Francuski predsjednik Emmanuel Macron boravio je na Korzici početkom veljače gdje su, jače nego prije, zapuhali vjetrovi neovisnosti, posebno nakon lokalnih izbora održanih prosincu 2017. na kojima su pobijedile stranke korzikanskog nacionalizma. Korzika, francuska regija-otok s oko 340.000 stanovnika, ne samo što nema ni približno sličnu autonomiju kakvu uživa Katalonija ili Baskija u Španjolskoj ili Škotska u Velikoj Britaniji, već su njezini zahtjevi mnogo niži od traženja neovisnosti.
Na administrativnim izborima s 56,5 posto glasova pobijedili su korzikanski nacionalisti koalicije Za Korziku (Pè a Corsicana) na čelu s Gillesom Simeonijem i Jean-Guyom Talamonijem. Drugi je desni korzikanski nacionalist Jean-Martin Mondoloni (18,29 posto), zatim dolazi Jean-Charles Orsucci iz Macronove stranke (12,67 posto), te republikanka Valérie Bozzi (12,57 posto). No, treba kazati kako se na izbore odazvalo samo 52,6 posto upisanih birača, pa je pitanje kakvog su opredjeljenja ti suzdržani građani.
“Pariz treba dobro voditi računa s onime što se događa na Korzici”, izjavio je Gilles Simeoni, novi predsjednik lokalne vlade Korzike. Francuski premijer Edouard Philippe mu je telefonski čestitao na pobjedi i pozvao ga na razgovor u Pariz, a francuski ministar unutarnjih poslova Gérard Collomb novoizabranim je korzikanskim čelnicima zajamčio “dijalog u međusobnom poštovanju”. Simeoni je lokalnim medijima (Corse-Matin, Le petit Corse, Corsica Oggi) kazao kako “očekuje više od protokolarne uljudnosti”.
Gilles Simeoni, rođen u Bastiji 1967., odvjetnik je i “francuski političar”, kako piše u biografiji. Bio je i načelnik u svome rodnome gradu od 2014. u kojoj je Nacionalna fronta za oslobođenje Korzike (FLNC) položila oružje, čime je završeno višedesetljetno (osnovana je 1976.) bombaško napadanje tijekom kojeg je 1998. ubijen francuski prefekt na otoku Claude Érignac, kome je sada, 6. veljače, u Ajacciu, na 20. godišnjicu smrti, Macron posvetio mali trg. Jean-Guy Talamoni, rođen u mjestu Saumur 1960. “francuski je političar i predstavnik korzikanskog nacionalizma”, koji je među svojima izazvao “skandal” kada je 2016. nazvao Francusku “prijateljskom državom”, sada je zatražio otvaranje hitnih pregovora s Parizom. Talamoni, predsjednik korzikanske skupštine, u europskim će glavnim gradovima, kako je najavio, tražiti potporu bude li Pariz “negirao demokraciju” Korzici.
No, ni Simeoni ni Talamoni, koji su se za ove izbore ujedinili u pokret Za Korziku, ne spominju neovisnost, barem do sada. Traže od Pariza četiri stvari: veću autonomiju, amnestiju za “političke zatvorenike”, službeni status korzikanskog jezika zajedno s francuskim jezikom i priznanje “statuta boravka” koji bi omogućio sučeljavanje sa spekulacijama s nekretninama i visokim cijenama kod kupovanja stanova. Dakle, ništa “revolucionarnoga”, ali dovoljno govori kako i Korzika, koja ima malo više autonomije od ostalih francuskih regija, zapravo nije autonomna pokrajina.
Macron je došao u dvodnevni posjet Korzici u povodu obljetnice ubojstva francuskog prefekta koje su počinili korzikanski separatisti i nije dao nikakve naznake da će popustiti zahtjevima nove lokalne vlasti na otoku. Prihvatio je da Korzika bude spomenuta u francuskom Ustavu, ali nije kazao na koji način. No, odbacio je da korzikanski bude službeni jezik ravnopravno s francuskim, da amnestira neke korzikanske zatvorenike koje se na Korzici smatraju “političkima” te da Korzika dobije posebnu autonomiju. Tijekom govora u Bastiji, Macron je kazao kako je uključivanje Korzike u Ustav “oblik priznavanja njezina identiteta i njezino usidrenje u Republiku”.
– U Republici (Francuskoj) postoji samo jedan službeni jezik, francuski… Korzikanski jezik treba zaštititi i omogućiti mu razvitak. Dvojezičnost je priznata i prihvaćena, ali dvojezičnost ne znači postojanje drugog službenog jezika – kazao je Macron te objasnio i kako se sa “statutom korzikanskog boravka (rezidencije) ne može korektno odgovoriti na spekulacije nekretninama na tom toliko turističkom otoku”. Naime, cijene zemljišta i nekretnina na Korzici rastu, tako da stanovnici Korzike ne mogu kupovati stanove ili zgrade, pa bi oni htjeli imati posebne povlastice.
Predsjednik korzikanske vlade Gilles Simeoni i predsjednik korzikanske skupštine Jean-Guy Talamoni ostali su razočarani Macronovim govorom koji su ocijenili “mnogo ispod očekivanja” uz probleme koji postoje. – Bio je to tužan dan za Korziku – kazao je Talamoni, koji je ostao neugodno iznenađen Macronovim odgovorima na njihova četiri zahtjeva. Simeoni je pak komentirao počast koju je Macron posvetio prefektu Érignacu, ubijenom prije 20 godina, kao “uvredljivu” za Korziku.
Da Macron nije ni govorio na Korzici, već da je samo prisustvovao obilježavanju 20. godišnjice smrti predstavnika francuske vlasti na otoku, bio bi to dovoljan znak što Pariz misli o autonomiji. Simeoni, koga nazivaju i umjerenim korzikanskim nacionalistom, upozorio je na moguć povratak nasilja na otoku bude li Pariz ignorirao njihove zahtjeve.
– Neke mi osobe sada govore da ako ti pobjeda na izborima ne dopušta ni da govoriš o onome zbog čega smo za tebe glasovali, onda to znači da je demokracija u slijepoj ulici – kazao je Simeoni i dodao kako “bombe ne smiju biti učinkovitije od demokracije”, ali bi neke osobe mogle biti privučene da ih upotrijebe.
Ceremoniji komemoracije prefekta Érignaca prisustvovao je i Simeoni, inače sin jednog od otaca korzikanskog nacionalizma i koji je kao odvjetnik branio korzikanskog militanta Yvana Colonnu optuženog za ubojstvo prefekta i osuđenog na doživotni zatvor. Svečanosti je prisustvovala i prefektova supruga koja je prostor nazvan “Place Claude Érignac” prozvala “mjestom mira i bratstva”. List Le Monde napisao je kako na Korzici nijedna ulica ne nosi ime ubijenog prefekta i kako mu je tek sada Macron posvetio prostor u Ajacciu. Macron je tom prilikom kazao kako “ono što se tu dogodilo prije 20 godina nije moguće opravdati ili objasniti. To što se dogodilo zauvijek osramoćuje autore”. Jasno je kako neće biti nikakvih amnestija za korzikanske militante. Macron je osudio nasilje i naglasio kako će “odgovorni za nasilje uvijek biti proganjani i neće biti amnestirani”. Nije mogao biti jasniji. No, Macron je nešto i obećao stanovnicima Korzike, odnosno da će do 2020. cijeli teritorij biti pokriven mrežom za mobitele.
Korziku, četvrti otok po veličini u Sredozemlju (poslije Sicilije, Sardinije i Cipra), mnogi nazivaju i Otokom ljepote (L’Île de Beauté), a znana je i kao mjesto rođenja Napoleona (rođen 1769. u Ajacciu) godinu dana nakon što je Republika Genova dala otok francuskom kralju Luju XV., čime je platila dugove. Trećina teritorija je nacionalni park i ima samo 35 stanovnika po četvornom kilometru. Glavna ekonomska grana je turizam, a zatim dolazi poljoprivreda i stočarstvo. Ima oko 20 tisuća malih poduzeća, uglavnom u tercijarnoj djelatnosti (turizam i trgovina). Samo 8 posto poduzeća je u proizvodnji i to uglavnom u agroindustriji. Administrativno je podijeljena na dva departmana, sjevernu i južnu Korziku, te ima 52 kantona i 360 općina. BDP iznosi oko 5,5 milijardi eura, te je i BDP po stanovniku (iznosi 20.149 eura) najniži u Francuskoj.
Nešto malo viši BDP po stanovniku (20.279 eura) ima regija Languedoc-Roussillon (2,6 milijuna stanovnika) na jugu Francuske unutar koje je jedan od pet departmana Pyrénées-Orientales, poznatiji kao francuska Katalonija (470.000 stanovnika). Katalonci iz francuskog departmana Pyrénées-Orientales, također bi htjeli imati više autonomije. Koncem prošle godine i tu su Katalonci prosvjedima tražili više autonomije, a možda bi se i udružili s Kataloncima iz Španjolske. No, jedno su želje dijela stanovništva jedne regije, a drugo su mogućnosti. Osim toga, kao što se vidi i u slučaju s Korzikom, u Parizu nisu popustljivi prema autonomnim težnjama.
Kosovo priznao,a tako sa Korzikom...pa da demokracija...