Neprestanim udaranjem u populističke žice političke elite nacionalističkom retorikom prekrivaju stvarne i goruće probleme te guraju narod sve bliže rubu civilizacijske provalije dok svjetski trendovi neumoljivo zaobilaze Hrvatsku.
Podijeljeno hrvatsko društvo u kojem jedni idu na Bleiburg, drugi u Jasenovac, jedni slave Dan državnosti 30. svibnja, drugi 8. listopada, neki potiho 29. novembar, odnosno 10. travnja, neslaganje oko izgleda registarskih tablica, mjesta obilježavanja proslava Dana pobjede – jasna je slika da se u Hrvatskoj živi u nametnutoj nerealnoj klimi.
Galopirajuća nezaposlenost, pri čemu je mladima fakultetska diploma postala karta u jednom smjeru, teška gospodarska situacija, krediti, vanjski dug, pitanja globalizacije, energetike, stranih investicija, stimulacija i poticaji poduzetničkih zona, istraživanje i razvoj, gotovo u tragovima zauzimaju svakodnevne teme. Pedeset tisuća Hrvata pohodi Bleiburg u čast žrtvama prošlih sistema, organiziraju se neki glazbeni koncerti u kojima se govori o čišćenju Hrvatske, ali ne od onih koji su pokrali Hrvatsku, nego od nekih novih (starih) dežurnih krivaca iz prošlosti, ali za 1. maj nitko nije ni stotinu radnika okupio da prosvjeduju za bolje uvjete rada, za borbu protiv nezaposlenosti i neimaštine, nego se roštilja dok radnici bogatih zemalja štrajkaju. U tumačenjima hrvatskih prilika jednostavno je dovoljno reći da obiluje apsurdima, pri čemu se pravo lice pokušava kozmetički uljepšati, a istina je potpuno drugačija.
Bivši sustav Hrvatskoj je ostavio velike naslage komunističkog totalitarnog mentaliteta te je lustracija nužna da bi se izdvojili oni koji su odgovorni, a time unijelo novo društveno ozračje i spriječilo generalno iskrivljivanje prošlosti, jer sve dok se ne raščisti prošlost, njome će političke kreature manipulirati i prekrivati svu štetu koju su nanijele i još je nanose. Politički lideri mogu i moraju postavljati temelje na osnovi kojih društvo može tragati za rješenjima i pragmatičnim pristupima problemima, izbjegavajući dosadašnje scenarije međusobnog omalovažavanja i nadmetanja te svaljivanje krivnje na prošle sisteme.
Svi skandali i afere koje su potresle Hrvatsku ili je još potresaju pokazatelj su bolesti sustava s kojom se treba uhvatiti ukoštac.
Kriminal je duboko ukorijenjen u hrvatski sustav, veliki dugovi neprocesuiranih utajivača poreza koji su u protekla dva desetljeća opljačkali Hrvatsku u velikoj većini nikako do dožive svoje sudske epiloge, dok je korupcija gotovo postala stil života. Građani Hrvatske imaju pravo na istinu, također imaju pravo na odgovornost prema budućnosti zemlje. Bivši komunistički režim svima je u naslijeđe ostavio ne tako lijepa sjećanja, ali da su događaji otprije 70 godina važnija tema od toga kamo ide Hrvatska – jednostavno je neprihvatljivo u modernom demokratskom društvu. Hrvatskoj je prijeko potrebno aktivirati sav potencijal, ponajprije motiviranjem mladih, koji moraju izaći iz apatije, beznađa i cinizma kako bi svi zajedno mogli izgraditi zemlju jednakih mogućnosti i blagostanja za sve!
>>'Ne može ulica biti vlast. Neka branitelji podrže opoziciju i ministre biraju na izborima'
>>Juratović: Bilo bi mi draže da Merkel ide sa zelenima
i te kako je potrena i to odmah