Slovačka je izmjenom zakona s 91 glasom za i 43 protiv za pandemije koronavirusa omogućila nadzor kretanja zaraženih putem mobitela. Kina, Južna Koreja i Singapur građane nadziru putem mobilnih aplikacija, kamera, dronova.
Kina je osmislila aplikacije kojima je evidentirala sve svoje građane i pratila njihovo kretanje, a za uzvrat oni su znali točno jesu li u blizini punktova zaraze ili ne, te kakav je status ljudi koje sreću. Hong Kong je uveo i elektroničke narukvice za praćenje povratnika u grad kojima je određena 14-dnevna karantena. Sve bolesne evidentiraju i javno prikazuju na online kartama, bez identiteta, ali sa statusom bolesti, godina i zgradom te katom u kojem žive.
Kina je uoči koronakrize ozakonila registraciju SIM kartica za mobitele biometrijskim podacima, točnije prepoznavanjem lica. Kamere su na svim javnim punktovima, a negdje je lice i ulaznica za kazalište, kina, plaćanje pa i odlazak na WC. Hrvatska Vlada pokušava uvesti praćenje onih koji su u samoizolaciji tako da prate lokaciju njihova mobitela.
Bez uvida u razgovore
– Propisana mjera dopuštala bi nadležnim tijelima da od telekom operatora dobiju samo lokaciju, bez uvida u to s kime smo i kada razgovarali. Mjera ne uključuje korištenje nikakvih biometrijskih ili drugih privatnih podataka osim lokacije uređaja i zato je smatram razmjernom situaciji i manje invazivnom nego u nekim drugim zemljama. U slučaju da korisnik isključi mobilni uređaj, nadležnim tijelima bit će dostupna zadnja poznata lokacija uređaja – kaže Đuro Lubura, predsjednik Digitalne Hrvatske.
Dok SDP-ov Vojko Obersnel nema problema s predloženom mjerom, njegovi stranački kolege Peđa Grbin i Ranko Ostojić inzistiraju na primjeni članka 17. Ustava, kao i čelnik HSS-a Krešo Beljak, jer takvo zadiranje u slobode i prava smatraju mogućim samo odlukom dvotrećinske saborske većine koja mora proglasiti izvanredno stanje. Iako je i sama pogođena potresom, jer je zgrada u kojoj živi jako oštećena, bivša predsjednica Ustavnog suda prof. dr. sc. Jasna Omejec tu temu smatra iznimno važnom.
U svom osvrtu izričito tvrdi kako “postojeće stanje nije takvo da bi zahtijevalo aktiviranje članka 17. Ustava”, jer i članak 16. propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti zakonom. Štoviše, potonji je u stalnoj uporabi i brojni zakoni prošli su test ustavnosti, pa 2014. i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, tumači Omejec. Taj zakon omogućuje snažno ograničavanje ustavnih sloboda i prava, osobito slobode kretanja (sve do karantene i izolacije), a Vlada i Covid-19 može „proglasiti zaraznom bolešću čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa za RH, kao odrediti odgovarajuće mjere, uvjete, način provođenja, izvršitelje te sredstva za provođenje“. Pa su po toj odredbi proširene i ovlasti Stožera civilne zaštite.
VIDEO: Kako izgleda testiranje na koronavirus?
Istinski test demokracije
Aktiviranje članka 17. protiv koronavirusa “neusporedivo je lošiji odabir”. Prvo, jer postoji niz blažih i prikladnijih mjera, drugo, način uvođenja izvanrednog stanja nije jasno definiran, pa bi se moglo interpretirati kako je za njegovo aktiviranje dovoljno utvrditi da postoji „velika prirodna nepogoda“, pa tako i potres u Zagrebu, što je pogrešno, ističe Omejec. “Pravilna je interpretacija da se izvanredno stanje proglašava obrazloženom odlukom o ograničavanju taksativno navedenih sloboda i prava zajamčenih Ustavom koju Hrvatski sabor donosi 2/3 većinom, a koja ima značenje derogacije tih članaka Ustava dok izvanredno stanje traje.”
Treće, i podvođenje epidemije pod „veliku prirodnu nepogodu“ ne može proći bez poteškoća jer su po Zakonu o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda to samo potresi, požari, poplave, suše... Odabir između članka 16. i 17. Ustava je istinski test demokracije. “Taj odabir jasno pokazuje je li demokracija sposobna obraniti samu sebe u doba Covid-19. Ja tvrdim da jest. Primjena članka 16. Ustava dokazuje da se sve potrebne mjere mogu donositi u okviru ‘normalnog’ demokratskog pravnog poretka, što znači: aktivnim djelovanjem Sabora.”
Otklon od članka 16. dolazi u obzir tek kad bi Sabor bio onemogućen u radu, što bi Ustavni sud morao utvrditi kao i da su ispunjene pretpostavke za funkcioniranje države po modificiranom ustavnom režimu, u kojem predsjednik Republike i Vlada preuzimaju (i) funkciju zakonodavnog tijela. Na taj scenarij u ovom trenutku ne treba ni misliti, a kamoli ga zazivati, zaključuje Omejec. Sve dok Sabor može zasjedati.
g. lubura, starno ste svakoj vlasti na usluzi. mora da vam je tesko pogledati se u ogledalo navecer.