Prije nepunu godinu dana na raskrižju Heinzelove ulice i Avenije Vukovar u Zagrebu sudarila su se dva automobila. U jednom od njih teško je ozlijeđen 48-godišnji Rajko Adamović iz Zagreba. Aktivni sportaš i sportski ribolovac prevezen je Hitnom pomoći u Kliniku za traumatologiju, gdje je počela višesatna operacija za spas Rajkova života.
Borba za život
Ozljede su bile jako teške: slomljeni vratni kralješci, zdrobljena lijeva lopatica, slomljena rebra probušila su plućnu maramicu, popucali su gotovo svi vratni mišići. Uz tako teške ozljede malo tko je vjerovao da će se Rajko izvući, no vrhunski stručnjaci Traumatološke bolnice, kao i nebrojeno puta do tada, uspjeli su Rajka vratiti u život.
Nakon više operacija i dva mjeseca provedena u Traumi, Rajko je poslan u Varaždinske toplice na rehabilitaciju. Na žalost, s teškom dijagnozom tetraplegije, tj. oduzetosti ekstremiteta.
- Zahvalan sam osoblju Traume na svemu što su dali za mene, a i u Varaždinskim toplicama nisam imao nimalo primjedaba na smještaj, osoblje i njihov rad - ističe Rajko i nastavlja svoju životnu priču o problemima s kojima se danas nerijetko susreću invalidi:
- Sve je bilo u redu i polako sam se počeo oporavljati. Nakon pet mjeseci i 10 dana rehabilitacije došlo je vrijeme da se vratim doma. U međuvremenu sam prodao stančić koji sam imao u vlasništvu, jer je bio na trećem katu zgrade bez dizala, i odselio sam se mami i očuhu u dvosobni stan na Srednjacima.
Prava na papiru
- Kada čovjek dođe u situaciju da je ubuduće vezan uz krevet i kolica, počinje se raspitivati o svojim pravima - govori Rajko. - Nešto sam čuo u Toplicama, a u Zagrebu je moja liječnica opće prakse tražila pomoć u kući i fizioterapeuta pet puta na tjedan po jedan sat. Hrvatski zavod zdravstvenog osiguranja odobrio mi je kućnu njegu tri puta tjedno i to jedanput 45 minuta i dva puta po 22,5 minuta. Na to je ponovno išao prijedlog na Komisiju HZZO-a gdje je moja majka kumila, molila i plakala da se odobri više i tako smo dobili pet puta kućnu njegu i to četiri puta po 22 i pol minute i jedanput 45 minuta. Dobio sam i pet puta tjedno fizikalne terapije.
Rajko je bio razočaran postupkom Komisije HZZO-a.
- Jako me pogodilo to što je majka morala plakati da bi Komisija odobrila veću pomoć u kući. Tek kada takvo što doživiš, spoznaš kolika je stvarna kriza u zdravstvu - govori Rajko.
Nije lako prilagoditi se
- Čovjek to jednostavno ne može shvatiti - nastavlja - sve dok mu se ti problemi ne prelome preko vlastitih leđa, dok to ne iskusi. Prilagođavanje, pak, novonastaloj situaciji uistinu nije lako. Čovjek ima svoje potrebe održavanja higijene, tijelo ima svoje potrebe za obavljanjem nužde i sve to treba svladati kako psihički tako i fizički. I za sve to treba vremena.
- Iako sam oduzet od prsa na dolje, pomalo mi se vraća osjet u ruke, no šake još nemaju nikakvu snagu. Najveća mi je želja da mogu rukama prebirati po tastaturi kompjutora kako bih surfao po Internetu. Za sada u kolicima mogu provoditi samo dva sata dnevno, ali ako mi ruke ojačaju, onda ću moći otići s prijateljima na kavicu. A kada bih još mogao držati ribički štap, bilo bi to kao san: nastavio bih se baviti rekreativnim ribolovom - rekao nam je na kraju Rajko Adamović.
Akcija pomoći
S Rajkom smo razgovarali u sklopu akcije koju provodimo zajedno s Hrvatskom udrugom paraplegičara i tetraplegičara kako bi se nabavilo kombi vozilo za potrebe te udruge. Članovi žele razgovorom i savjetima pomagati ljudima koje nesretna sudbina prikuje uz invalidska kolica kako bi što prije prebrodili krizu i nastavili živjeti sa što manje boli.
Duško Tadić
