Javna rasprava o novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti završila je jučer i potkraj jednomjesečnog roka upućen je niz primjedbi i prijedloga, kako se moglo očekivati kad je riječ o jednom od važnijih zakona općenito i ključnom zakonu koji regulira područje zdravstvenog sustava. Među kritikama zakonskog prijedloga mnoge se odnose na nedorečenost i nejasnu buduću ulogu domova zdravlja, posebno onih u ruralnim područjima.
– Zakon nije dobar. Možda poboljšava status obiteljskih liječnika, ali tek treba vidjeti kako će se odraziti na deprivirana područja jer ostalo je nedorečeno što će biti s domovima zdravlja koji su uvijek bili temelj primarne zdravstvene zaštite – ustvrdila je jučer dr. Ines Strenja Linić.
U tom smislu opasnost vide i pedijatri i pravnici iz zdravstva koji su uočili naizgled malu, ali moguće itekako presudnu razliku u novoj odredbi kojom se definira što čini primarnu zdravstvenu zaštitu. U sadašnjem Zakonu, naime, precizno se navodi da primarnu razinu zdravstvene zaštite provode specijalisti obiteljske medicine, pedijatrije, ginekologije, školske medicine... Međutim, u novom prijedlogu stoji da se primarna organizira u timskom radu, a da će kadrovske standarde pravilnikom propisati ministar.
– Trebalo bi kao i dosad navesti zdravstvene djelatnosti koje se obavljaju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Nije dobro da određivanje timova bude prepušteno samo ministru – stoji u primjedbi Udruge pravnika u zdravstvu. E sad, znači li to da će se problem velikog nedostatka pedijatara riješiti jednostavno tako da kažemo da nam pedijatri zapravo i ne trebaju? Da će djecu liječiti obiteljski liječnici, a ako netko baš želi da mu dijete liječi pedijatar, to mora platiti? Namjerava li se potiho sve žene usmjeriti na privatne ginekološke ordinacije, ako ih u sustavu primarne zaštite više ne bude? Zašto više nećemo imati zakonom zajamčenu jednaku razinu primarne zdravstvene zaštite kao dosad i kako to možemo zvati jednakom kvalitetom? Ako ovo nije smanjenje usluga, što je onda?
