Mandarine, kavu i jogurt jučer sam kupila na akciji u Kauflandu, svježe meso u Getrou, jabuke, ulje, paket trajnog mlijeka i tjesteninu u Plodinama, a povrće, sir i toaletni papir danas u Konzumu. Tako uštedim najmanje 40 kuna tjedno, što je u situaciji kad moja četveročlana obitelj mjesečno preživljava s manje od 1800 kuna, koliko nam preostane za hranu, veliki uspjeh – kaže Zagrepčanka Lidija Horvat, jedna od brojnih građana koji u krizi sve češće kupuju od akcije do akcije.
Po prašak na kraj grada
Kako bi uštedjeli svaku kunu, građani su kritičniji, aktivniji, informiraniji, racionalniji i osjetljiviji na cijene pa je “život na akciji” za više od trećine njih postao svakodnevica. Čak 33% o njima se redovito informira iz letaka, ali i oglasa, preporuka rodbine i znanaca, s internetskih portala... pokazalo je istraživanje Hrvatske gospodarske komore. S nižom cijenom litre suncokretova ulja od 6,99 kuna, 250 grama milke za 13,99, jogurta ‘z bregov za 8,99 kuna, mandarina za 3,99 kuna... u potrošačkoj košarici vrijednoj oko 500 kuna tako se skupi i 150 kuna ušteda, otkriva Lidija, što potvrđuje i Večernjakovo istraživanje.
Na 35 nasumice odabranih artikala vrijednih 677,81 kunu na akciji u šest trgovačkih lanaca koje smo obišli, moguće je uštedjeti 217,65 kuna. Samo na kilogramu čokolina, koji je ovih dana na akciji u Mercatoru stajao 34,99 kuna, može se uštedjeti i 15-ak kuna jer smo taj isti Podravkin proizvod u drugoj trgovini našli za 47,99 kuna. Zna li se da deset najvećih trgovačkih lanaca drži 74% hrvatskog tržišta, jasno je da se zbog višegodišnjeg pada kupovne moći vodi žestoka bitka za svakog kupca koji je sve manje lojalan i umjesto kod dva, sada kupuje i kod 5-6 različitih trgovaca. Udio privatnih, jeftinijih trgovačkih marki, na štetu poznatih brendova proizvođača, u prehrani je već visokih 24%. Po osam kilograma praška za rublje Faks Jubilee za 69,99 kuna građanima nije teško otići sa zagrebačkog Črnomerca na drugi kraj grada, sve do Sesveta, pa veći trgovci imaju čitavu vojsku ljudi koja svakodnevno tajno obilazi konkurenciju kako bi se svakodnevno uštimavale cijene.
Sve kataloge pred sebe
– Uoči Svih svetih imali smo akcijsko sniženje lampaša za 30%. Ni sama ne znam koliko sam ih prodala. Danas već nema nikog. Kupci jednostavno rasprostru sve prikupljene kataloge ispred sebe i idu od jednog do drugog trgovca. Prije su to uglavnom radili umirovljenici, a sada baš svi – kaže prodavačica Dione Snježana Balen. Dr. sc. Ivan Damir Anić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta kaže da je to logična posljedica niske kupovne moći. Građani su preopterećeni kreditima i drugim financijskim problemima. Normalno je da to kompenziraju uštedama na akcijama koje će biti i češće ako se kriza nastavi, odgovara on, dok psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić smatra da cjelodnevno obilaženje trgovina kako bi se uštedjelo pet kuna na proizvodu kojemu istječe rok ili je roba s pogreškom, može biti i novi oblik šopingholizma, odnosno ovisnosti.
Psihologinja Mirjana Krizmanić smatra da je u krizi, kad je toliko ljudi bez posla, a mirovine su premale, život “na akciji” samo još jedan okidač više da ljudi potraže pomoć psihologa kojega si uz satnicu od 400 kuna rijetko tko može priuštiti. – Da se država brine o stanju nacije, u svakom bi kvartu imala besplatnog stručnjaka psihologa koji bi ljudima davao prave životne savjete kako ne bi gubili nadu i razbolijevali se zbog depresije – tvrdi Krizmanić. Većina trgovačkih kuća na upit o politici akcija nema komentara. Na primjeru letka za trgovine Mercator i Getro, iz Mercatora odgovaraju da svaki tjedan u ponudi imaju oko 120 najvažnijih artikala iz segmenta prehrane i kozmetike.
Koja je cijena realnija
– Njihova je ukupna vrijednost oko 3600 kuna po redovitim cijenama, dok se s akcijskim u suradnji s dobavljačima može uštedjeti i do 1000 kuna, ne računajući ostale popuste – kažu u Mercatoru. Iz DM-a su se nedavno pohvalili da su kupcima lani u različitim programima osigurali čak 140 milijuna kuna ušteda. No kupci se sve češće pitaju koja je cijena proizvoda realnija – redovita ili akcijska – tim više što se neki i mjesecima nude po „povoljnijim“ cijenama. Privatni konzultant i nekadašnji čelnik Konzuma Drago Munjiza kaže da se u nas događaju dva paralelna fenomena u trgovaca – reakcija na pad potrošnje zbog “štedljivosti” građana te dumping cijena zbog istiskivanja konkurencije. U vrijeme krize svaki od “igrača” trudi se imati najniže cijene top 100 “socijalnih” artikala, zanemarujući uslugu u prodavaonicama i općenito doživljaj kupnje. Trošak je takvih akcija 5-6% ukupnog godišnjeg prometa od 50 milijardi kuna pa dolazimo do svote od 2 do 3 mlrd. troška na sniženjima, objašnjava Munjiza. – Većinu tog troška snose maloprodavači, oko 65%. Kod bitnih proizvoda kao što su šećer, ulje, meso, voće i povrće i slično trgovci često idu i na negativnu maržu u nadi da će to privući kupce u trgovinu tijekom vikenda te da će tada kupiti i proizvode s nešto većim maržama (pakiranu hranu, neprehranu, sezonsku robu…). Bitan je miks marže i za proizvođače i za maloprodavače. Onaj tko ne zna uštimati taj miks jer nema kvalitetne menadžere ili kvalitetan informacijski sustav, sigurno će bankrotirati – kazao je Munjiza.
Akcije dugo vremena postoje, a sad su sve učestalije, i popusti sve veći. Logično je da kupac kupuje na akciji. Zašto npr. da vreću deterdženta kupi po regularnoj cijeni kad to može gotovo u pola cijene, a svaki dan je u nekom lancu akcija barem jednog deterdženta. O hrani da ne govorimo! Temeljne namirnice se mogu naći za -40 %, isto tako voće i povrće. Pa, sredstva za osobnu higijenu i kozmetika, tu su redovite vikend akcije, vrlo kvalitetne marke se mogu naći po smiješnim cijenama. Zaista se jako puno može uštedjeti, a onaj tko do tog zaključka nije došao - ili je glup ili ima previše novaca!