Toga 19. rujna 2020. godine vukovarski policajac Stjepan Ćošić planirao je da istrči još jedan svoj ultramaraton kojega bi upisao u svoj kalendar istrčanih utrka. Međutim, umjesto toga trail ultramaraton „Dilj trail – 46 km“ pretvorio se u pravu dramu na terenu u kojemu je Ćošić bio jedan od glavnih likova. Naime, on je negdje na 23 kilometru utrke začuo vriskove i poziv u pomoć od strane još jedne trkačice za koju će kasnije saznati da se radi o Ines Jozić koja važi za jednu od najboljih hrvatskih cestovnih trkačica. Ispostavilo se da su Jozić izboli stršljeni.
- Kada sam čuo taj vrisak i poziv u pomoć odmah sam krenuo prema njoj da vidim o čemu se radi. Mislio sam kako je možda izvrnula zglob ili nešto slično ali kada sam joj prišao rekla mi je kako ju je izbo roj stršljena. Gnijezdo stršljena nalazilo se na drvetu na samoj ruti kretanja trkača – prisjetio je Ćošić toga događaja. On i Jozić nalazili su se na nepristupačnom terenu na nekih oko 5-6 kilometara od naseljenog mjesta. O kakvim uvjetima se radi govori i podatak kako taj dio staze prolazi kroz neprohodno raslinje koje je raskrčeno tek za širinu jedne osobe. Dodatni problem predstavljala je činjenica što je Jozić alergična na ujede stršljena radi čega je uz sebe imala ampule deksametazona.
- Plakala je i govorila mi kako će umrijeti. Rekla je i kako joj je jezik počeo otjecati. Koliko je situacija bila ozbiljna govori i to da je imala po tijelu 30-ak uboda stršljena. Jedini spas je bio da joj dam injekcije toga sredstva kako bi joj pomogao i spasio život. Nikoga nije bilo u blizini, a nije bilo vremena da čekam tako da sam to morao učiniti ja iako to nikada u životu nisam radio. Nije mi bilo svejedno ali sam na kraju nekako uspio da joj u venu dam dvije injekcije toga lijeka – prisjetio se Ćošić. Odmah potom je telefonom nazvao organizatora utrke kako bi mu rekao što se dogodilo i kako bi zatražio pomoć da se Jozić preveze u bolnicu. Međutim, radi nepristupačnog terena do njih je bilo nemoguće doći automobilom pa je prema njima krenuo jedan motociklista sa svojim motociklom. U međuvremenu do njih su već došli i drugi trkači koji su im pomogli da Jozić ode prema mjestu gdje će je pokupiti motocikl i odvesti do vozila hitne pomoći.
- Ne mislim kako sam učinio neko herojsko djelo nego sam samo učinio ono što bi svatko drugi napravio na mome mjestu. Najvažnije u svemu je da je Ines preživjela i da je dobro. Nekoliko dana kasnije poslala mi je fotografiju na kojoj se vidjelo kako joj je cijelo tijelo bilo osuto kao da ima ospice od toga otrova od stršljena. Tom prilikom mene stršljeni nisu bili izboli ali jesu neke druge trkače koji su nailazili s tim da nitko od njih nije imao takvih problema – rekao je Ćošić. Nakon što je Jozić zbrinuta i otišla prema vozilu hitne pomoći Ćošić je ovaj ultramaraton na kraju ipak istrčao i pri tome završio na trećem mjestu. Da stvar bude interesantnija to je bila njegova 200. utrka koju je istrčao koju će pamtiti na jedan poseban način. O njegovom herojskom djelu ubrzo se čulo pa je dobio nagradu Ponos Hrvatske, a onda potom i nagradu grada Vukovara kao i MUP-a RH.
- U svakom slučaju bila je to situacija koja je neobična i kakva se, nadam se, više neće ponoviti. Te utrke od trkača iziskuju velike napore i samim tim je svašta moguće tako da čovjek nikada ne zna što se može dogoditi i s čime će se možda tijekom utrke suočiti – kaže Ćošić. O cijelome tome slučaju s utrke oglasila se i sama Ines Jozić koja je rekla kako je to njen novi početak kao i da se ne može zahvaliti dovoljno čovjeku koji joj je spasio život.
Kada je riječ o samome Ćošiću on je u trenutku ovoga razgovora imao istrčanih 232 maratona ili utrka iznad 42 kilometra. Među njima je i 6 utrka dugih 100 i više kilometara. Po broju istrčanih takvih utrka trenutno je 3. u Hrvatskoj, a želja mu je da za nekoliko godina postane i broj 1. po broju istrčanih takvih utrka. - Trčanje je za mene odavno prestalo da bude nekakav običan hobi nego je postalo način života. Prema utrkama ja planiram svoje godišnje odmore, smjene na poslu kao i druge obveze. To je postalo jednostavno nekakva strast koja me „tjera“ da i dalje trčim. Zato i kažem kako ću trčati dokle god budem mogao. U svemu tome veliku ulogu ima i podrška i razumijevanje obitelji jer bez toga to ne bi bilo moguće – ističe Ćošić.
O tome koliko je Ćošić sav u trčanju i utrkama govori i podatak da godišnje istrči 40-ak utrka dugih 42 kilometra i duže. Tako je prošle godine u manje od 24 sata, u Beogradu i potom Novom Sadu, istrčao dva maratona, odnosno utrke duge po 42 kilometara. Otišao je i korak dalje pa tako u Vukovaru organizira HAMBURG i DANUBE maratone. Staza je ista s tim da se DANUBE maratoni trče tri dana dan za danom. Osnivač je i Kluba 100 maratona Hrvatske.
GALERIJA Jedu se poderane gaće, sadi bilje za koktele i igra ragbi na travi
