Nakon referenduma koji se održava 22. listopada u talijanskim regijama Venetu i Lombardiji neće se ništa dogoditi jer su oni konzultativni, u skladu su s ustavom, pa je i pitanje hoće li na birališta privući veći broj birača.
Nezainteresiranost glasača
Referendum više ima političku vrijednost za predsjednike regija Lombardije Roberta Maronija i Veneta Lucu Zaiju, članove Sjeverne lige, koji su ga sazvali kako bi pitali građane jesu li za veću autonomiju od one koju uživaju. U Lombardiji, regiji od 10 milijuna stanovnika, nije potreban kvorum da bi se izjašnjavanje smatralo valjanim, a Maroni je izrazio nadu da će na birališta izaći više od 34% birača koliko ih je izašlo 2001. kada se glasovalo o izmjeni članka 5. talijanskog ustava o proširenju autonomnih prava.
Dakle, i kad je bila riječ o važnom pitanju izmjene ustava koji predviđa decentralizaciju vlasti na birališta nije izašla ni polovica birača, a stvarno je pitanje koliko će ih izaći za pitanje koje ne mijenja mnogo, osim što dvojici regionalnih predsjednika daje veću političku vidljivost. Gotovo nijedna stranka ne protivi se glasanju za veću autonomiju. Čak i regije u kojima su na vlasti druge stranke pripremaju su se za slične referendume, također nepotrebne. Jer, ustav predviđa da sve regije mogu od središnje vlade tražiti veće ovlasti i bez održavanja referenduma. Nijedna regija do sada nije tražila pregovore s vladom, već su jednostavno organizirale “propagandne” referendume. I nijedna regija nakon referenduma nije tražila veću autonomiju, možda i zato što onda nakon nekoliko godina ne bi mogla organizirati drugi referendum o istom pitanju nakon kojega se opet neće ništa dogoditi. Ako na nedjeljnom izjašnjavanju pobjedi “da” za veću autonomiju, možda će jedino dvojica guvernera imati malo veću političku težinu.
Odluka na parlamentu
Neće se proglašavati “neovisnost”, neće se čak ni dobiti, bez pregovora, posebni autonomni status. Naime, u Italiji od 20 regija njih pet (Furlanija-Julijska krajina, Sardinija, Sicilija, Trentino-Južni Tirol i Valle d’Aosta) specijalni status tri imaju zbog velikih jezičnih manjina, a dvije su otočne pa imaju poseban status. Te regije imaju ovlasti i donošenja zakona. Sada bi i Lombardija i Veneto htjeli specijalni status kakav ima spomenutih pet. Stvar je u tome što svaka regija i bez održavanja referenduma može zatražiti veću autonomiju, o čemu na koncu odlučuje parlament.
Lombatdija se Hrvatskoj pripaja, jer tu žive povjesno Hrvati.