Na sjeveru Afrike, u Sudanu koji je deseta po površini najveća država svijeta, ujedno i najvećoj državi afričkog kontinenta, od travnja 2023. godine traje građanski rat golemih razmjera. Rat je izbio u glavnom sudanskom gradu Khartumu gdje je rođena Selma Khalil Elamir, mlada žena, po majci, ali i osobnim dokumentima Hrvatica., piše Fenix-magazin.de
Dvije zaraćene strane, Sudanske oružane snage (SAF) i paravojne Snage za brzu potporu (RSF) nastavile su dugogodišnju borbu za vlast. Tijekom prošle godine u nasilnim sukobima poginulo je gotovo 16.000 ljudi, a milijuni su raseljeni. Sve se to događa daleko od naslovnica medija, daleko od Hrvatske, od Zagreba u koji se sklonila 42-godišnja Selma Khalil Elamir, piše Fenix-magazin.de. Selma je tužna je jer je majčina obitelj nije dočekala kad je stupila na hrvatsko tlo. Njezina baka Marija i djed Franjo su preminuli, ali Selma u glavnom gradu Hrvatske ima tetu, majčinu sestru. Nekoliko puta ju je zvala, ali teta je, kako kaže, nije željela čuti.
– Razumijem je, to je tužna priča moje majke, a potom nas djece. Majka je nakon odlaska u Sudan nekoliko puta dolazila obitelji u Zagreb, ali život je ispisao drukčiju priču. Preminula je 2018. godine. Pokopana je u Sudanu. Njezina sestra, moja teta, zna samo moje ime i imena moje braće i sestara. Ne zna ništa o nama, zna da postojimo, ali ništa drugo. Zato je ne krivim što nema potrebu vidjeti me i što nema želju da budem dio njezina života – govori Selma za Fenix-magazin.de. Ali, ova mlada žena nije se predala tuzi i situaciji u kakvoj se iznenada našla. Odlučila se boriti, naučiti hrvatski jezik koji je ranije razumjela i tek malo govorila, i sasvim joj dobro ide.
– Već godinu dana učim hrvatski jezik na Croaticumu koji je dio Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Imam problema s gramatikom, ali želim učiti i naučiti što više o Hrvatskoj – kaže Selma. Selmu smo sreli u Zadru, gdje sudjeluje u programu Hrvatske matice iseljenika "Eco Heritage Task Force". Riječ je o projektu koji okuplja mlade hrvatskog podrijetla koji se angažiraju volonterskim radom u ekološkoj obnovi i očuvanju hrvatske baštine u lokalnim zajednicama, a istodobno uče hrvatski jezik.
– Ovaj program odlična mi je prilika da poboljšam hrvatski jezik i upoznam domovinu svoje majke, a sad i svoju domovinu – kaže Selma. Otkrila je kako je zbog traume iz rata gotovo zaboravila engleski jezik koji je jako dobro govorila.
VEZANI ČLANCI:
– Puno riječi engleskog jezika više se ne mogu sjetiti. Ali, nadam se da ću i to prebroditi. Iz Khartuma sam pobjegla kad je počeo rat. Ne znam kad će cijeli taj sukob biti gotov, može biti mjesec-dva, ali mogu proći i godine. Zato sam se prema novoj situaciji postavila kao da krećem iznova. Život počinjem iznova. Teško je, ali korak po korak i bit će sve u redu – sigurna je Selma. U razgovoru nam je otkrila kako je rođena u Khartumu, glavnom gradu Sudana, gdje je sve donedavno i živjela. Iako ima hrvatsko državljanstvo, u srcu je, kaže, i Sudanka i Hrvatica. Selma je hrvatsko državljanstvo dobila kad je imala 18 godina zahvaljujući tadašnjem veleposlaniku RH u Kairu koji je poslom došao u Sudan, a to je njezina majka iskoristila za sastanak s njim na kojem je zatražila hrvatsko državljanstvo za svu svoju djecu. No budući su dvojica njezine braće već bila punoljetna, to nije mogla napraviti umjesto njih, pa je državljanstvo dobila samo Selma. Starija sestra već je imala državljanstvo. Život u Hrvatskoj upoznala je tek prije nešto više od godinu dana kada je u domovini svoje majke potražila sigurnost.
– Sigurnost mi je najvažnija. Nikad ranije nisam bila u Hrvatskoj. Htjela sam, ali eto, najprije škola, fakultet, pa posao zbog kojeg sam putovala po cijelom Sudanu i nisam imala ranije mogućnosti doći u Zagreb. Nisam željela upoznati svoju drugu domovinu na ovakav način, ali evo, Bog je htio tako – kaže Selma koja je već 12 godina zaposlena kao IT stručnjak u sudanskom Saveznom ministarstvu zdravstva. Trenutačno svoj posao zbog ratne situacije ne radi, ali je i dalje zaposlena u sudanskom ministarstvu te traži posao u svojoj struci u Hrvatskoj gdje su joj jako puno pomogli mnogi ljudi, kao što su Jasna Lončar i njezina obitelj koja vodi udrugu "Udaljena rodbina", potom Ivanka Kunštić iz Državnog ureda za Hrvate izvan RH, Maria Florencia iz IMIN-Zagreb. Svi su joj oni, kaže, bili rame za plakanje.
Selmina majka Đurđica Šiler rođena je Zagrepčanka. Upoznala je Selmina oca u Zagrebu nakon što je on iz Sudana došao studirati medicinu u Zagreb.
– Upoznali su se na Trgu bana Jelačića, pričali su, ostali u kontaktu, zaljubili se, bili zajedno godinu dana i vjenčali se – kaže Selma. Iz te ljubavi rodilo se četvero djece, dvojica sinova i dvije kćeri. Najstarija Selmina sestra rođena je u Zagrebu. Živjela je tu nekoliko godina, pohađala vrtić. Selmin je otac s medicine prešao na studij novinarstva, a razlog tome bio je jedan tragičan slučaj.
– Odustao je od medicine kad se u Zagrebu dogodila nesreća u kojoj je poginuo njegov prijatelj. Liječnici su oživljavali tog prijatelja, a on je sve to vidio, i na kraju kazao kako on to ne može. Zbog toga je izabrao novinarstvo – kaže Selma. Novinarstvo je mladu obitelj odvelo u Siriju, gdje je rođen Selmin stariji brat, a potom i u Sudan, gdje je rođen Selmin drugi brat, a potom i ona, kao najmlađa od četvero djece. Najstarija sestra nažalost je poginula u ratu u rujnu prošle godine.
VEZANI ČLANCI:
– Kad sam čula tu vijest, slomila sam se. Moj otac ima gotovo 80 godina, rekao je da iz svoje zemlje ne ide i tamo će umrijeti. Nekoliko mjeseci živio je na jednom sigurnijem mjestu, ali vratio se kući. Teško mu je jer je vidio kako mu umiru prijatelji, kako se ruše kuće, sav taj kaos koji tamo vlada. S ocem živi moj brat. Drugi brat oženjen je Libanonkom i živi izvan Sudana. Teško mi je kad čujem loše vijesti iz Sudana – kaže Selma. Selma se prisjetila i svog dolaska u Hrvatsku.
– Od šoka zbog rata i svega što mi se izdogađalo u kratko vrijeme sam zaboravila i arapski jezik. Nisam mogla govoriti. Stajala sam na kolodvoru i nisam mogla riječ izustiti – prisjetila se Selma koliko joj je bilo teško u tim prvim danima po dolasku u Hrvatsku.
– Pobjegla sam iz Sudana odmah nakon 10 dana rata. Kad sam vidjela da stranci bježe iz Sudana, a ja imam i hrvatsko državljanstvo, poslala sam poruku u hrvatsko veleposlanstvo u Kairu. Javili su mi kako odmah navečer mogu napustiti Sudan zrakoplovom, ali kako su padale rakete, nisam mogla izaći iz grada pa sam to uspjela drugi dan u jutarnjim satima. Otišla sam iz svog doma samo s jednom torbom, dokumentima, maramom i odjećom u koju sam bila odjevena. Najprije smo krenuli za Jordan, a odatle zrakoplovom za Berlin. U Berlinu sam se javila u hrvatsko veleposlanstvo, a kad su vidjeli da imam hrvatske dokumente, pitali su me, želim li živjeti u Berlinu ili u Hrvatskoj – otkriva Selma. Kako nije znala njemački jezik, a znala se sporazumijevati na hrvatskom iako teškom mukom, uz to je i razlika u kulturi bila golema, odlučila se za Zagreb u kojem je rođena njezina majka i najstarija sestra.
– Stigla sam na zagrebački kolodvor, izašla iz autobusa, i nisam znala ništa progovoriti ni na jednom jeziku. Doživjela sam neku blokadu. Nisam znala reći gdje ću, niti što ću. Iz hrvatskog veleposlanstva u Berlinu su dogovorili da netko iz Ureda za pomoć kamo su odlazile izbjeglice dođe po nju, pa je netko i došao. Kad su tamo vidjeli da imam hrvatske dokumente, rekli su mi: "Ti nisi izbjeglica, ti si Hrvatica." I tad sam uspjela odgovoriti na hrvatskom: "Da, ja sam Hrvatica", prisjeća se Selma. Potom su joj kazali kako mora na policiju zbog sređivanja dodatnih dokumenata, ali kako ih nije najbolje razumjela, mislila je da mora u zatvor.
– Nisam znala zašto moram na policiju, moram li sada u zatvor. Ali, toliko sam bila umorna da sam mislila: nema veze, ako trebam u zatvor, neka, idem u zatvor – smije se Selma.
Selma nije krenula u zatvor, krenula je u novi, potpuno drukčiji život u domovini svoje majke. Često posjećuje grob svoje bake i djeda i tako se osjeća bliže majci. Sigurna je, oni je odnekud gore čuvaju!
GALERIJA Do danas Hrvatsku još nisu priznale četiri zemlje: Znate li koje?
Za stupanje u brak sa radikalnim Muslimanima suprotna strana treba se odreći vjere i obitelji. I kako se treba ta obitelj ponašati kada ih netko želi iskoristiti?