U zoološkom vrtu engleskog grada Chestera na svijet je prošlog tjedna došao jedan sumatranski orangutan. Velik je to događaj jer se radi o kritično ugroženoj životinjskoj vrsti. U divljini ih na svijetu nema više od 14.000. Obično su nastanjeni u tropskim prašumama gdje žive u krošnjama drveća. Mužjaci su obično usamljenici, a ženke žive u pratnji svojih mladih. Omiljena su im hrana svježe ubrane smokve.
Tako je i s mladuncem iz ZOO-a kojega je na svijet donijela 32-godišnja majka Subis. Brojni su gosti zoološkog vrta u Chesteru pohrlili slikati majku i bebu koje su doista neobično simpatičan prizor. To je jedino mjesto na Otoku gdje se vodi posebnog računa o sumatranskom orangutanu.
Vrsta je ugrožena, navodi se u medijskim izvješćima, zbog nezakonitog uništavanja šuma, izlova te proizvodnje palmina ulja.
– Subis je sjajna majka koja se s velikom pažnjom odnosi prema svojem mladunčetu. Nerazdvojni su, svakog se dana sve više zbližavaju. Novi mladunac pomoći će da se još jednom podsjetimo na uništavanje prašume koje se događa na drugoj strani planeta, zbog čega pate rođaci ovog mladunčeta koji su nastanjeni u divljini – rekao je Mike Jordan, voditelj u chesterskom zoološkom vrtu. Kako navodi World Wildlife Fund, ženka sumatranskog orangutana gotovo nikada i ne silazi s drveta, a ni mužjaci to ne rade prečesto. Društvena im je zajednica naprednija nego ona njihovih rođaka s Bornea. Navodno je to zbog bujnog uroda smokvi oko kojih se orangutani okupljaju da bi zajedno jeli.
Ova vrsta živi na gotovo cijelom području Sumatre, odnosno tamo gdje još ima šume, ali ima ih i na jugu Jave. Trenutačno postoji devet zajednica sumatranskih orangutana, no tek se sedam drži dugoročno održivima. Većinom imaju po 250 jedinki, tek dvije populacije više od tisuću. Jedna je zajednica formirana u nacionalnom parku Bukit Tigapuluh od orangutana zaplijenjenih u protuzakonitoj trgovini te od onih vraćenih iz domova gdje su bili kućni ljubimci. Tamo ih ima oko 160. A kada se kaže “kućni ljubimci”, misli se na indonezijsku tradiciju držanja orangutana kod kuće jer to je svojevrsni statusni simbol. To se događalo i nakon uvođenja zakonske zaštite 1931. godine, a zabrana nije spriječila ni izlov zbog prehrane. No jedna je stvar zakonska zabrana, a drugo njezino provođenje koje nije na odgovarajućem nivou koji je nedostatan da onemogući nelegalnu trgovinu.
Dolazak na svijet mladunca sumatranskog orangutana važan je i zbog činjenice da ženka mladunca na svijet donosi tek jednom u osam ili devet godina. Stručnjaci procjenjuju da je gubitak tek jedan posto ženki svake godine zbog izlova ili drugog neprirodnog uzroka dovoljan da znatno ugrozi ovu vrstu. Spomenutim nacionalnim parkom Bukit Tigapuluh upravlja indonezijsko ministarstvo za šume, no upravo se WWF tamo brine za očuvanje vrsta. To područje WWF održava od 2015., a od 2001. godine tamo se o orangutanima brine Zoološko društvo iz Frankfurta. Velika je vijest bila kada je prije tri godine tamo na svijet došla jedna ženka orangutana, koju je okotila majka Violet, jedna od 160 orangutana koje je WWF tamo nastanio.
Fond je dobio dozvolu da se brine o dodatnih 100.000 jutara šumske površine pored nacionalnog parka koja je prvotno bila namijenjena sječi. Sumatranski orangutan nije jedina ugrožena vrsta koja nastanjuje Bukit Tigapuluh, već su tu i sumatranski tigar, slon, azijski tapir te druge ugrožene vrste. Ukupno 59 vrsta sisavaca uz 198 vrsta ptica i leptira, a u doba kada su počele aktivnosti za njegovo očuvanje dvije trećine tog nacionalnog parka već su bile ogoljene.
