EKSKLUZIVNO Večernjak u obitelji Grgona, čija je najmlađa članica uoči Uskrsa došla iz bolnice nakon 25 dana kome

Magdalena popravlja svijet

Kad odrastem popravljat ću svijet, ali ne mogu sama. Pomozite mi, ima mjesta za sve. Što čekate! – pročitala nam je majka Magdaleninu omiljenu rečenicu iz knjige
Foto: Antonio Bronić
Autor
Sonja Hoffman
26.03.2008.
u 19:59

Četverogodišnja Magdalena Grgona, koja je ležala u komi dvadeset pet dana, na odjelu intenzivne njege na Rebru, vratila se prije Uskrsa kući. Virus gripe tipa A i visoka temperatura, koja je povremeno prelazila četrdeset stupnjeva, prouzročili su  stanje kome.

Borba s temperaturom
Sve je počelo 22. siječnja kada se mala Magdalena vratila sa zimovanja u Sloveniji, na koje je otišla s vrtićkom grupom.
Čim je Magdalena izašla iz autobusa, majka je primijetila da nešto nije uredu.
– Inače vesela i razigrana, Magdalena je samo  šutjela pa sam, kad smo došle kući, morala nazvati baku Josipu da iz nje izvuče riječ. Tužila se da je umorna – priča mama Vesna.

Sljedećeg jutra djevojčica se probudila u vrućici.
– Temperatura je prelazila četrdeset stupnjeva, pa smo otišli pedijatrici. Doktorica joj je izvadila krv i rekla da je riječ o gripi, da nikakvi lijekovi nisu potrebni te da je najvažnije snižavati joj temperaturu – tumači Vesna.
Tri dana, kaže mama, borili su se da lupocetom i tuširanjem snize Magdaleni temperaturu.

– Suprug Jadranko i ja zvali smo Klaićevu bolnicu te im objašnjavali da temperatura na pada. Rekli su nam da joj dajemo antipiretike i da je tuširamo. Sve je bilo uzalud – objašnjava potresena baka Josipa.
Tog popodneva, priča baka, Magdalena je rekla da je umorna i jednostavno izgubila svijest.

Hitno su otišli na Rebro gdje je djevojčica odmah primljena na pedijatrijski odjel intenzivne njege.
– Bila sam u šoku, ali staložena. Nisam plakala. Jednostavno se cijelo moje biće slilo u jednu točku, usredotočilo na moju djevojčicu. Sve što sam željela i o čemu sam mislila bilo je daleko od tuge. Razmišljala sam kako joj pomoći – kaže mama Vesna.

Treptaj oka
Ništa se nije događalo 25 dana. Magdalena je “spavala”, a kraj njezina kreveta danonoćno su bdjele majka i baka Josipa. Postupno buđenje “stupnjeva svijesti” počelo je 21. veljače.

– Bili su to samo treptaji očima, osjećaj da me gleda, refleksni pokreti. Liječnici su nam govorili da testovi pokazuju da je još u komi – prisjeća se Vesna.
Magdalena se probudila 26. veljače dok je uz njezino uzglavlje sjedila baka.
– Otvorila je oči i ja sam je nešto upitala, a ona mi je kratko odgovorila “ja”. Pozvala sam liječnike koji su u nevjerici gledali “malo čudo”– priča baka.

Sljedeća tri dana Magdalena je, kaže mama Vesna, sve više govorila, ali nije vidjela sve do 4. ožujka.
– Dogodilo se to u trenu, čas prije je govorila da ne vidi čarobnjaka iz slikovnice, a onda je uzbuđeno vikala da me vidi – kaže baka.
Svaki dan nakon toga Magdaleni je bivalo sve bolje, pa su je liječnici s malim odstupanjima u EEG nalazu otpustili kući.

– Sada je dobro, ali je pred njom dug i neizvjestan oporavak. Centar za motoriku je oštećen, pa 8. travnja idemo u Krapinske toplice na rehabilitaciju – priča mama.
Književnica Sanja Mikulić poslala joj je knjigu “Magdalena popravlja svijet”. Obožava tu priču, jer misli da je o njoj.

– Kad odrastem, popravljat ću svijet, ali ne mogu sama. Pomozite mi, ima mjesta za sve. Što čekate! – pročitala nam je majka Magdaleninu omiljenu rečenicu iz knjige.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije