Planira se izmijeniti okvir stečajnog zakonodavstva u dijelu koji se odnosi na rad stečajnih upravitelja; unaprijediti licenciranje i prijamni ispit, kvalifikacije i osposobljavanje, sustav imenovanja i regulaciju i nadzor djelatnosti, radne standarde i etiku te nagrađivanje.
Pritom se stavlja poseban naglasak na pojačavanje nadzora nad radom stečajnih upravitelja – najavio je ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica odgovarajući na naše pitanje o tome kane li se angažirati na rješavanju problematike stečajnih postupaka koja kulminira uhićenjima, a odnedavno i – tragedijama.
Okvir za malverzacije
– Zbog nedovoljne transparentnosti stečajnog postupka vjerovnici nisu namireni u cijelosti, stečajnim upraviteljima isplaćuju se obilne nagrade čak i u situacijama kada se vjerovnicima ne isplaćuje ništa. Nije moguće rekonstruirati konkretne aktivnosti stečajnih upravitelja, a oni u stečajnim postupcima imaju mogućnost poduzimati aktivnosti koje idu na štetu namirenja vjerovnika – takva je situacija sada, a na ovaj je način u radu “Stečaj: okvir za malverzacije ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja” opisuje Domagoj Sajter, profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku koji je i doktorirao na temi stečajeva.
Sajter kaže da je sve bitno što je imao reći o stečajevima objavio u tom radu koji zorno opisuje upravo ono što viđamo ovih dana; malverzacije zbog kojih su iza rešetaka završili stečajni sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mihael Kovačić i stečajni upravitelji Branko Petanjek i Iva Petanjek koje se tereti da su na stečajevima izvukli impresivnih 30 milijuna kuna. Iako taj iznos djeluje golem, prema podacima koje je na osnovi Sajterova istraživanja obradio doktor ekonomskih znanosti Vencel Čuljak, i sam nositelj licence stečajnog upravitelja, u Hrvatskoj je u razdoblju od 17 godina za koje je izvukao podatke, provedeno više od 14 tisuća stečajeva sa stečajnom masom u iznosu od 112,4 milijarde kuna.
Od toga je samo za legalne naknade 250 stečajnih upravitelja isplaćeno 6,8 milijardi kuna bruto. U tim je stečajevima sudilo 50 sudaca.
– Upravitelji nemaju dužnost podnijeti detaljne troškovnike postupka, samo je u jednom obrađenom slučaju pronađena nepotpuna dokumentacija o tijeku novca – upozorio je Sajter i pojasnio da, ako se nakon zaključenja stečaja naknadno pronađe neka imovina dužnika, prihodi od njezina unovčenja najčešće se isplaćuju stečajnom upravitelju kao nagrada, rjeđe vjerovnicima.
– Ako vjerovnici nisu zadovoljni radom stečajnog upravitelja i on bude smijenjen, novi stečajni upravitelj često uzima za bliskog suradnika prethodnog upravitelja – ističe znanstvenik, koji smatra i da je malo vjerojatno da su stečajni suci potpuno neupućeni u nekorektna postupanja upravitelja. Sudac Trgovačkog suda Radovan Dobronić smatra da je najveći problem stečajnog postupka kasno otvaranje stečaja.
– Odgovornost je članova uprave da nakon 21 dan blokade računa sami predaju zahtjev za stečajni postupak. Ako to ne naprave, kazneno su odgovorni, no dosad kod nas nisu bili sankcionirani. Umjesto toga, stečajevi se otvaraju i nakon 1000 dana blokade, a za to vrijeme gomilaju se novi dugovi vjerovnicima, otvaraju nova društva na koja prenesu imovinu pa je stečajna masa na kraju tako mala da se podmiri najviše 5 do 10% potraživanja – kaže Dobronić te napominje da u bivšoj državi gotovo nije bilo stečajeva, pogotovo velikih tvrtki, jer su se čuvala radna mjesta pa su pravna i ekonomska znanja o tome mala a zakoni prepisani iz zapadnih zemalja, ali kod nas neučinkoviti.
Slučajni odabir
– Raspoređivanje slučajeva slučajnim odabirom trebalo bi smanjiti mogućnost hazarda, no i problematično je jer bi teški i komplicirani slučajevi trebali biti raspoređeni iskusnim stečajnim upraviteljima, koje ne može izabrati IBM-ovo računalo. Zakon je predvidio mogućnost da se u iznimnim slučajevima “ručno” raspodjeljuju – ističe, upućujući na mogući prostor “namještanja”.
Barem jednom godišnje viši bi sud, kaže, trebao raditi kontrolu stečajnih postupaka i zato mu je nevjerojatno da prođe po 10 godina da se otkriju nepravilnosti. U Ministarstvu uprave i pravosuđa pojašnjavaju da je nadzorna uloga nad stečajevima potpuno povjerena sudu, a slučajni bi odabir upravitelja trebao otkloniti sumnje u povezanost sa sucima.
– Prodaja nekretnina povjerena je Fini čime je ojačana transparentnost dražbi. Nadzor nad stečajnim upraviteljima provodi sud, a cilj je uspostaviti opći nadzor koji bi provodilo Ministarstvo – najavljuje resorni ministar čije ministarstvo priprema izmjenu Stečajnog zakona radi implementacije direktiva EU koje, uz ostalo, predviđaju alate ranog upozoravanja za poduzeća u teškoćama kako bi se prevenirali stečajevi.
Ne bih htio biti zloban, ali da nije bilo šibenske epizode gdje je Kalaš bio supervizor - i dalje bi se veselo krckalo plijen iz smjera stečajni upravitelji. Jer da su oni htjeli to izvesti na čistac, cijeli taj postupak stečaja i namirenja vjerovnika iz stečajne mase - to bi već odavno bilo napravljeno. Ovako, imamo redovnu situaciju da su zakoni napisani nejasno i sažeto - e da bi se poslije čuda mogla zbivati u naravi zbog tih i takvih zakona, gdje se namire svi u cash lancu. Cinično, zakon je preduvjet za kasnije bogaćenje i manevriranja - pa onda zamislite što bi bilo da nema zakona, što je neka horror izreka koju servira svaki pravnik? Ne bi se oni obogatili na tuđem znoju...