Siguran, otvoren, usredotočen, izravan, pomalo ispitivački, znatiželjan pogled. Lice blago. Držanje samosvjesno, gordo, dostojanstveno i otmjeno. Profinjeno. Dojam je to koji se stječe gledajući portret koji prikazuje Mariju Selebam de Cattani. Drugačiji i ne može biti jer odlike koje imamo, koje nas izgrađuju u nutrini, zrače, davajući pečat i našoj vanjštini. U to se možemo uvjeriti i ovaj put. Uz dozu divljenja i ponosa jer nam prikaz mlade dame o kojoj govorimo dočarava kako je u mladosti izgledala naša znanstvenica, prva hrvatska botaničarka i zoologinja.
Ako vas njeno ime ipak malo zbunjuje i ako za nju do sada niste čuli, možda je ovo prilika da taj propust ispravimo i da joj se svi zajedno odužimo podsjećajući na to tko je bila i zašto je možemo nazivati našom. U tome će nam u velikoj mjeri pomoći jedan članak. Naime, Odjel za prirodoslovlje i matematiku te Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, uz pokroviteljstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 19. i 20. listopada 2012. u Imotskom su organizirali znanstveni skup pod nazivom "Hrvatski prirodoslovci 21 - Povijest hrvatskoga prirodoslovlja Splitsko-dalmatinske županije". A na tom je skupu izlaganje dr. sc. Ljerke Regule-Bevilacquae imalo naslov "Marija de Cattani, naša prva botaničarka". Što je tom prilikom rečeno ostalo je zapisano u časopisu Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske "Prirodoslovlje", objavljenog iste godine.
Očev utjecaj presudan
Marija Selebam de Cattani, prva žena u nas koja se bavila botaničkim istraživanjima, danas je gotovo zaboravljena - stoji na početku izlaganja dr. sc. Ljerke Regule-Bevilacquae, no, kao što već napomenusmo, kako bismo tu nepravdu zaboravljenosti ispravili - krenimo od početka. Upoznajmo našu davnu znanstvenu pionirku od najranije dobi. Rođena je 20. svibnja 1789. u Splitu. Njen otac Nicolò Selebam rodom je bio Švicarac. Prirodoslovac i matematičar. U blizini Splita otkrio je izvor ljekovite sumporne vode i ondje izgradio ljekovito kupalište kojem je postao i upravitelj.
POVEZANI ČLANCI:
I upravo će očev utjecaj i poticaj biti presudan da Maria od rane mladosti stekne sklonost i interes prema proučavanju botanike i prirodoslovlja, postavši kasnije znanstvenicom, pionirkom u tom području. Roditelji su joj, a njena je majka potjecala iz ugledne obitelji Marenzi, omogućili široku naobrazbu pa je uz hrvatski govorila i talijanski, francuski i njemački jezik. S 20 godina udala se za Domenica de Cattanija, Talijana rođenoga u Imoli, koji je studirao filozofiju, književnosti i pravo te je u našim krajevima bio na raznim dužnostima, da bi 1809. postao vladin opunomoćenik u Splitu, što je bilo presudno za upoznavanje s Marijom. Zbog njegova posla supružnici su jedno dulje vrijeme živjeli i u Zadru. Domenico i Maria imali su dvoje djece, sina i kćer. Maria Selebam de Cattani umrla je u Splitu 15. siječnja 1870. u dobi od 81 godine.
Nakon ovoga kratkog sažetka o njenom dugom životu posvetimo se onome zašto je njeno ime vrijedno pamćenja, poštovanja i divljenja. Naime, odrastajući uz oca matematičara i prirodoslovca, a očito gajeći i osobnu prirodnu znatiželju koju je potkrepljivao i istraživački duh, i u Mariji se već zarana rasplamsala iskra prema proučavanju onoga što nas okružuje u prirodi. I tako se već rano počela baviti i botanikom i zoologijom vrlo posvećeno, temeljito i studiozno. Istraživala je više vrsta cvjetnica, a posebno se usredotočila na one iz porodice ljiljana (Liliaceae).
U tome je bila toliko pedantna, oštroumna te uporna da je, uloživši veliki trud, uspjela dokazati da se u slučaju jedne vrste ljiljana ne radi tek o varijaciji te vrste, već o posve novoj, i to endemskoj vrsti, što je zapravo bilo otkriće. Njoj u čast ta je vrsta ljiljana po njoj i nazvana, na latinskom je dobila ime Lilium cattaniae Vis. U narodu taj cvijet tamnogrimiznih izvijenih latica nazivaju ljiljanom Katanijeve, a u nas ga se zna nazivati i "vrtoglavom" jer za vrijeme plesa tijekom seoskog blagdana plesači njime ukrašavaju kape. U 19. stoljeću taj je ljiljan rastao na padinama Kozjaka i Mosora, a danas je rijedak i može ga se naći samo na Mosoru.
No, interes Marije Selebam de Cattani nisu zaokupljale samo cvjetnice već i alge. Tako je sakupila kolekciju od 400 jadranskih algi koje je potom i preparirala stvarajući vlastite zbirke koje je nesebično dijelila pa su se njene kolekcije alga i cvijeća našle u mnogim muzejima i institutima. Širinu njenih znanstvenih preokupacija i proučavanja dokazuje i to što se uz botaniku bavila i zoologijom. Proučavajući kukce, posebno leptire. Da je uz sve svoje znanstvene porive imala i izrazito tankoćutnu dušu govori podatak kako leptire nije imala srca ubijati, a potom i preparirati, pa je zatomila svoje zanimanje za njih. Ipak, proučavajući kukce zaintrigirala ju je mogućnost da se korisni kukci upotrijebe za suzbijanje onih štetnih. Ništa manje zanimljive nisu joj bile ni školjke, kako morske, tako i riječne te kopnene. I tu je ostvarila uspjeh jer je došla do još nekih otkrića.
FOTOGALERIJA Znate li koja je rijeka najhladnija na svijetu? Teče i kroz Hrvatsku
Marija de Cattani nije bila školovana već samouka prirodoslovka. U njezino je vrijeme institucionalno obrazovanje ženama zapravo bilo nedostupno. No, Marija je bila prirodno nadarena ljubavlju i zanimanjem za prirodu. Tu je sklonost vjerojatno naslijedila od oca koji je tu njenu osobinu odgojem razvijao i bio joj učitelj prirodoslovlja. Osim oca poučavao ju je i dr. Ambrogio Cariboni, profesor botanike s kojim je trajno surađivala. U okolici gdje je živjela, osim biljaka, skupljala je i kukce, posebice leptire, koje je promatrala i stjecala spoznaje o njihovoj korisnosti i štetnosti. Njena promišljanja postala su stvarnost jer danas postoji organizirani uzgoj korisnih insekata koji se upotrebljavaju za zaštitu biljaka u prirodnoj proizvodnji, tj. bez uporabe kemijskih sredstava. Ni školjke, a ni drugi morski organizmi nisu joj bili strani. Dobro ih je poznavala i rado skupljala, a kod Muća je otkrila jednu još ne opisanu vrstu školjke i poslala je poznatim milanskim prirodoslovcima, braći Villa, koji su je njoj u počast nazvali Clausilia cattaniae. Pronašla je i novu vrstu roda Scalaria na kliškoj tvrđavi, te Bullimus salonitanus kod Solina.
Ugledni prirodoslovac Spiridion Brusina jednu je vrstu roda Donax, u sjećanje na Mariju de Cattani, nazvao Donax cattaniaea. Iako se zanimala za razne pripadnike životinjskog svijeta (npr. kukce, školjke), ipak joj je botanika bila najprivlačnija. Poznavala je puno biljaka iz raznih sistematskih skupina i prikupljala ih je gdje god se nalazila, a najviše u okolici Zadra gdje je živjela dugi niz godina. Kako je njen suprug puno putovao, imala je prilike istraživati floru u raznim krajevima Dalmacije. U suradnji s A. Caribonijem na otoku Pagu je skupila zbirku od 400 različitih vrsta jadranskih algâ. Dobro ih je poznavala, a i vrlo vješto herbarizirala. Zbirke je slala tada poznatim znanstvenicima i ustanovama - pišući o istraživačkom radu Marije de Cattani navela je u uvodnom dijelu svoga znanstvenog izlaganja dr. sc. Ljerka Regula-Bevilacqua dodajući kako se zbirka alga koju je Maria de Cattani darovala Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu danas čuva u Herbariju Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njene darovane zbirke alga nalaze se i u Prirodoslovnom muzeju u Splitu, Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, Zadarskom muzeju, kao i u varaždinskom Gradskom muzeju.
Marija de Cattani najviše je istraživala cvjetnice. Posebice zanimljive i drage bile su joj lukovičaste biljke – lijerovi (Liliaceae), kaćunovice (Orchidaceae) i perunike (Iridaceae). A upravo među njoj najdražoj skupini biljaka – lukovicama, pronašla je novu vrstu lijera (ljiljana) sličnog zlatanu (Lilium martagon). Na temelju morfoloških osobitosti zaključila je da to nije zlatan nego da je to nova vrsta ljiljana. Botaničari onoga vremena s tim nisu bili suglasni, dugo se sporivši je li riječ o novoj samostalnoj vrsti ili samo o podvrsti zlatana, dok je Marija de Cattani bila čvrsto uvjerena da je pronašla novu vrstu.
Tada je naš vrlo ugledni znanstvenik, botaničar Robert Visiani potvrdio da je ipak riječ o novoj, samostalnoj vrsti i u počast Mariji de Cattani koja ga je otkrila nazvan je Lilium cattaniae Vis. Taj je ljiljan u narodu poznat kao vrtoglav ili škuri ljiljan, a Visiani ga je opisao u svom poznatom djelu Flora Dalmatica - stoji zapisano u radu objavljenom u "Prirodoslovlju", a dr. sc. Ljerka Regula-Bevilacqua dalje nastavlja kako je status vrste Lilium cattaniae Vis čini se ipak još uvijek dvojben, jer ga neki navode kao samostalnu vrstu, a neki kao varijetet.
POVEZANI ČLANCI:
Uz bok najboljih znanstvenika
No koliko su istraživačka i znanstvena postignuća naše znanstvenice bila cijenjena, uvažena i značajna svjedoči suradnja s mnogim stranim prirodoslovcima te brojna priznanja. Tako se navodi da se od rane mladosti povezivala s vrlo učenim osobama i ustanovama onoga vremena. Dopisivala se s najpoznatijim znanstvenicima, slala im uzorke školjaka i herbarske eksikate.
Bili su to već spomenuti milanski prirodoslovci braća Villa, zatim profesor prirodnih znanosti u Mexicu Matteo Botteri, član Francuskog instituta Leon Dufour, pa Spiridion Brusina, ravnatelj Zoologijskog muzeja u Zagrebu. Među tada poznatim imenima bio je i tršćanski botaničar Muzio Tommasini, pa Carlo Reiner, a i ruski princ Woronzof. A njen herbarij je posredstvom poznatog znanstvenika Humboldta Pruskoj kraljevskoj kući predala Ida Düringsfeld od Rheinberga.
Dopisivala se i s direkcijom Gradskog muzeja u Roveretu, Pučkim muzejom u Milanu te ravnateljstvom gimnazije u Zadru. Suvremenici Marije de Cattani vrlo su je cijenili. Zbog opsežnih botaničkih istraživanja, talijanski kralj Emanuel nagradio ju je piemonteškom edicijom Altacamba. Primila je i dvije nagrade, jednu prigodom izložbe 1861. od Hortikulturnog društva Litorala, a drugu 1864. na Gospodarskoj izložbi u Zagrebu.
Otto von Reinberg u svom popisu slavnih ljudi Dalmacije (Bruxelles, 1870.) stavio je Mariju de Cattani na počasno mjesto. A prigodom njene smrti novine su pisale o njoj kao vrlo poznatoj, uglednoj i znamenitoj prirodoslovki i spisateljici, ženi europskog ugleda - napisala je Regula-Bevilacqua završavajući svoje izlaganje zaključkom da je Marija de Cattani, naša prva botaničarka, za života s puno ljubavi istraživala floru, ali i faunu te je u svoje vrijeme bila vrlo poznata, poštovana i cijenjena, ali je danas gotovo zaboravljena pa na nju podsjećaju samo nazivi nekih biljnih i životinjskih vrsta s imenom cattaniae. A vjerojatni razlog toj zaboravljenosti je nepostojanje pisanih tragova o njenu istraživačkom radu. Ništa što bi upućivalo na njezin znanstveni rad nije nađeno.
POVEZANI ČLANCI:
- Zar zaista nije ništa napisala? Zbog nemara, neznanja i neshvaćanja, bogata herbarijska zbirka koju je cijeloga života marljivo skupljala i čuvala u sanducima u obiteljskoj ladanjskoj kući, nakon njene je smrti bačena. Pretpostavlja se da su među biljkama u sanducima bili i njeni rukopisi i doživjeli istu sudbinu. Ovaj je članak napisan kao podsjetnik kako bismo oteli zaboravu činjenicu da smo u našem prirodoslovlju, posebice u botanici, imali sjajnu osobu, vrijednu trajnoga sjećanja, koja je zbog nehaja svojih nasljednika postala gotovo zaboravljena - ovim riječima završila je dr. sc. Ljerke Regula-Bevilacqua svoje izlaganje na znanstvenom skupu u Imorskom.
VIDEO Preminuo slavni nobelovac koji je otkrio 'božju česticu'
