Za otprilike tri tjedna hrvatski će građani drugi put glasati o tome tko će ih zastupati u Europskom parlamentu, a za razliku od domaćih parlamentarnih izbora, neće biti osuđeni da glasaju samo za određenu stranačku, koalicijsku ili samostalnu listu kandidata, već i za konkretnu osobu na toj listi. Uvođenje takvih preferencijalnih glasova već godinama se u Hrvatskoj promovira kao moguće sredstvo rušenje autoritativnog sustava upravljanja domaćim političkim strankama, odnosno kao mogućnost za izborno valoriziranje kvalitetnih pojedinaca, neovisno o utjecaju njihovih stranačkih seniora. To možda i jest točno, no u slučaju europskih izbora u Hrvatskoj – zbog niza specifičnih okolnosti – sustav poluotvorenih izbornih lista na dobrom je putu da se pretvori tek u još jednu varijaciju postojećeg trulog sustava u kojem je izbor zastupnika pod potpunom kontrolom stranačkih elita. Naime, sama činjenica da su se ljudi kandidirali za dužnost u Europskom parlamentu, pa ni ta ‘sitnica’ da osvoje dominantni broj glasova biračkog tijela, nipošto ne garantira da će ti kandidati i dana sjediti u Strasbourgu.
Dapače, sasvim je realna mogućnost da nitko od dvanaest zastupnika koje će hrvatski građani izabrati ne dočeka kraj mandata u Strasbourgu. Dapače, neki od njih – budu li izabrani – vjerojatno neće nogom kročiti u zgradu Europskog parlamenta. Primjerice, prvi na listi Kukuriku koalicije je Neven Mimica, za kojega je već sad jasno da će i u sljedećem sazivu Europske komisije obnašati dužnost povjerenika. Ni Mimica to ne skriva, no navodi se pitanje zašto bi netko glasao za Mimicu eurozastupnika, da bi potom to njegovo mjesto, primjerice, preuzeo Jozo Radoš ili Višnja Fortuna.
Iako joj na mantri tobožnje vjerodostojnosti i iskrenosti prema građanima proteklih mjeseci vrtoglavo raste popularnost, ništa boljom od SDP-a nije se pokazala ni čelnica Oraha Mirela Holy, koja također predvodi kandidacijsku listu za Europarlament. Podrže li je birači, dobit će petogodišnji mandat, no odradi li ga u cijelosti, morala bi propustiti predstojeće parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Vjeruje li itko da će se to dogoditi?
Ovakvih ‘tranzitnih’ kandidata, poput Holy, kojima je sinekura u Europskom parlamentu tek usputna stanica k željenim sinekurama u Hrvatskoj, kandidacijske liste su prepune. Tako liste svojih stranaka predvode i šef Nacionalnog foruma Nikica Gabrić i čelnik desne koalicije Milan Kujundžić, obojica deklarativno zainteresirani za jake operativne uloge u sljedećoj vladi koja će upravljati državom. Planiraju li državom upravljati iz Strasbourga ili se kandidatura za europsku sinekuru može smatrati naznakom kalkulantskog stvaranja plana B u slučaju da im se planovi na općim izborima u Hrvatskoj ipak izjalove?
O motivima se može tek nagađati, no evidentno je da ovakve kandidature s figom u džepu zasigurno ne idu u sferu legitimnog političkog djelovanja. Nažalost, takva situacija dijelom je i izazvana unutarnjom dinamikom hrvatske političke scene, gdje euroizbori ponajprije služe kao sredstvo bildanja političkog rejtinga za nacionalne izbore. Takav standard na prvim izborima uvelike je postavio HDZ, nominirajući iznimno kvalitetnu listu kandidata sa stručnim i političkim meritumom. Sada taj put slijede svi, no u suštini valja se zapitati zašto bismo svoje najbolje ljude slali u Strasbourg. Bez lažne političke korektnosti i uvažavajući važnost Europskog parlamenta, ipak se puno bitnije odluke za budućnost Hrvatske donose u Hrvatskom saboru i Vladi. Utoliko, teško je shvatljivo, pa čak i štetno, da HDZ – koji pretendira preuzeti Vladu već za godinu i pol – Ivanu Maletić, svog vodećeg eksperta za povlačenje novca iz EU fondova, želi na pet godina poslati u Strasbourg. Dakako, dođe li HDZ na vlast, očekivati je da će se i ona vratiti u Hrvatsku, no što ćemo onda s voljom birača? Preferencijalno glasovanje, to je jasno, poprilično je besmisleno bez neke forme osiguranja da će kandidati svoj mandat, barem u većini slučajeva, i odraditi. Loše bi bilo da se sinekure u Europskom parlamentu pretvore tek u parking-pozicije za stranačke odmetnike ili privremene nagrade za miljenike, no bude li, pak, nerazumne konkurencije, sustav bi mogao na kraju završiti u inverziji, pa će birači preferencijalno birati svoje favorite, a onda – kako bi ih zadržali u Hrvatskoj – glasati za sve osim onih koje podržavaju.
>> Vuljanić: Nesposobna Vlada i Milanović rade nam odličnu promidžbu
HDZ-ovi kandidati su daleko najkvalitetniji i to se vidi. Pleknović, Šuica, Maletić, Stier - ljudi koji su već pokazali kako su kvalitetni i koliko sve rade za Hrvatsku, za dobrobit Hrvatske.ostali HDZ-ovi kandidati, također kvalitetne i potpune osobe sa znanjem, iskustvom i svime što je potrebno.