Petrove pjesme nastajale su od Petrovog rođenja, kad sam kao majka gledala svoje dijete kako raste, promatra svijet oko sebe, divi se sitnicama koje mi odrasli često i ne primijetimo. Uz Petra sam učila nanovo ljepotu ljubavi, čar života, naučila sam cijeniti dan i trenutak, naučio me voljeti. Svu tu ljubav kojoj me naučilo moje dijete nastojala sam prenijeti kroz ove stihove. Dan bi nam uvijek bio prekratak. Zabave nikad dosta. Bolnica i bolest nisu ga promijenili. Sjećam se kad mi je noću jednom prilikom u bolnici rekao: "Mama nismo danas dovoljno toga napravili, ajmo još nešto igrati prije nego zaspim". A bila je već ponoć - kaže Mihaela Bedić iz međimurskog sela Domašinca, majka dječaka Petra koji je preminuo u siječnju prošle godine, par mjeseca prije 12. rođendana, od septičkog šoka i zastoja srca u bolnici u kojoj se liječio od aplastične anemije.
Od nekih tragedija čovjek se nikad ne oporavi, gubitak djeteta nezamisliva je bol za roditelje. Mihaela napominje da je Petar je obožavao život i kroz stihove u ovih dana objavljenoj knjizi "Petrove pjesme" nastojala je prenijeti dječju ljubav prema obitelji, sportu i sitnicama koje zapravo čine život i usrećuju nas.
- Petar je obožavao čitati i slušati ove pjesme. Uvijek bi ga vratile u prekrasno doba kad je bio malen i nije znao ni za kakve životne probleme. S vremenom je i sam razvio ljubav prema pisanju - ističe Mihaela i dodaje da su djeca životni učitelji, da znaju bezuvjetno voljeti i razveseliti se i najmanjoj sitnici.
- Te sam sitnice koje život znače i tu ljubav prema bližnjima i svakodnevnom životu prenijela kroz stihove Petrovih pjesama - pojašnjava. Petar je prošao transplantaciju koštane srži koju mu je donirala 24-godišnja Maja Rajković iz Osijeka, majka dječaka koji se, igrom sudbine, također zove Petar. Ona se Mihaeli javila u rujnu prošle godine. Znala je da od početka da je bila donor Petru i na internetu je povrememo pratila njegove aktivnosti. A onda je u rujnu upisala Petrovo ime u tražilicu Google i ražalostila se kad je pročitala da je dječak preminuo.
"Pozdrav Mihaela, sigurna sam da ja bila donor Petru. Znam da vam se ne smijem javiti, no danas sam saznala što se dogodilo u 1. mjesecu. Žao mi je. Sigurno ne mogu razumjeti vašu tugu i bol, ali vjerujem da je Petar sada na sigurnom i da ga ništa ne boli. Moj sin Petar i ja vam šaljemo puno poljubaca i ljubavi", napisala je Maja u poruci Mihaeli. Od tog dana su u kontaktu i povremeno se čuju. - Čast je i sreća znati da postoji osoba koja ima iste gene kao moj sin i da mu je željela podariti život, i ne znajući prethodno kome pomaže - kaže Mihaela koja će joj zauvijek biti zahvalna na toj nesebičnoj gesti. Na žalost, u kolovozu 2018. Petar je uz novu koštanu srž, dobio i opasnu bolničku bakteriju. Na intenzivnoj je njezi proveo četiri mjeseca. U knjizi su zapisi o sreći, o prapra teti Ljubi u invalidskim kolicima, pismo bolesnom dječaku Ivanu koji je slavio rođendan, pa mu je Petar poželio "petice, cure, a najviše zdravlja".
- Zbirku pjesama s posebnom je pažnjom i ljubavlju ilustrirana Željka Kovač, također majka jednog malog Petra. Još u ranoj Petrovoj dobi napravila je njegov portret koji i danas krasi zid njegove sobe - kaže Mihaela. Lekturu je preuzela učiteljica Mira Janjanin, a pripremu za tisak Dario Tomac, koji joj je, veli, sa suprugom Vedranom bio stalna pomoć. Teško je nabrojiti sve koji su htjeli pomoći u projektu. Financijski su pomogli i župan Međimurske županije Matija Posavec te Općina Domašinec. Na promociji knjige u dupkom punoj dvorani skupljali su se dobrovoljni prilozi za Michaela, dečka punog života, kao što je bio i Petar.
- I on voli nogomet i vrlo me rastužilo kad sam vidjela da je bilo nužno odrezati mu nogu i da se skuplja novac za protezu. Nazvala sam ga i rekla da ću naći način da mu bar malo pomognem - kaže Mihaela. Petrove pjesme i priče na promociji punoj emocija čitali su njegovi prijatelji iz škole. Jedna od priča nastala je u povodu "prvih 100 dana" Petrova liječenja. Svaki učenik napisao je po jednu riječ, a Petar je od tih riječi napisao maštovitu priču. Volio je pisati.
Pjesmu "Sreća" koja govori o životu i koliko je zapravo malo potrebno za nju, što odrasli često zaboravljaju, napisao je zajedno s djevojčicom koju je upoznao u dnevnoj bolnici u Klaićevoj, u kojoj se liječio prije odlaska na Rebro. Ta pjesma, veli majka, i danas stoji na vratima kroz koja svakodnevno ulaze brojna djeca i njihovi roditelji, svi s istim željama i nadanjima.
Jel može bolnije!?!