Jače širenje epidemije, povratak ovrha, otvaranje pregovora sa sindikatima oko plaća i izmjena Zakona o radu, bojazan od smanjenja plaća ili gubitka posla... neki su od strahova s kojima pojedinci i društvo u cjelini nesigurno dočekuju jesen. Ljudi strepe s više strana. Boje se bolesti, boje se čak i samoizolacije prije bolesti jer im to drastično smanjuje prihod, ne znaju kako bi se bolest mogla na njih odraziti.
Mnogi se boje da bi mogli ostati bez posla, da će im se smanjiti primanja. Sve to rezultira oprezom u svemu, pa i u potrošnji. Što god ne moraju kupiti danas, ljudi i ne kupuju, opisuje prevladavajuću atmosferu sindikalac Krešimir Sever, čovjek koji je svakodnevno u kontaktu s građanima i zaposlenima.
U siječnju sve izgledalo ružičasto
– Generalno, strah nije dobar. Ponovno se podgrijava sukob između javnog i privatnog sektora, dio poslodavaca gleda gdje bi se prištekao na državne jasle, iako im pomoć države nije neophodna – veli Sever koji otkriva da često dobiva pritužbe radnika da rade puno radno vrijeme, ali ih poslodavac vodi u evidenciji skraćenog radnog vremena jer želi izvući novac iz države. To može, kaže, i ljutiti i rastužiti, jer se uvijek nađe određeni broj ljudi koji zloupotrebljavaju sve što mogu. Isto tako, dodaje Sever, imamo i dobrih primjera kad se poslodavci odnose prema svojim zaposlenima kao prema članovima obitelji. Iz poduzetničkog ugla slika nije nimalo optimističnija. Aktivist iz poduzetničkih redova, i sam vlasnik privatne tvrtke za zapošljavanje Petar Lovrić veli da je njemu osobno u siječnju sve izgledalo ružičasto. Hrvatska je trebala 90 tisuća stranih radnika, planirali su otvoriti firmu u Ukrajini, ušli su u partnerski odnos s jednom tvrtkom u Nišu, pripremali tržišni nastup u Njemačkoj, ali od ožujka praktično je sve stalo.
– Neki blagi optimizam tinja jedino oko građevine i obnove Zagreba. Nadam se da će država biti dovoljno pametna da posao obnove disperzira prema malim tvrtkama jer ako samo nekoliko velikih dobije posao, napravit će veliku štetu za društvo, priča Lovrić.
– Ekonomija se temelji na potrošnji. Jako puno malih poduzetnika će propasti. Mogu se ubacivati pozajmice u firmu, ja to činim mjesecima, ali ako nakon četiri ili pet mjeseci nema trendova ili pokazatelja nabolje, onda ni to nema smisla, veli Lovrić koji se žali da smo kao država i dalje suludo represivni, prenormirani, pravno nesigurni.
– Ponovno namjeravam izaći sa zahtjevom da se poslodavce oslobodi obveze provođenja ovrhe nad radnikom. Ima strašno kompliciranih slučajeva, često moramo angažirati odvjetnike da bi uopće odgonetnuli što učiniti kad stigne prijedlog da se ovrši radnikova plaća. Kad nastupi ovrha, naplati se banka, ovaj, onaj, a jedini koji taj posao besplatno radina štetu vlastitog društva je poslodavac, kaže Lovrić kojemu je žao što država ništa ne čini da poduzetništvo učini jednostavnijim. U svakom državnom reformskom paketu spominje se rasterećenje poduzetnika, no u stvarnom životu toga nema.
– Jesen i razdoblje do idućeg proljeća bit će brutalno teški. Nisam pesimist, dugoročno nećemo imati problema jer imamo resurse, ali mnoge tvrtke neće preživjeti, bit će velikih osobnih drama. Nama se nudi stravičan broj životopisa, potražnja za poslom je ogromna, a posla nema, priča Lovrić. Mnogo je, veli, poduzetnika kojima je sad žao što odmah u ožujku nisu stavili ključ u bravu, povučeni državnim potporama, jer su im se u međuvremenu nakalemile mnoge obaveze koje nemaju čime pokriti. Krešimir Sever također apelira da se maksimalno pomogne malim i mikropoduzećima.
– Velikim sustavima nije trebalo pomagati bespovratno, trebale su to biti pozajmice koje bi vratili kasnije. Mali i mikro poduzetnici trebaju ozbiljniju pomoć države jer se oni teško oporavljaju kad jednom propadnu, kaže Sever. U takvim neizvjesnim uvjetima, kad se živi i radi iz dana u dan, a ljudi ne znaju što ih čeka i boje se za svoju egzistenciju dok roditelji strepe kakva ih školska godina čeka, dosadno neće biti niti u Saboru i u strankama. Pa čak i unatoč tome što su parlamentarni izbori ostavili relativno “čistu” situaciju i rezultirali stabilnom vladajućom većinom koja se, kako je i sam premijer kazao na zadnjem sastanku koalicijskih partnera, neće širiti, ali kazao je da od njih traži monolitnost. Oporba s druge strane neće mirovati. Nakon izbora oslabljeni populisti, mahom desni, već su demonstrirali u kojem su pravcu otišli subotnjim antikorona prosvjedomnazvanim Festival slobode na kojem se moglo vidjeti predstavnike Domovinskog pokreta, Mosta, Živog zida... A što je obrazac koji se, unatoč tomu što nitko ne očekuje novi lockdown, ipak može ponavljati.
– To je jedno folklorno događanje koje neće poprimiti veće razmjere i od kojeg, po mom mišljenju, ne treba strahovati. Za razliku od drugih država u Europi gdje takve skupove organiziraju i ekstremno desni i ekstremno lijevi političari, kod nas je takvu retoriku preuzela desnica koja je nakon izbora stjerana u kut i ne zna što bi sa sobom. Domovinski se pokret raspada, Most se svodi na šminkerske akcije pomoći influencerima i ovo je rezultat – kaže Puhovski.
Lokalne bitke u fokusu
I dok su desnije stranke očito našle novu temu, platforma Možemo!, kaže Puhovski, mora odlučiti želi li biti zagrebačka stranka ili nacionalna. Za sada im, kaže, ide dobro, a jedan od razloga, kaže, jest i taj što je HDZ shvatio kako su jedina stranka koja im ne konkurira po biračkom tijelu i tako se i ponašaju prema njima. Primjer je Zakon o obnovi Zagreba što je tema koja spada među važnije i definitivno će obilježiti vruću saborsku jesen, a dovoljno je primijetiti da su vladajući do sada prihvatili 11 amandmana Možemo! na taj zakon.
U uvjetima korone i teške i neizvjesne zdravstvene i gospodarske situacije, na političkom će se planu dio stvari događati i iza kulisa. Poput odluka koje kandidate gurnuti u utrke za lokalne izbore koji se održavaju u svibnju iduće godine. Kampanja za velike gradove, pogotovo Zagreb, de facto je već u tijeku i do kraja godine trebala bi biti poznata i imena pojedinaca koji će izaći pred birače. Ne treba zanemariti i činjenicu da će HDZ do kraja ovog mjeseca donijeti i odluku hoće li svoje unutarstranačke izbore provesti do kraja, a što Plenkoviću nije nebitno s obzirom da se bliže lokalni izbori i da na njih želi “gurnuti” svoje kandidate.
– Uvjeren sam da će Plenković održati unutarstranačke izbore prije lokalnih jer sigurno ne želi opterećivati svoj autoritet lošim kandidatima. Sada uostalom jako dobro stoji i vjerojatno će čekati prvu priliku da se epidemiološka situacija poboljša i održati te izbore – drži Puhovski.
S kojim će ljudima u lokalne utrke, pitanje je na koje do kraja godine odgovor treba naći i SDP koji je trenutačno potpuno zaokupljen upravo izborom svog novog vodstva te je de facto irelevantan na političkom planu. A o unutarstranačkim izborima koji se održavaju 26. rujna ovisit će i to u kojem će smjeru SDP uopće krenuti, kako će se u budućnosti pozicionirati, kako se ponašati u Saboru, a čeka ih i odluka s kojim bi to ljudima oni vodili gradove, općine i županije što će im biti prvi test.
Posebno će biti zanimljive kombinacije za četiri najveća grada jer postoji realna mogućnost da se dogode promjene prvih ljudi. Pogotovo u Rijeci gdje je dugogodišnji gradonačelnik, SDP-ov Vojko Obersnel, najavio odlazak u političku mirovinu, u Osijeku gdje Ivica Vrkić neće u utrku iz zdravstvenih razloga te u Zagrebu gdje je Milan Bandić poprilično oslabljen i kojemu bi izborni dan mogao pasti nikad teže. Ako se na tim izborima uopće ponovno i kandidira.
Jos je teza situacija kada ljudi cekaju da ih drzava spasi umjesto da se sami poturde nesto uciniti. Sigurno ima pametnijih stvari nego prosvjedovati na trgu protiv nosenja maski