo velikih problema. Ne mogu svi, kao danas neki pojedinci svojim roditeljima, osigurati dugovremenski smještaj u jedinicama intenzivne skrbi gdje im nije mjesto, a k tome šire i razne bakterije, koje su opasne za ostale bolesnike - veli prof. Belicza.
Etičke i moralne norme
Naš sugovornik postavlja pitanje: dokle može ići ljudski "rast"? Ljudi se, s jedne strane, zaklinju u preventivu a, s druge, ulažu u pogone. Samo će zdravije moralno etičko okruženje, naglašava, jamčiti i zdraviji odnos prema jatrogenim bolestima.
- Kao mala zemlja, u prednosti smo pred velikima, u kojima velike kompanije i njihov profit određuju odnos prema zdravlju. Ne smijemo zaboraviti nesretnu činjenicu da je zdravlje danas postalo roba. S njim se trguje i ostvaruje profit. No, Hrvatska je, gledano s te strane, ipak u prednosti i još ima pozitivniji i čovječniji odnos prema pacijentu od visokorazvijenih zemalja.
Rješenje za jatrogene bolesti u nas jest u formiranju stalnog centra u Ministarstvu zdravstva koji će se njima sustavno baviti. Doduše, zasad postoji komisija za lijekove, no nisu samo lijekovi uzroci jatrogenih bolesti, nego i sav anatomski otpad, rengeni... K tome, prijeko je potrebno, po uzoru na SAD, formirati nevladinu udrugu građana koja će pratiti nastanak i razvoj tih bolesti. Danas su problem u Hrvatskoj dijalizatori, a sutra će možda biti monitori ili slično. Zalažem se, dakle, za humaniji i etičniji pristup u medicini, kako nužna tehnologizacija ne bi bila i dominantna. Moraju se prihvatiti etičke i moralne norme ponašanja u medicini i zdravstvu - zaključio je prof. M. Belicza.
Piše Gordana Rebić
